Osnovno o alergijama kod pasa

Psi mogu razviti alergiju na pljuvačku buva, alergene iz okoline ili sastojke hrane. Alergija je preterana reakcija imunskog sistema na određenu supstancu. Najčešće se ispoljava svrabom i promenama na koži, ali slične tegobe mogu izazvati paraziti, infekcije i druga oboljenja.

  • Dijagnoza se ne postavlja samo na osnovu izgleda kože ili fotografije. Potrebni su veterinarski pregled i, prema nalazu, dodatna ispitivanja.

  • Kod alergije na hranu najvažniji dijagnostički postupak je stroga eliminaciona dijeta, a zatim kontrolisano ponovno uvođenje prethodne hrane prema uputstvu veterinara.

  • Atopijski dermatitis često zahteva dugoročnu kontrolu. Terapija se prilagođava svakom psu i ne garantuje trajno nestajanje simptoma.

  • Otežano disanje, nagla slabost ili kolaps zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć. Ne čekajte da kućni lek počne da deluje.

Najčešće vrste alergija

Alergija na buve

Alergijski dermatitis izazvan buvama nastaje zbog preosetljivosti na njihovu pljuvačku. Kod osetljivog psa i mali broj ujeda može izazvati izražen svrab. Buve ne morate videti na pregledu: odrasle buve žive na životinji, dok se njihova jaja, larve i lutke uglavnom nalaze u okolini.

Svrab, gubitak dlake, crvenilo i kraste često su izraženi na donjem delu leđa, oko korena repa i na zadnjim nogama. Češanje može dovesti do rana i sekundarne infekcije. Ovaj oblik alergije može se javiti kod pasa različitih rasa i uzrasta.

Kontrola podrazumeva redovnu primenu odgovarajućeg preparata protiv buva, tretman drugih ljubimaca prema savetu veterinara i čišćenje ležajeva i prostora. Preparat mora odgovarati vrsti životinje, uzrastu i težini. Eterična ulja nisu pouzdana zamena za zaštitu protiv buva, a neka mogu biti štetna.

Atopijski dermatitis

Atopijski dermatitis je hronično zapaljensko oboljenje kože povezano sa naslednom sklonošću i često sa preosetljivošću na alergene iz okoline, poput polena, grinja kućne prašine i buđi. Nasledna sklonost ne znači da će svaki potomak obolelog psa razviti bolest. Neke rase, uključujući buldoge, nemačke ovčare i labradore, mogu biti predisponirane, ali rasa sama po sebi nije dijagnoza.

Tegobe često počinju u mladom uzrastu, približno između šest meseci i tri godine, ali mogu nastati i van tog perioda. Pas može lizati i grickati šape, češati lice, uši, pazuhe i stomak. Česte su ponavljane upale ušiju. Simptomi mogu biti sezonski ili prisutni tokom cele godine.

Atopija nije samo posledica udisanja alergena: važnu ulogu imaju kožna barijera i kontakt kože sa okolinom. Dijagnoza se postavlja na osnovu istorije tegoba, kliničke slike i isključivanja drugih uzroka svraba. Potpuno uklanjanje svih alergena obično nije moguće.

Alergija na hranu

Alergiju na hranu najčešće izazivaju proteini. Među mogućim okidačima su govedina, piletina, mlečni proizvodi i drugi sastojci, ali nijedan protein nije univerzalno bezbedan ili alergenski za sve pse. Riba takođe može izazvati reakciju. Oznaka „bez žitarica” ne znači da je hrana pogodna za psa sa alergijom.

Mogući simptomi su svrab koji nije vezan za sezonu, crvenilo kože i ponavljane upale ušiju. Neki psi imaju povraćanje, proliv ili druge probavne tegobe. Simptomi ne moraju nastati neposredno nakon obroka. Reakcija na hranu nije uvek alergija; moguća je i neimunska intolerancija.

