Šta izaziva babeziozu i kako se prenosi
Babeziozu, poznatu i kao piroplazmoza, izazivaju paraziti roda Babesia koji napadaju crvena krvna zrnca. Psi se najčešće zaraze ujedom zaraženog krpelja. Razgradnja crvenih krvnih zrnaca može dovesti do anemije i drugih ozbiljnih komplikacija.
Bolest se ne prenosi uobičajenim druženjem pasa, ali zaražena krv može biti izvor infekcije, na primer pri transfuziji. Kod pojedinih vrsta babesija moguć je i prenos ugrizom između pasa. Zato tvrdnja da direktan prenos nikada nije moguć nije tačna.

Rizik zavisi od prisustva krpelja, klime i područja u kojem pas boravi. Krpelji su često aktivniji u proleće i jesen, ali zaraza je moguća i u drugim delovima godine. To što niste primetili krpelja na psu ne isključuje babeziozu.
Simptomi i kada je potreban hitan pregled
Simptomi se mogu pojaviti nekoliko dana do nekoliko nedelja nakon zaraze. Njihov početak i težina zavise od vrste parazita i stanja psa. Ne pojavljuju se kod svih pasa isti znaci niti prate obavezno isti redosled.
Malaksalost, izražena slabost i smanjen apetit.
Povišena telesna temperatura.
Blede ili žućkaste desni i druge vidljive sluzokože.
Taman, crvenkast ili smeđ urin.
Ubrzano ili otežano disanje, povraćanje ili dijareja.
Ako primetite ove promene, javite se veterinaru istog dana, naročito posle mogućeg kontakta s krpeljima. Kolaps, nemogućnost ustajanja, otežano disanje, veoma blede desni, napadi ili izrazito smanjeno mokrenje zahtevaju hitan odlazak u veterinarsku ambulantu. Ne čekajte da se pojave svi simptomi ili da pronađete krpelja.
Kako se postavlja dijagnoza
Veterinar procenjuje simptome, podatke o izlaganju krpeljima i nalaz pregleda. Slične promene mogu izazvati i druge bolesti, pa se dijagnoza ne postavlja samo na osnovu tamnog urina ili malaksalosti.
Krvni razmaz: mikroskopskim pregledom mogu se uočiti paraziti u crvenim krvnim zrncima. Negativan nalaz ne isključuje infekciju, posebno kada je broj parazita mali.
PCR analiza: otkriva genetski materijal parazita i može pomoći u određivanju vrste babesije. Dostupnost i vreme dobijanja rezultata zavise od laboratorije.
Krvna slika, biohemijske analize i pregled urina: pomažu u proceni anemije, broja trombocita i funkcije organa. Dodatni pregledi, uključujući ultrazvuk, rade se prema nalazu i stanju psa.
Lečenje
Babezioza može biti životno ugrožavajuća, pa je pravovremena veterinarska pomoć veoma važna. Lečenje zavisi od vrste parazita, težine bolesti i prisutnih komplikacija. Mnogi psi se oporave uz odgovarajuću terapiju, ali se brzina oporavka i ishod ne mogu unapred garantovati.

Veterinar bira terapiju protiv parazita. Ne postoji jedan lek ili režim koji je odgovarajući za sve vrste babesija. Ovi lekovi mogu imati ozbiljna neželjena dejstva i ne smeju se davati samostalno niti prema dozi namenjenoj drugom psu.
Kod teško bolesnog psa veterinar može započeti terapiju na osnovu kliničke sumnje i početnih nalaza, bez čekanja svih laboratorijskih rezultata. Odluku o tome donosi veterinar; odlaganje pomoći dok se čeka konačna potvrda može biti opasno.
Potporna terapija određuje se prema potrebama psa. Može obuhvatiti pažljivo prilagođene infuzije, lekove protiv povraćanja i bolničko praćenje. Kod teške anemije može biti potrebna transfuzija krvi ili eritrocita. Antibiotici, kortikosteroidi, vitamini i drugi preparati nisu rutinski potrebni svakom psu. Ne dajte lekove za ljude niti dodatke bez dogovora s veterinarom.
Prevencija: zaštita od krpelja
Redovna zaštita od krpelja smanjuje rizik od babezioze, ali nijedan preparat ne pruža potpunu garanciju. Plan zaštite prilagodite području, putovanjima i načinu života psa. U mnogim sredinama potrebna je celogodišnja zaštita; o odgovarajućem rasporedu razgovarajte s veterinarom.

Preparat birajte prema uzrastu, telesnoj masi i zdravstvenom stanju psa, uz poštovanje uputstva. Ne kombinujte više proizvoda bez stručnog saveta. Neki preparati za pse, naročito oni koji sadrže permetrin, veoma su otrovni za mačke, pa je važno sprečiti njihovo izlaganje u skladu s uputstvom.
Sprejevi i šamponi
Dejstvo sprejeva zavisi od aktivne supstance: neki ubijaju krpelje, a neki imaju i repelentno dejstvo. Trajanje zaštite i način doziranja razlikuju se među proizvodima. Šamponi uglavnom nisu zamena za dugotrajniju zaštitu od krpelja.

