Konvulzije su nevoljna grčenja mišića koja se mogu javiti tokom epileptičkog napada, ali svaki napad ne uključuje grčenje celog tela. Jedan napad ne znači automatski da pas ima epilepsiju. Sličnu sliku mogu dati i druga stanja, pa je za utvrđivanje uzroka potreban veterinarski pregled.
Šta uraditi tokom napada
Ostanite što smireniji i usmerite se na zaštitu psa od povreda. Ne pokušavajte da zaustavite grčenje držanjem tela ili nogu.

Odmah merite trajanje napada. Zabeležite i broj napada ako se ponavljaju.
Sklonite opasne predmete i sprečite pad sa stepenica ili nameštaja, bez ugrožavanja sebe. Ne pomerajte psa tokom grčenja osim ako mu preti neposredna opasnost.
Ne stavljajte ruke niti predmete u usta psa i ne izvlačite mu jezik. Pas ne može da proguta jezik, a tokom napada može nenamerno da ugrize.
Ne sipajte u usta vodu, hranu, sirup ili lekove: pas tokom napada ne može bezbedno da guta.
Prigušite svetlo i buku, udaljite decu i druge životinje. Ako je bezbedno, snimite kratak video za veterinara, ali ne odlažite poziv za pomoć zbog snimanja.
Ako je veterinar ranije propisao lek za hitno prekidanje napada, primenite ga isključivo prema njegovom pisanom planu.
Kada je potrebna hitna pomoć
Napad koji traje pet minuta ili duže, kao i napadi koji se ponavljaju bez oporavka svesti između njih, predstavljaju hitno stanje. Odmah pozovite dežurnu veterinarsku kliniku i krenite prema njenim uputstvima. Ne čekajte deset minuta; ako napad ne prestaje i približava se petom minutu, već organizujte pomoć.
Hitna procena je potrebna i ako pas ima dva ili više napada u roku od 24 sata, teško diše, ne oporavlja se, ima povredu ili postoji sumnja na trovanje. Konvulzije kod šteneta, skotne kuje ili kuje koja doji takođe zahtevaju hitan kontakt sa veterinarom. Posle prvog napada, čak i ako je kratak i pas se oporavio, javite se veterinaru što pre radi procene.

Kod štenaca, naročito veoma malih rasa, nizak nivo šećera u krvi može biti jedan od uzroka napada. To se ne može potvrditi samo na osnovu izgleda napada ili vremena proteklog od obroka. Ne sipajte zaslađeni sirup u usta psu koji ima konvulzije ili je bez svesti. Kod kuje koja doji moguć je pad kalcijuma u krvi, odnosno eklampsija, koja zahteva hitno veterinarsko lečenje. Ne dajte kalcijum niti injekcije na svoju ruku.
Oporavak posle napada
Posle napada pas može biti zbunjen, nemiran, pospan ili privremeno slabije videti. Obezbedite mu miran, bezbedan prostor i nadzirite ga. Ne prilazite naglo licu i ne forsirajte dodir: dezorijentisan pas može nenamerno da ugrize. Hranu i vodu ponudite tek kada je potpuno budan i može normalno da guta. Ako je oporavak neuobičajeno dug, stanje se pogoršava ili počne novi napad, odmah kontaktirajte veterinara.
Nepoznatom psu koji ima napad ne prilazite licu niti pokušavajte da ga uhvatite. Slinjenje i neobično ponašanje sami po sebi nisu dokaz besnila. Ako postoji sumnja na kontakt sa besnom životinjom, držite ljude i životinje na udaljenosti i pozovite nadležnu veterinarsku službu. Posle ugriza ili kontakta pljuvačke sa ranom ili sluzokožom, isperite zahvaćeno mesto i hitno potražite medicinsku pomoć.
Kako napadi mogu izgledati
Generalizovani napadi zahvataju obe strane tela i obično uključuju gubitak svesti, ukočenost i ritmično trzanje nogu. Mogu se javiti slinjenje i nevoljno mokrenje ili pražnjenje creva.
Fokalni napadi počinju u ograničenom području mozga. Mogu se ispoljiti trzajima jednog dela tela, ponavljanim pokretima vilice ili drugim neobičnim pokretima i ponašanjem. Svest može biti izmenjena, a napad može preći u generalizovani.
Toničko grčenje znači održanu ukočenost mišića, kloničko ritmično trzanje, a miokloničko kratke, nagle trzaje. Ovi izrazi opisuju pokrete, ali ne utvrđuju njihov uzrok.
Hvatanje nepostojećih muva, lizanje ili trzanje šapa nisu sami po sebi dokaz epileptičkog napada. Tremor, nesvestica i neki poremećaji pokreta mogu ličiti na napad. Video i opis oporavka pomažu veterinaru da ih razlikuje.
Mogući uzroci konvulzija

