Šta može izazvati drhtanje zadnjih nogu
Drhtanje zadnjih nogu nije dijagnoza. Može biti kratkotrajna reakcija na hladnoću, uzbuđenje ili napor, ali i znak bola, trovanja, neurološkog ili metaboličkog poremećaja. Uzroci mogu izgledati slično, pa se ne mogu pouzdano razlikovati samo po izgledu drhtanja.

Važno je kada je drhtanje počelo, koliko traje, da li zahvata jednu ili obe noge i da li pas normalno hoda, jede i reaguje na okolinu. Čak i ako nema drugih očiglednih simptoma, uporno ili ponavljano drhtanje zahteva veterinarski pregled.
Kada je potreban hitan pregled
Odmah potražite pomoć ako pas ne može da ustane, iznenada vuče zadnje noge, gubi ravnotežu, kolabira, ima napad ili poremećaj svesti.
Hitni su i otežano disanje, izrazito blede ili plavičaste desni, jak bol, ozbiljna povreda ili drhtanje uz sumnju na trovanje.
Drhtanje posle boravka na velikoj vrućini, uz jako dahtanje, slabost, povraćanje ili kolaps, može ukazivati na toplotni udar. Izrazita pothlađenost, naročito uz pospanost ili usporeno disanje, takođe je hitna.
Kod kuje koja doji, nemir, jako dahtanje, ukočen hod i drhtanje mogu biti znaci opasnog pada kalcijuma. Ne čekajte da se pojave grčevi.
Ako pas više puta pokušava da mokri, a urin ne izlazi ili izlazi samo u kapima, odmah se obratite veterinaru.
Mogući uzroci
Hladnoća i pothlađenost
Pas može drhtati kada mu je hladno, naročito ako je mokar ili dugo boravi na niskoj temperaturi. Drhtanje nastaje usled brzih mišićnih kontrakcija koje stvaraju toplotu. Međutim, hipotermija je stvarno sniženje telesne temperature i može biti opasna, a nije samo drugi naziv za osećaj hladnoće.

Mokrog psa osušite i premestite u toplu prostoriju, pa ga pokrijte suvim ćebetom. Ako je izrazito hladan, slab, pospan ili je pao u ledenu vodu, organizujte hitan pregled. Ne terajte ga da trči radi zagrevanja i ne stavljajte ga u vrelu kupku niti uz direktan izvor jake toplote.
Groznica i pregrevanje
Drhtanje se može javiti uz groznicu, ali groznica i pregrevanje nisu isto. Kod groznice se menja način na koji organizam reguliše temperaturu, dok pri pregrevanju pas ne uspeva da se dovoljno rashladi. Sam tremor ne pokazuje koji je uzrok.

Uobičajena telesna temperatura psa približno je 38–39,2 °C, uz varijacije zavisno od aktivnosti i okolnosti. Dodir nosa ili kože nije pouzdan način procene. Ako sumnjate na pregrevanje, sklonite psa u hladovinu ili rashlađenu prostoriju, kvasite telo hladnijom, ali ne ledenom vodom i obezbedite strujanje vazduha dok organizujete hitan odlazak veterinaru. Ne odlažite pomoć zbog merenja temperature.
Mišićni umor i prevelik napor
Drhtanje se ponekad javlja posle neuobičajeno duge šetnje, plivanja, penjanja ili intenzivne igre. Naglo povećanje opterećenja može dovesti i do bola ili povrede, pa drhtanje posle aktivnosti ne treba automatski pripisati bezazlenom umoru.

Prekinite napor i omogućite odmor na prijatnoj temperaturi, uz dostupnu vodu. Ne uvodite istezanje, masažu ili dodatno plivanje kao lečenje bez procene uzroka. Ako pas šepa, teško ustaje, pokazuje bol ili drhtanje ne prestaje nakon odmora, potreban je pregled.
Drhtanje tokom stajanja ili posle mirovanja
Nekim psima noge drhte dok stoje ili kada ustanu posle dužeg ležanja. To može biti povezano sa zamorom, slabošću, bolom ili neurološkim problemom. Nije opravdano bez pregleda pretpostaviti da je uzrok samo neudoban položaj ili slabija cirkulacija.

Pustite psa da sam promeni položaj ako može i obezbedite podlogu na kojoj se ne kliza. Nemojte snažno masirati bolnu nogu ili leđa. Ponavljanje drhtanja pri stajanju zabeležite i pokažite veterinaru.
Strah i uzbuđenje
Strah, iščekivanje ili jako uzbuđenje mogu izazvati drhtanje nogu ili celog tela. Veza sa određenom situacijom, poput buke ili posete ambulanti, može pomoći u proceni, ali ne isključuje bol ili bolest.

