Tumor nije uvek rak
Tumor ili novotvorba predstavlja abnormalan rast ćelija. Tumori mogu biti benigni i maligni; naziv rak obično se koristi za maligne bolesti. Neoplazija nije sinonim samo za rak, jer obuhvata i benigne novotvorbe.

Benigni tumori ne metastaziraju, ali nisu uvek bezopasni. U zavisnosti od mesta i veličine, mogu pritiskati organe, ometati njihove funkcije ili stvarati druge probleme. Maligni tumori mogu prodirati u okolno tkivo i širiti se u druge delove tela putem krvi ili limfe. Brzina rasta i sklonost metastaziranju razlikuju se među vrstama tumora.
Izgled, tvrdoća ili veličina kvržice nisu dovoljni da se utvrdi da li je maligna. Novu promenu, rast postojeće kvržice ili ranu koja ne zarasta treba pokazati veterinaru.
Oblici raka kod pasa
Tumori jetre
U jetri se mogu razviti benigni i maligni tumori, ali i metastaze tumora koji potiču iz drugih organa. Hepatocelularni karcinom nastaje iz ćelija jetre. Može biti ograničen na jednu masu ili zahvatati više delova organa; od toga, između ostalog, zavise mogućnosti operacije i prognoza.

Mogući znaci su gubitak apetita i težine, povraćanje, uvećan stomak ili žutilo sluzokoža. Ove promene mogu imati i druge uzroke, pa ne potvrđuju rak jetre.
Tumori kože
Kožne kvržice kod pasa imaju mnogo mogućih uzroka. Među malignim tumorima kože su mastocitomi, karcinomi pločastih ćelija i drugi tumori. Mogu izgledati kao mali čvorići, zadebljanja ili rane koje krvare i ne zarastaju.

Melanom nije isto što i karcinom pločastih ćelija. Njegovo ponašanje zavisi, između ostalog, od mesta na kojem nastaje, a ne samo od boje promene. Histiocitom je obično benigni kožni tumor, češći kod mladih pasa, i može se povući sam. Ipak, sličan izgled drugih tumora znači da dijagnozu treba da postavi veterinar.
Tumori pluća
Primarni tumori pluća nastaju u samim plućima i ređi su od metastatskih promena koje potiču od tumora u drugim delovima tela. Mogu izazvati uporan kašalj, zamaranje ili otežano disanje, ali ponekad dugo nema očiglednih simptoma.

Kašalj nije specifičan znak raka: može pratiti infekcije, bolesti srca i druge poremećaje. Ako traje ili se pogoršava, potreban je pregled, a ne samostalno započinjanje ili menjanje terapije.
Tumori creva i želuca
U crevima se mogu razviti limfom, adenokarcinom i drugi tumori. Neki sužavaju crevo i ometaju prolaz sadržaja. Mogući simptomi su povraćanje, proliv ili zatvor, krv u stolici, bol u stomaku i gubitak težine.

Tumori želuca su relativno retki. Među njima su adenokarcinom i limfom. Znaci mogu ličiti na gastritis ili druga oboljenja sistema za varenje; ponavljano povraćanje i mršavljenje zahtevaju ispitivanje.
Tumori materice i polnih organa
Tumori materice kod pasa su retki i nisu svi maligni. Vaginalni iscedak, povećan stomak ili promene u ciklusu nisu dovoljni za dijagnozu tumora. Kod nesterilisane ženke iscedak uz malaksalost, povraćanje ili pojačanu žeđ može ukazivati na piometru, ozbiljnu infekciju materice koja zahteva hitan pregled.

Prenosivi venerični tumor je zasebna bolest, najčešće polnih organa, i nije virusnog porekla. Prenosi se živim tumorskim ćelijama pri neposrednom kontaktu, najčešće tokom parenja, a može zahvatiti i druga mesta. Promene na polnim organima i krvarenje treba da proceni veterinar.
Leukemija i limfom
Leukemija zahvata krvotvorne ćelije, najčešće u koštanoj srži, i može poremetiti stvaranje normalnih krvnih ćelija. Limfom nastaje iz limfocita i može zahvatiti limfne čvorove, creva i druge organe. To su različite bolesti, iako se njihove osobine ponekad preklapaju.