Sprej nanosite isključivo prema uputstvu konkretnog proizvoda. Ne koristite proizvoljne količine i ne dodajte ga drugom preparatu bez dogovora s veterinarom.
Kapi za kožu — spot-on preparati
Ovi preparati nanose se na kožu, najčešće u predelu vrata ili duž leđa, prema uputstvu. Neki se raspoređuju po površini kože, a drugi se apsorbuju i deluju sistemski. Nije tačno da sve kapi deluju na isti način ili da uvek sprečavaju ujed krpelja.

Repelentno dejstvo, trajanje zaštite i pravila o kupanju zavise od proizvoda. Preparat mora biti odgovarajući za telesnu masu psa i nanet direktno na kožu, ne samo na dlaku.
Tablete
Oralni preparati protiv krpelja deluju sistemski. Krpelj se uglavnom mora zakačiti i početi da se hrani da bi bio izložen aktivnoj supstanci. Ove tablete ne odbijaju krpelje, ali njihovim ubijanjem smanjuju rizik od prenosa uzročnika bolesti.

Interval davanja zavisi od proizvoda. Pre izbora preparata obavestite veterinara o bolestima psa i ranijim neželjenim reakcijama, posebno ako je pas imao napade ili druge neurološke probleme.
Ogrlice
Antiparazitske ogrlice postepeno oslobađaju aktivne supstance. U zavisnosti od proizvoda, mogu ubijati krpelje i imati repelentno dejstvo. Trajanje zaštite nije isto kod svih ogrlica.

Ogrlicu postavite prema uputstvu tako da pravilno naleže, ali ne steže vrat. Proverite pravila o kvašenju i kupanju, kao i uzrast od kojeg sme da se koristi.
Uz preparat, pregledajte psa posle šetnje, naročito oko ušiju, vrata, pazuha, prepona i između prstiju. Krpelja uklonite što pre odgovarajućim alatom, hvatajući ga blizu kože, bez gnječenja tela. Ne premazujte ga uljem i ne palite ga. Ako niste sigurni kako da ga uklonite, obratite se veterinaru. Uklanjanje krpelja ne isključuje mogućnost već nastale infekcije.
Nega psa tokom oporavka
Obezbedite psu mirno mesto za odmor i pratite plan terapije i kontrolnih pregleda. Poboljšanje ponašanja ne znači nužno da su se krvna slika i funkcija organa vratile u normalu.

Injekcije i infuzije treba da daje veterinarsko osoblje, osim ako vas veterinar izričito nije obučio za konkretan postupak. Ne menjajte dozu, razmak između lekova ili trajanje terapije na svoju ruku.
Aktivnost ograničite prema stanju psa i savetu veterinara. Dok je slab ili anemičan, dovoljni su kratki, mirni izlasci radi obavljanja nužde, bez trčanja i napora. Pratite apetit, unos vode, boju urina, mokrenje i disanje. Svako pogoršanje odmah prijavite veterinaru.
Posebna dijeta nije neophodna svakom psu. Ako pas može da jede i ne povraća, manji i češći obroci mogu mu više prijati. Ne hranite ga na silu. Kod oštećenja bubrega, jetre ili drugih komplikacija veterinar određuje odgovarajuću ishranu; povećavanje kalorijske vrednosti i dodavanje suplemenata nisu univerzalno rešenje.
Moguće komplikacije i kontrole
Težina bolesti veoma varira. Babezioza može izazvati tešku anemiju, oštećenje bubrega, poremećaje zgrušavanja krvi i druge komplikacije. U teškim slučajevima mogu biti pogođeni disanje, krvotok i nervni sistem.

Anemija kod babezioze prvenstveno je povezana s razgradnjom crvenih krvnih zrnaca, a ne nužno s manjkom gvožđa. Zato preparate gvožđa ne treba davati bez potvrđene potrebe. Srčane i druge komplikacije ne mogu se utvrditi samo na osnovu krvne slike; dodatna ispitivanja zavise od simptoma i veterinarskog pregleda.
Neželjene reakcije na terapiju takođe su moguće. Ako se nakon davanja leka pojave naglo pogoršanje, ponavljano povraćanje, otok ili otežano disanje, odmah kontaktirajte veterinara.
Kod nekih pasa infekcija može ostati prisutna ili se simptomi mogu ponovo javiti. Kontrolne analize i dalji nadzor zato se određuju prema vrsti parazita, primenjenoj terapiji i toku oporavka. Preležana bolest ne pruža pouzdanu zaštitu od nove zaraze.

Da li je babezioza psa opasna za ljude?
Ljudi mogu oboleti od babezioze, ali uzročnici ljudske bolesti najčešće nisu iste vrste koje izazivaju bolest kod pasa. Uobičajen kontakt sa obolelim psom nije prepoznat put prenosa, pa izolacija od ukućana zbog same babezioze uglavnom nije potrebna.
Ipak, isti prostor može izložiti i psa i ljude krpeljima. Zaštitite sebe tokom boravka u prirodi, pregledajte kožu nakon povratka i izbegavajte dodir sa krvlju psa bez zaštite, naročito ako imate oštećenu kožu. Ako nakon ujeda krpelja razvijete simptome bolesti, obratite se lekaru.