Smanjite izlaganje onome što psa plaši i omogućite mu mirno mesto. Ne kažnjavajte drhtanje i ne forsirajte susret sa izvorom straha. Postepeno navikavanje uz nagrađivanje može pomoći; kod jakog ili učestalog straha potražite savet veterinara i stručnjaka za ponašanje pasa.
Potreba za mokrenjem ili pražnjenjem creva
Pas kome je potreban izlazak može biti nemiran, a ponekad i drhtati. Omogućite mu redovne prilike da obavi nuždu, ali razlikujte zadržavanje zbog nedostatka izlaska od nemogućnosti mokrenja ili pražnjenja creva.

Ponavljano napinjanje bez mokrenja zahteva hitnu pomoć. Napinjanje pri pražnjenju creva, naročito uz bol, povraćanje ili nadut stomak, takođe zahteva veterinarsku procenu. Nemojte pretpostavljati da pas samo „trpi“.
Bol i problemi sa zglobovima ili kičmom
Bol u nogama, leđima ili stomaku može biti praćen drhtanjem. Mogući uzroci uključuju povrede, bolesti zglobova, poput displazije kuka, i oštećenje ukrštenog ligamenta kolena. Drhtanje samo po sebi ne otkriva mesto ni uzrok bola.

Obratite pažnju na šepanje, teško ustajanje, izbegavanje stepenica, pogrbljen stav ili reakciju na dodir. Ograničite skakanje i napor do pregleda. Iznenadna slabost ili oduzetost zadnjih nogu zahteva hitnu pomoć. Ne dajte ljudske lekove protiv bolova na svoju ruku.
Svrab i pokreti češanja
Pokreti zadnje noge pri pokušaju češanja mogu ličiti na tremor. Ako pas liže kožu, grize šape, često se češe ili ima crvenilo i ranice, treba ispitati kožni problem, a ne zaključiti da je svrab sigurno uzrok drhtanja.

Svrab može biti povezan sa buvama, alergijama, upalom kože i drugim stanjima. Lečenje zavisi od uzroka; nasumično nanošenje preparata ili davanje lekova može otežati procenu i naškoditi psu.
Trovanje
Neki otrovi, lekovi i druge štetne materije mogu izazvati tremor, uznemirenost, povraćanje, poremećaj koordinacije ili napade. Simptomi ne moraju svi biti prisutni od početka.

Ako postoji mogućnost trovanja, odmah kontaktirajte veterinara. Sačuvajte ambalažu ili fotografiju sumnjive materije i navedite približno vreme i količinu izlaganja. Ne izazivajte povraćanje i ne dajte mleko, ulje ili druge kućne „protivotrove“ bez stručnog uputstva.
Neurološki poremećaji
Bolesti mozga, kičme ili nerava mogu izazvati drhtanje, slabost i promene hoda. Uzroci mogu uključivati povrede, upalne ili nasledne poremećaje i druga oboljenja. Kod nekih pasa tremor ostaje nejasnog uzroka dok se ne obavi detaljnija obrada.
Gubitak ravnoteže, vučenje šapa, hodanje u krug, neobičan položaj glave, napadi ili nagla promena ponašanja zahtevaju brzu procenu. Veterinar po potrebi upućuje psa neurologu.
Nizak nivo glukoze ili kalcijuma
Nizak nivo glukoze u krvi može izazvati drhtanje, slabost, dezorijentaciju, kolaps ili napade. Posebno su osetljiva vrlo mlada štenad malih rasa, ali problem se može javiti i kod drugih pasa, uključujući one koji primaju insulin. Mala telesna masa sama po sebi nije dokaz hipoglikemije.

Opasan pad kalcijuma može se javiti kod kuja koje doje. Drhtanje uz nemir, dahtanje, ukočen hod ili grčeve zahteva hitan pregled. Ne dajte kalcijum na svoju ruku i ne pokušavajte kućne injekcije.
Ako veterinar telefonom preporuči prvu pomoć zbog sumnje na hipoglikemiju, pratite njegova uputstva dok krećete na pregled. Psu koji je bez svesti, ima napad ili ne može normalno da guta ne sipajte tečnost niti stavljajte hranu u usta. Ne gurajte prste u usta psu tokom napada.
Infekcije
Infekcije mogu izazvati drhtanje preko groznice, bola ili zahvatanja nervnog sistema. Štenećak je jedan od mogućih infektivnih uzroka neuroloških simptoma, ali se infekcija ne može prepoznati samo po drhtanju zadnjih nogu.