Mogući znaci su uvećani limfni čvorovi, malaksalost, slab apetit, povišena temperatura, blede sluzokože ili neuobičajeno krvarenje. Krvna slika je važna, ali sama po sebi ne potvrđuje niti isključuje sve ove bolesti.
Tumori mlečnih žlezda
Tumori mlečnih žlezda naročito su važni kod starijih nesterilisanih ženki, mada se mogu javiti i kod drugih pasa, retko i kod mužjaka. Mogu biti benigni ili maligni. Svaku novu kvržicu duž mlečnih žlezda treba pregledati, čak i ako je mala i ne boli. Rizik od metastaza zavisi od tipa tumora i njegovih osobina, a ne može se proceniti samo pipanjem.
Rak prostate
Rak prostate može se javiti i kod kastriranih i kod nekastriranih mužjaka, najčešće starijih. Ne treba ga poistovećivati sa benignim uvećanjem prostate. Može izazvati otežano mokrenje ili pražnjenje creva, krv u mokraći i bol. Mogućnosti lečenja zavise od proširenosti bolesti i stanja psa.
Rak mokraćne bešike
Urotelni karcinom, ranije često nazivan prelaznoćelijski karcinom, nastaje iz sluzokože mokraćnih puteva. Može zahvatiti bešiku, uretru i okolna tkiva. Učestalo mokrenje, napinjanje i krv u mokraći mogu ličiti na infekciju, pa je za razlikovanje potrebno ispitivanje.

Kod nekih rasa, uključujući škotske terijere, zabeležen je povećan rizik, ali to ne znači da će svaki pas te rase oboleti. Pas koji pokušava da mokri, a ne izbacuje mokraću ili izbacuje samo kapi, zahteva hitan pregled.
Rak kostiju
Osteosarkom je važan maligni tumor kostiju kod pasa. Često zahvata kosti udova, ali može nastati i na drugim mestima. Veći rizik postoji kod pojedinih velikih i džinovskih rasa, bez pravila da će svaki takav pas oboleti.

Znaci mogu biti uporno ili sve izraženije šepanje, bol i otok. Obolela kost može oslabiti i slomiti se pri malom opterećenju. Iznenadan jak bol i nemogućnost oslanjanja na nogu zahtevaju brz pregled.
Simptomi: kada zakazati pregled, a kada je hitno
Rak u početku može proći bez vidljivih simptoma. Kada se znaci pojave, često liče na druga oboljenja. Obratite pažnju na promene koje traju, ponavljaju se ili napreduju.

Nova kvržica, rast postojeće promene ili rana koja ne zarasta.
Neobjašnjivo mršavljenje, slabiji apetit ili smanjena aktivnost.
Uporan kašalj, šepanje, povraćanje ili promene stolice.
Uvećani limfni čvorovi, krv u mokraći ili stolici, neobičan iscedak ili bol.
Odmah kontaktirajte veterinara ako pas teško diše u mirovanju, ima plavičaste ili izrazito blede desni, kolabira, obilno krvari, ne može da mokri ili ima jak, nekontrolisan bol. Ponavljano povraćanje uz nemogućnost zadržavanja vode, naglo uvećan ili bolan stomak i crna, katranasta stolica takođe zahtevaju hitnu procenu. Ne čekajte potvrdu raka: ovi znaci su ozbiljni bez obzira na uzrok.
Uzroci i faktori rizika
Rak nastaje kada se u ćelijama nagomilaju promene koje remete kontrolu rasta i deobe. Kod pojedinačnog psa najčešće nije moguće utvrditi jedan konkretan uzrok.

Rizik za mnoge tumore raste s godinama, ali mogu oboleti i mladi psi. Nasledna predispozicija, hormonski uticaji i određena izlaganja iz okoline mogu doprineti razvoju pojedinih tumora. Na primer, UV zračenje povećava rizik od nekih kožnih tumora na slabo pigmentisanim, izloženim delovima tela.
Nasleđivanje predispozicije nije isto što i nasleđivanje samog raka. Većina tumora nije zarazna; prenosivi venerični tumor predstavlja poseban izuzetak. Nema osnova da se svaki slučaj raka pripiše ishrani, nedovoljnom kretanju ili propustu vlasnika.
Kako se postavlja dijagnoza
Veterinar najpre uzima podatke o promenama i njihovom trajanju, pregleda psa i procenjuje kvržice, limfne čvorove i opšte stanje. Pregled može otkriti sumnjivu promenu, ali obično nije dovoljan da potvrdi njen tip.

Prema nalazu se biraju krvna slika, biohemijske analize, pregled mokraće, ultrazvuk ili rendgensko snimanje. CT i magnetna rezonanca koriste se kada mogu pomoći u proceni položaja i proširenosti promene ili planiranju lečenja. Nije svakom psu potreban isti skup testova.
Za utvrđivanje vrste tumora često je potreban uzorak ćelija ili tkiva. Aspiracija tankom iglom omogućava citološki pregled, a biopsija i histopatološki pregled daju podatke o građi tkiva i, kod mnogih tumora, stepenu malignosti. Citologija nije uvek dovoljna za konačnu dijagnozu. Veterinar bira način uzorkovanja prema mestu i sumnjivoj vrsti tumora.
Stadijum i stepen malignosti
Stadijum opisuje koliko se bolest proširila: veličinu i lokalnu zahvaćenost tumora, stanje limfnih čvorova i prisustvo udaljenih metastaza. Sistemi određivanja stadijuma razlikuju se prema vrsti raka; ne postoji jedna podela koja važi za sve tumore.
Stepen malignosti, kada se određuje, opisuje osobine tumorskog tkiva pod mikroskopom i pomaže u proceni njegovog ponašanja. Ni rani stadijum ne garantuje izlečenje, niti uznapredovala bolest automatski znači da nikakvo lečenje nije moguće.
Mogućnosti lečenja
Plan se prilagođava vrsti tumora, stadijumu, opštem stanju psa i ciljevima nege. Cilj može biti izlečenje, dugotrajnija kontrola bolesti ili ublažavanje simptoma. O koristima, opterećenju i troškovima pojedinih opcija razgovarajte sa veterinarom, po potrebi i veterinarskim onkologom.