Za ispitivanje se sprovodi eliminaciona dijeta, obično najmanje osam nedelja, uz trajanje koje određuje veterinar. Koristi se odgovarajuća hrana sa hidrolizovanim proteinima ili pažljivo izabranim izvorom proteina koji pas ranije nije jeo. Tokom tog perioda nema drugih poslastica, ostataka sa stola ni žvakalica. Aromatizovani lekovi i dodaci takođe mogu uticati na rezultat, pa o njima razgovarajte sa veterinarom. Kao nagrada može poslužiti deo dozvoljene dnevne hrane.

Poboljšanje tokom dijete samo po sebi nije konačna potvrda alergije. Veterinar može preporučiti kontrolisano vraćanje prethodne hrane i praćenje povratka simptoma. Ako je pas ranije imao tešku, naglu reakciju, hranu nemojte ponovo uvoditi na svoju ruku.

Kontaktne reakcije

Sredstva za čišćenje, šamponi i materijali sa kojima koža dolazi u dodir mogu izazvati iritaciju ili, ređe, kontaktnu alergiju. Crvenilo i svrab obično se pojavljuju na mestu dodira, ali vreme nastanka može varirati. Sama iritacija nije dokaz alergije.

Prekinite kontakt sa sumnjivim proizvodom. Ako je na koži ostao običan šampon ili slično sredstvo, isperite ga mlakom tekućom vodom. Kod kontakta sa nepoznatom, korozivnom ili toksičnom hemikalijom odmah zatražite veterinarsko uputstvo i sačuvajte ambalažu. Ne pokušavajte da hemikaliju neutrališete drugim sredstvom.

Tegobe nakon udisanja dima, mirisa ili aerosola

Duvanski dim, sprejevi i jaki mirisi mogu nadražiti disajne puteve. Kijanje, kašalj i iscedak iz nosa nisu dovoljan dokaz alergije: mogu imati infektivne, srčane i druge uzroke. Kod pasa se alergija na okolinu češće ispoljava promenama na koži nego izolovanim respiratornim simptomima.

Uklonite psa iz zadimljenog ili nadražujućeg prostora ako je to bezbedno. Otežano ili bučno disanje, naglo oticanje lica, plavičaste ili izrazito blede desni i kolaps zahtevaju hitan pregled, bez obzira na pretpostavljeni uzrok.

Alergija na lekove

Lekovi mogu izazvati alergijske ili druge neželjene reakcije. Zabeležite naziv preparata, vreme davanja i pojavu simptoma i obavestite veterinara pre naredne doze. Sačuvajte podatak o ranijoj reakciji i prenesite ga svakom veterinaru koji leči psa. Kod oticanja, otežanog disanja ili nagle slabosti odmah potražite hitnu pomoć.

Kako prepoznati moguće simptome

  • Učestalo češanje, lizanje ili grickanje kože i šapa.

  • Crvenilo, gubitak dlake, kraste i zadebljanje kože.

  • Ponavljane upale ušiju, tresenje glavom, neprijatan miris ili iscedak iz uha.

  • Vlažne, bolne promene, bubuljice ili neprijatan miris kože, koji mogu ukazivati i na sekundarnu infekciju.

  • Kod nekih reakcija na hranu: povraćanje, proliv i nelagodnost u području anusa.

Ovi znaci nisu specifični samo za alergiju. Zakažite pregled ako se ponavljaju, remete san ili dovode do rana. Bol, gnojne promene, izražena malaksalost ili uporno povraćanje zahtevaju brz veterinarski pregled.

Promene na šapama, stomaku i ušima

Na šapama se mogu javiti crvenilo između prstiju, otok i uporno lizanje. Šepanje ili bol mogu ukazivati i na strano telo, povredu ili infekciju. Na stomaku se mogu videti crvenilo i sitne upalne promene. Fotografije ne omogućavaju pouzdano razlikovanje ovih uzroka.

Alergija može doprineti ponavljanim upalama ušiju. Dugotrajna upala može dovesti do zadebljanja i sužavanja ušnog kanala, bola i problema sa sluhom. Nemojte sipati kapi ili sredstva za čišćenje u bolno uho bez saveta veterinara, naročito ako stanje bubne opne nije poznato.

Kako se postavlja dijagnoza

Veterinar procenjuje kada su tegobe počele, da li su sezonske, šta pas jede, koje lekove dobija i kakvu zaštitu protiv parazita koristi. Korisni su fotografije promena i beleške o toku simptoma. Postupak se prilagođava nalazu, a ne sprovodi uvek po istom redosledu.

