Za porodicu sa malom decom zahtevniji izbor mogu biti snažni psi sa izraženim čuvarskim ponašanjem, poput alabaja (srednjoazijskog ovčara) i akite inu, naročito ako vlasnici nemaju iskustva. Šiba inu može biti manje tolerantna prema nametljivom dodirivanju, ali nije opravdano celu rasu označiti kao agresivnu prema deci. Čivava, papilon i drugi veoma mali psi mogu se lako povrediti pri gruboj igri, a pas koji je uplašen ili ga nešto boli može ugristi u odbrani. Pekincu takođe može smetati grubo rukovanje. Dalmatin je često energičan i zahteva dovoljno aktivnosti i obuke; pri uzbuđenju može nenamerno oboriti malo dete. Ljubomora, „dominacija“ i agresivnost nisu pouzdane etikete za čitavu rasu. Pri izboru procenite temperament konkretnog psa, njegovu istoriju ponašanja i iskustvo sa decom, po mogućnosti uz stručnu pomoć. Socijalizacija i obuka zasnovana na nagrađivanju mogu pomoći, ali ne garantuju bezbednost. Malo dete i pas nikada ne treba da ostanu zajedno bez aktivnog nadzora odrasle osobe. Obezbedite psu mirno mesto za povlačenje i učite dete da ga ne uznemirava dok jede, spava ili se odmara. Ako pas reži, ukoči se ili pokušava da se skloni, prekinite kontakt; ako se takve reakcije ponavljaju, potražite savet veterinara i stručnjaka za ponašanje pasa.
Koje rase pasa nisu dobar izbor za porodicu sa malom decom?
Ne postoji rasa koja je uvek loš izbor, ali akita inu, šiba inu i alabai mogu biti zahtevniji, naročito za neiskusne vlasnike. Veoma mali psi su osetljivi na slučajne povrede, a veliki i energični psi mogu oboriti dete. Važniji od same rase su temperament konkretnog psa, iskustvo sa decom i nadzor odraslih.