Hirurgija je važna za mnoge lokalizovane tumore. Mogućnost potpunog uklanjanja zavisi od mesta, veličine i zahvaćenosti okolnih tkiva.
Hemoterapija se koristi kod određenih tumora, naročito nekih sistemskih bolesti poput limfoma, ili kao dopuna drugim postupcima. Ne propisuje se automatski posle svake operacije.
Radioterapija može pomoći u lokalnoj kontroli tumora ili ublažavanju bola, kada je dostupna i odgovarajuća za konkretan slučaj.
Za pojedine tumore postoje i druge terapije, uključujući ciljane lekove. Izbor i praćenje zahtevaju veterinarski nadzor.
Kod osteosarkoma uda amputacija može biti jedna od opcija za kontrolu lokalne bolesti i bola, ali nije jedina opcija za svakog psa. Često se razmatra i sistemska terapija zbog rizika od širenja bolesti. Nijedan postupak ne garantuje sprečavanje metastaza.
Potporna i palijativna nega mogu uključiti lekove protiv bola i mučnine, podršku ishrani i druge mere prema potrebama psa. Antibiotici se daju kada postoji odgovarajuća indikacija, a ne kao rutinsko lečenje raka. Ne dajte ljudske analgetike, hormone ili preparate protiv raka bez uputstva veterinara.
Koliko dugo može živeti pas sa rakom?
Ne postoji pouzdan zajednički rok za sve pse sa rakom. Prognoza zavisi od vrste i stepena malignosti tumora, proširenosti bolesti, mogućnosti lečenja, odgovora na terapiju i drugih zdravstvenih problema. Neki tumori mogu se potpuno ukloniti, drugi dugo kontrolisati, a neki napreduju brzo uprkos terapiji.
Tražite procenu za konkretnu dijagnozu i pitajte šta ona znači sa lečenjem i bez njega. Statistički podaci opisuju grupe pacijenata, a ne određuju tačno koliko će pojedinačan pas živeti.
Pratite bol, disanje, apetit, san, pokretljivost i mogućnost obavljanja nužde. Ako se patnja ne može dovoljno ublažiti, sa veterinarom razgovarajte o humanom završetku života. Odluka o eutanaziji ne zasniva se samo na nazivu ili stadijumu bolesti, već na stanju i kvalitetu života psa.
Prevencija i ranije otkrivanje
Nije moguće sprečiti sve vrste raka. Redovni pregledi, naročito kod starijih pasa, i pravovremeno ispitivanje novih promena mogu pomoći da se bolest ranije otkrije, ali ne garantuju izlečenje.

O sterilizaciji ili kastraciji razgovarajte sa veterinarom prema polu, rasi, uzrastu i zdravstvenom stanju psa. Ovi zahvati menjaju rizik od određenih bolesti, ali nisu univerzalna zaštita od raka. Uklanjanje testisa sprečava tumore testisa, a uklanjanje materice tumore tog organa; uticaj na druge tumore zavisi od konkretnog konteksta.
Izbegavajte duvanski dim i nepotrebno izlaganje štetnim hemikalijama. Za pse sa svetlom kožom i oskudnom dlakom ograničite jako sunce. Hormonske preparate i druge lekove koristite samo po savetu veterinara. Uravnotežena ishrana i primerena aktivnost podržavaju opšte zdravlje, ali nisu dokazani način da se svaki rak spreči.
Česta pitanja
Da li mogu sam da prepoznam rak kod psa?
Možete primetiti sumnjivu promenu, ali ne možete pouzdano utvrditi rak po izgledu ili ponašanju psa. Zabeležite kada ste promenu primetili, da li raste i da li krvari ili boli. Fotografija uz merilo može pomoći praćenju, ali ne treba da odloži pregled.
Koji su simptomi metastaza u plućima?
Metastaze u plućima mogu biti bez simptoma ili izazivati kašalj, zamaranje i otežano disanje. Ovi znaci imaju i druge uzroke. Rendgen i, prema potrebi, CT pomažu proceni, ali svaki čvorić na snimku nije automatski metastaza, a vrlo male promene mogu ostati nevidljive. Otežano disanje u mirovanju zahteva hitan pregled.