  • Pregled kože i ušiju i provera na buve i druge parazite; po potrebi strugotine kože i druga ispitivanja.

  • Citološki pregled uzoraka kože ili uha radi procene bakterijskih i gljivičnih infekcija.

  • Eliminaciona dijeta kada treba ispitati reakciju na hranu.

  • Procena atopijskog dermatitisa nakon razmatranja i isključivanja drugih uzroka svraba.

Kožni testovi i testovi krvi za alergene iz okoline prvenstveno pomažu pri izboru alergena za specifičnu imunoterapiju kod psa sa već postavljenom kliničkom dijagnozom. Sami ne potvrđuju atopiju. Testovi krvi, pljuvačke ili dlake nisu pouzdana zamena za eliminacionu dijetu pri dijagnostici alergije na hranu.

Lečenje i kontrola simptoma

Lečenje obuhvata kontrolu okidača kada je to moguće, ublažavanje svraba, negu kože i lečenje pratećih infekcija. Kod alergije na buve ključna je zaštita protiv buva, a kod potvrđene alergije na hranu odgovarajuća ishrana. Atopijski dermatitis često zahteva kombinovanu, dugoročnu terapiju.

Lekove bira veterinar prema uzrastu psa, drugim bolestima, težini simptoma i mogućim neželjenim dejstvima. Ne dajte ljudske preparate ili kombinovane lekove bez provere njihovog sastava i doze. Antihistaminici imaju promenljiv i često ograničen efekat na svrab kod pasa i nisu terapija za anafilaktički šok.

Terapija

Namena i ograničenja

Glukokortikoidi, poput prednizolona

Mogu brzo smanjiti upalu i svrab. Imaju potencijalna neželjena dejstva; trajanje, dozu i praćenje određuje veterinar, uz procenu pratećih infekcija.

Ciklosporin

Koristi se za kontrolu atopijskog dermatitisa. Efekat se razvija postepeno; potrebne kontrole prilagođavaju se psu i terapiji.

Oklacitinib

Može smanjiti alergijski svrab. Nije pogodan za svakog psa; veterinar proverava uzrasna ograničenja i zdravstveno stanje.

Antihistaminici

Mogu pomoći u odabranim slučajevima, ali efekat na svrab nije pouzdan. Ne zamenjuju hitno lečenje teške reakcije.

Alergen-specifična imunoterapija

Kod odabranih pasa sa atopijom može postepeno smanjiti tegobe i potrebu za drugim lekovima. Zahteva individualni plan i ne deluje kod svih pasa.

Veterinar može preporučiti i druge ciljane terapije ili odgovarajuće šampone. Kupanje može pomoći uklanjanju alergena sa dlake i nezi kože, ali učestalost i proizvod treba prilagoditi stanju kože. Antibiotici i antimikotici primenjuju se kada postoji odgovarajuća indikacija, a ne rutinski za svaku alergiju.

Hitno: sumnja na anafilaksiju

Anafilaksija je nagla, potencijalno životno ugrožavajuća reakcija. Može se javiti posle uboda insekta, leka ili drugog okidača. Nije svaka neposredna alergijska reakcija anafilaksija, a šok ne mora biti praćen očiglednim osipom ili otokom.

Alarmantni znaci su nagla slabost ili kolaps, otežano disanje, blede ili plavičaste desni, brzo oticanje lica, kao i iznenadno povraćanje ili proliv uz opšte pogoršanje. Kod pasa teška reakcija može imati izražene probavne simptome.

  • Odmah krenite u najbližu dostupnu veterinarsku ambulantu koja pruža hitnu pomoć.

  • Pozovite ambulantu unapred ili tokom puta, ako to može učiniti druga osoba. Opišite simptome, mogući okidač i vreme nastanka.

  • Psa držite što mirnije i ne pritiskajte vrat ili grudni koš. Ne stavljajte brnjicu psu koji otežano diše ili povraća.

  • Ne dajte hranu, vodu ili lek na usta psu koji kolabira ili teško diše. Ne pokušavajte samostalno davanje injekcija i ne odlažite polazak zbog antihistaminika.

