Da, američki vodeni španijel može da živi u stanu ako svakodnevno ima dovoljno fizičke aktivnosti, mentalne stimulacije i druženja. Nije dobar izbor za vlasnika koji mu to ne može obezbediti.
Može da živi u stanu, ali nije lak izbor: potrebni su mu svakodnevno dosta kretanja, mentalna stimulacija i trening. Važniji su način života vlasnika i vreme posvećeno psu nego veličina doma.
Mogu se sresti psi predstavljeni kao potpuno crni jorkširski terijeri, ali jednobojna crna nije standardna boja ove rase. Sama boja ne potvrđuje da je pas čistokrvan.
Aljaski malamut je obično krupniji i masivniji, sa širom glavom i smeđim očima. Sibirski haski je lakše građe i može imati smeđe, plave ili oči različitih boja. Građa tela je pouzdaniji trag od temperamenta ili boje dlake.
Postupak zavisi od kinološke organizacije: za priznavanje nove rase dostavljaju se standard rase, podaci o poreklu, populaciji i uzgoju, a nadležna organizacija procenjuje da li su ispunjeni njeni uslovi. Nacionalno priznavanje nije isto što i međunarodno priznanje FCI-ja.
Bela dlaka nije isto što i albinizam: beli francuski buldog obično ima pigmentisan nos, kapke i oči, dok albinizam podrazumeva genetski smanjeno ili odsutno stvaranje melanina u dlaci, koži i očima. Sama boja dlake ili očiju nije dovoljna da se utvrdi albinizam.
Najvidljivija razlika je u dlaci: labrador ima kratku dlaku i može biti crn, čokoladan ili žut, dok zlatni retriver ima dužu dlaku u nijansama zlatne i zahteva više četkanja. Obe rase su obično druželjubive, aktivne i spremne za saradnju sa ljudima.
Border koli se najčešće navodi kao najinteligentnija pasmina pasa, naročito kada se ocenjuju učenje komandi i poslušnost. Ipak, ne postoji jedna mera koja obuhvata sve oblike pseće inteligencije, a sposobnosti se razlikuju i među pojedinačnim psima.
Saluki se često navodi kao jedna od najstarijih pasmina pasa, ali nije pouzdano utvrđeno koja je najstarija. Drevno poreklo neke grupe pasa nije isto što i starost današnje pasmine.
Dobermani najčešće žive oko 10 do 13 godina, mada životni vek pojedinačnog psa može znatno varirati. Važni su genetika, održavanje zdrave telesne težine, odgovarajuća nega i redovni veterinarski pregledi, naročito srca.
Takse u proseku žive od 12 do 16 godina. Na dužinu života više utiču genetika, prevencija bolesti, telesna težina, bezbedno okruženje i kvalitet nege nego sam pol ili tip dlake.
Velški korgi pembrok i velški korgi kardigan obično žive oko 12 do 15 godina. Pojedini psi žive i duže, ali životni vek zavisi od genetike, zdravlja i nege.
Maltezeri obično žive od 12 do 16 godina, a pojedini i duže. Na dužinu života utiču genetika, ishrana, svakodnevna nega i redovna veterinarska kontrola.
Rotvejleri u proseku žive oko 8 do 10 godina. Pojedini dožive i više od 12 godina, ali dobra nega ne garantuje dugovečnost: važni su i nasledni faktori i individualno zdravlje.
Špic najčešće živi oko 12 do 16 godina, a životni vek zavisi od konkretne rase, veličine, genetike i zdravstvenog stanja. Pojedini psi mogu živeti i duže.