Ako je pas imao moguć kontakt sa besnom životinjom i ima nagle promene ponašanja, teškoće sa gutanjem ili neurološke simptome, ne prilazite mu i ne pokušavajte da ga hvatate ili pregledate. Sprečite druge ljude i životinje da mu priđu, bez izlaganja sebe riziku, i odmah pozovite nadležnu veterinarsku službu. Posle ujeda ili kontakta pljuvačke sa ranom ili sluzokožom potrebno je hitno zatražiti i medicinsku pomoć za izloženu osobu.
Šta posmatrati i kako bezbedno pomoći
Ako pas normalno reaguje, hoda i diše, a drhtanje je blago i kratko, možete proveriti da li mu je hladno, da li je upravo imao napor ili je uplašen. Obezbedite mir, odgovarajuću temperaturu i odmor. Ovo je početna pomoć, ne način da sami postavite dijagnozu.

Zabeležite početak i trajanje drhtanja, vezu sa aktivnošću, obrokom, lekovima ili stresnom situacijom.
Ako je bezbedno, snimite kratak video drhtanja i hoda. Ne terajte psa da se kreće ako je slab ili ga boli.
Pratite apetit, mokrenje, stolicu, povraćanje, dahtanje, šepanje i promene ponašanja.
Ako drhtanje ne prestaje nakon uklanjanja očiglednog povoda, ponavlja se ili nema jasan povod, zakažite pregled bez odlaganja. Ako se pojavi neki od hitnih znakova, krenite odmah.
Kako veterinar utvrđuje uzrok
Veterinar uzima podatke o simptomima, ishrani, aktivnosti, lekovima i mogućem izlaganju otrovima, a zatim pregleda psa. Procena može uključiti telesnu temperaturu, stanje cirkulacije, bolnost, hod i neurološke reakcije.

Prema nalazu mogu biti potrebne analize krvi i urina, merenje glukoze i elektrolita, uključujući kalcijum, ili testiranje na određene infekcije. Ne postoji jedan test koji objašnjava svako drhtanje.

Kod sumnje na ortopedski ili neurološki problem mogu se preporučiti rendgenski pregled, naprednije snimanje ili pregled specijaliste. Genetski testovi imaju smisla samo kod odgovarajuće sumnje i kada za konkretan poremećaj postoji relevantan test.
Lečenje zavisi od uzroka
Ne postoji univerzalan lek za drhtanje zadnjih nogu. Nekim psima su dovoljni odmor i uklanjanje stresora, dok drugima treba hitna stabilizacija ili ciljano lečenje bola, infekcije, trovanja ili metaboličkog poremećaja. Ishod zavisi od uzroka i težine stanja.

Lekove protiv bolova i temperature, sedative, insulin i dodatke kalcijuma koristite samo prema veterinarskom planu. Kod povrede ili bolesti zglobova rehabilitacija se prilagođava nalazu; masaža, istezanje i plivanje nisu automatski bezbedni za svakog psa.
Kako smanjiti rizik
Obezbedite potpunu hranu i režim obroka prilagođen uzrastu i zdravstvenom stanju. Vrlo mladoj štenadi malih rasa potrebni su pažljivo planirani obroci. Kujama tokom graviditeta i dojenja ne dodajte kalcijum rutinski bez saveta veterinara.
Aktivnost povećavajte postepeno i prilagodite kondiciji, uzrastu, temperaturi i zdravstvenom stanju psa. Ne forsirajte psa koji pokazuje zamor ili bol.
Obezbedite zaštitu od hladnoće i pregrevanja, redovne izlaske i podlogu na kojoj se pas ne kliza.
Dogovorite vakcinaciju i zaštitu od spoljašnjih i unutrašnjih parazita sa veterinarom, u skladu sa rizicima i lokalnim uslovima.
Lekove, hemikalije i hranu opasnu za pse držite van domašaja. Koristite povodac i bezbedno okruženje radi smanjenja rizika od povreda.
Redovni pregledi pomažu da se prepoznaju bol i promene u kretanju, ali nije moguće sprečiti sve uzroke tremora.
Često pitanje: zašto psu drhte zadnje noge dok stoji?
Drhtanje pri stajanju može biti povezano sa mišićnim zamorom, bolom, slabošću ili neurološkim poremećajem. Ako se smanji kada pas sedne ili legne, to je koristan podatak za veterinara, ali ne otkriva dijagnozu. Snimite pojavu ako je bezbedno i zakažite pregled ako se ponavlja. Iznenadna nemogućnost stajanja ili hodanja zahteva hitnu pomoć.