Veterinarsko zbrinjavanje može uključiti adrenalin, intravensku terapiju, kiseonik i praćenje vitalnih funkcija, prema stanju psa. Ako je veterinar ranije napravio individualni plan za hitnu reakciju, postupite po njemu uz istovremeno organizovanje hitnog pregleda.

Alergije kod štenaca

Štenci mogu imati alergijske reakcije, ali svrab u tom uzrastu često ima i druge uzroke, uključujući parazite i infekcije. Nemojte davati antihistaminike ili druge lekove bez veterinara. Izbor terapije zavisi od tačnog uzrasta, težine i zdravstvenog stanja.

Ako je potrebna eliminaciona dijeta, ona mora biti potpuna i primerena rastu. Nisu sve veterinarske dijete namenjene štencima. Domaće obroke za dijagnostičku dijetu treba da sastavi stručnjak za veterinarsku ishranu, kako bi se izbegao manjak važnih hranljivih materija.

Nega i izbor hrane

Redovno perite ležajeve i usisavajte prostor, sprovodite zaštitu protiv buva i izbegavajte duvanski dim, jake mirise i nadražujuće sprejeve. Vlažne prostore i buđ treba sanirati; ovlaživač vazduha nije univerzalno rešenje i može pogoršati uslove za grinje i buđ ako je vlažnost previsoka.

Hrana sa hidrolizovanim proteinima sadrži proteine razložene na manje delove, što može smanjiti verovatnoću imunskog prepoznavanja. Druga mogućnost je dijeta sa novim izvorom proteina. Izbor zavisi od prethodne ishrane psa i namene proizvoda; obična hrana za „osetljivu kožu” nije nužno odgovarajuća za dijagnostičku eliminacionu dijetu.

Proverite tačan naziv, deklaraciju, uzrasnu namenu i uputstvo konkretnog proizvoda sa veterinarom. Sastav i dostupnost mogu se razlikovati među tržištima. Posle dijagnostičkog perioda veterinar određuje da li istu hranu treba nastaviti dugoročno ili prilagoditi ishranu potvrđenom okidaču.

Najkorisniji plan ne svodi se samo na promenu hrane: obuhvata praćenje svraba, kontrolu parazita, negu kože i ušiju i pravilno sprovođenje propisane terapije.

Može li se alergija sprečiti?

Ne postoji postupak koji pouzdano sprečava sve alergije. Redovna zaštita protiv buva može sprečiti veliki deo tegoba povezanih sa njihovim ujedima, dok izbegavanje potvrđenih okidača smanjuje rizik od ponovne reakcije. Čisto okruženje i odgovarajuća ishrana podržavaju negu, ali nisu garancija da se alergija neće razviti.

Pri izboru šteneta raspitajte se o kožnim bolestima roditelja i bliskih srodnika. Odsustvo atopijskog dermatitisa kod roditelja ne isključuje mogućnost da se on pojavi kod šteneta.

Često postavljana pitanja

Šta da uradim ako posumnjam na alergiju?

Zabeležite simptome, ishranu, primenjene preparate i moguće kontakte sa novim proizvodima, pa zakažite pregled. Nemojte nasumično menjati više namirnica i lekova istovremeno, jer to može otežati dijagnozu. Kod otežanog disanja, kolapsa ili naglog opšteg pogoršanja idite odmah u veterinarsku ambulantu.

Šta mogu dati štenetu protiv alergije?

Samo preparat koji je veterinar izabrao za to štene i u propisanoj dozi. Broj kapi nije univerzalna doza: koncentracije i sastav preparata razlikuju se. Kod šteneta sa svrabom prvo treba utvrditi uzrok, a kod nagle teške reakcije ne odlagati hitan pregled.

Da li se alergija može trajno izlečiti?

Kod nekih alergija izbegavanje potvrđenog okidača može veoma dobro kontrolisati simptome. Atopijski dermatitis je često hroničan i zahteva dugoročno praćenje. Cilj je da pas ima što manje svraba, upala i neželjenih dejstava terapije, uz plan koji se prilagođava njegovom stanju.