Štenad obično prima osnovne vakcine na svake 3–4 nedelje, od 6–8. nedelje do najmanje 16. nedelje starosti. Kod odraslih pasa neke vakcine se ponavljaju godišnje, a osnovne protiv određenih virusnih bolesti obično na tri godine nakon završene početne imunizacije i prve revakcinacije. Vakcina protiv besnila daje se prema lokalnim propisima.
Dobermani najčešće žive oko 10 do 13 godina, mada životni vek pojedinačnog psa može znatno varirati. Važni su genetika, održavanje zdrave telesne težine, odgovarajuća nega i redovni veterinarski pregledi, naročito srca.
Mopsi obično žive oko 12 do 15 godina, mada neki žive kraće ili duže. Na životni vek utiču genetika, zdravstveno stanje, telesna težina i redovna veterinarska nega.
Privikavanje psa i mačke može trajati od nekoliko dana do više meseci; nema pouzdanog roka za svaki par. Cilj je miran i bezbedan suživot, a ne nužno prijateljstvo.
Takse u proseku žive od 12 do 16 godina. Na dužinu života više utiču genetika, prevencija bolesti, telesna težina, bezbedno okruženje i kvalitet nege nego sam pol ili tip dlake.
Velški korgi pembrok i velški korgi kardigan obično žive oko 12 do 15 godina. Pojedini psi žive i duže, ali životni vek zavisi od genetike, zdravlja i nege.
Maltezeri obično žive od 12 do 16 godina, a pojedini i duže. Na dužinu života utiču genetika, ishrana, svakodnevna nega i redovna veterinarska kontrola.
Rotvejleri u proseku žive oko 8 do 10 godina. Pojedini dožive i više od 12 godina, ali dobra nega ne garantuje dugovečnost: važni su i nasledni faktori i individualno zdravlje.
Špic najčešće živi oko 12 do 16 godina, a životni vek zavisi od konkretne rase, veličine, genetike i zdravstvenog stanja. Pojedini psi mogu živeti i duže.
Poslastice treba da obezbede najviše 10% dnevnih kalorijskih potreba psa. Broj zavisi od njihove kalorijske vrednosti: ako psu treba 500 kcal dnevno, za poslastice ostaje najviše 50 kcal.
Sibirski haski obično živi oko 12–14 godina. Životni vek pojedinačnog psa zavisi od genetike, zdravlja, ishrane, fizičke aktivnosti i veterinarske nege.
Da, pas može da jede običan beli ili crveni kupus u malim količinama. Ponudite ga sitno isečenog, najbolje kuvanog i bez začina, jer veće količine mogu izazvati gasove i probavne smetnje.
Da, suva i vlažna hrana mogu se mešati u istoj posudi ili davati odvojeno. Birajte potpunu hranu primerenu psu i prilagodite porcije tako da zbir kalorija ne premaši njegove dnevne potrebe.
Mala količina sluzi povremeno može biti normalna, ali izražena ili uporna sluz često je znak iritacije debelog creva. Ako se ponavlja ili je prate dijareja, povraćanje, krv ili malaksalost, potreban je veterinarski pregled.