Reaktivni napadi nastaju zbog problema van mozga, kao što su trovanje, veoma nizak šećer ili kalcijum u krvi i teški poremećaji rada jetre. Portosistemski šant, krvni sud koji omogućava da deo krvi zaobiđe jetru, takođe može dovesti do neuroloških simptoma.
Strukturni uzroci podrazumevaju promene u mozgu, na primer razvojne anomalije, povrede, upalu, infekciju ili tumor.
Idiopatska epilepsija podrazumeva ponovljene neprovocirane napade bez utvrđenog drugog uzroka, često uz pretpostavljenu genetsku osnovu. Dijagnoza se zasniva na kliničkoj slici i odgovarajućem isključivanju drugih uzroka, a ne samo na broju napada.
Uzrast pomaže u proceni verovatnih uzroka, ali ih ne određuje. Kod štenaca se razmatraju razvojni i metabolički poremećaji i infekcije; kod mladih odraslih pasa idiopatska epilepsija je važna mogućnost. Kada napadi prvi put počnu kod starijeg psa, posebno je važno ispitati strukturne i metaboličke uzroke. Trovanje ili povreda mogu izazvati napad u bilo kom uzrastu.
Kako se postavlja dijagnoza
Veterinaru prenesite koliko je napad trajao, kako je počeo, da li je pas reagovao tokom njega i kako se oporavljao. Važni su prethodni napadi, bolesti, lekovi, povrede i moguć pristup otrovima. Ako sumnjate na trovanje, ponesite ambalažu ili fotografiju proizvoda, ako je to bezbedno.

Ako pas i dalje ima napad ili je nestabilan, prvo se sprovodi hitno zbrinjavanje. Potom slede opšti i neurološki pregled. Početna ispitivanja često uključuju krvnu sliku, biohemijske analize, glukozu, elektrolite i pregled urina. Dodatni testovi za funkciju jetre, infekcije ili trovanje biraju se prema nalazima i istoriji bolesti; nije svakom psu potreban isti skup analiza.

Veterinar može preporučiti pregled veterinarskog neurologa, magnetnu rezonancu mozga i, u odgovarajućim okolnostima, analizu cerebrospinalne tečnosti. Ova ispitivanja se razmatraju naročito kada postoje abnormalnosti na neurološkom pregledu, neuobičajen uzrast pri prvom napadu ili zabrinjavajući tok bolesti. Uredne osnovne analize krvi same po sebi ne isključuju bolest mozga.
Lečenje i praćenje

Lečenje zavisi od uzroka i težine napada. Kod trovanja ili metaboličkog poremećaja potrebno je zbrinuti osnovni problem, a ponekad istovremeno dati lekove za prekid napada. Kod bolesti mozga terapija zavisi od dijagnoze; nije svaki uzrok izlečiv niti se svaki može ukloniti operacijom.
Odluka o dugotrajnoj terapiji protiv napada zasniva se na njihovoj učestalosti, trajanju, pojavi grupisanih napada, oporavku i osnovnoj bolesti. Ne postoji bezbedno opšte pravilo da određeni mali broj napada godišnje nikada ne zahteva terapiju. Produžen ili ponovljen napad može biti razlog za lečenje i kada ranije nije bilo napada.
Među lekovima koji se koriste kod pasa su fenobarbital i levetiracetam, ali izbor leka, dozu i raspored određuje veterinar. Cilj je smanjenje učestalosti i težine napada uz prihvatljive neželjene efekte; potpuni prestanak napada nije zagarantovan. Ne uvodite, ne menjajte i ne prekidajte terapiju samostalno, naročito ne naglo.
Vodite dnevnik napada sa datumom, trajanjem, opisom i oporavkom. Redovne kontrole i, za neke lekove, laboratorijsko praćenje pomažu u prilagođavanju terapije. Sa veterinarom napravite plan za hitne situacije: kada dati ranije propisan lek, kada pozvati kliniku i gde odvesti psa van radnog vremena.
Česta pitanja
Šta ako pas ima konvulzije i povraća?
Ova kombinacija može ukazivati na trovanje ili drugo ozbiljno stanje, ali simptomi ne otkrivaju pouzdano uzrok. Odmah kontaktirajte veterinara. Ne izazivajte povraćanje i ne dajte ništa na usta tokom napada ili dok pas nije potpuno budan. Prenesite šta je mogao da pojede i da li je primao lekove.
Da li je trzanje tokom sna napad?
Blago trzanje šapa ili lica tokom sna često je normalno. Pozovite psa mirnim glasom sa bezbedne udaljenosti; nemojte ga tresti ili dodirivati oko usta. Ako se lako probudi i ponaša normalno, verovatnije je da su pokreti bili povezani sa snom. Ipak, to nije apsolutna potvrda. Izražena ukočenost, uporno grčenje, nereagovanje ili zbunjenost posle epizode zahtevaju veterinarsku procenu. Ako epizoda traje pet minuta ili se ponavlja bez oporavka, postupajte kao u hitnom stanju.