Zašto pas dobija višak kilograma

Višak masnog tkiva nastaje kada pas tokom dužeg perioda unosi više energije nego što troši. Tome mogu doprineti prevelike porcije, česte poslastice, ostaci sa stola i nedovoljno kretanja. I male dodatne količine hrane mogu biti značajne, naročito kod malih pasa.

Neki psi, uključujući labradore, biglove, koker španijele, jazavičare i basete, mogu biti skloniji gojenju, ali to nije pravilo za svakog pripadnika rase. Posle sterilizacije ili kastracije energetske potrebe mogu se smanjiti, a apetit promeniti. Prilagođavanje porcija i praćenje kondicije pomažu da se izbegne višak kilograma.

Starenje, bol i smanjena pokretljivost takođe mogu promeniti potrebe za hranom. Ne treba automatski smanjivati porciju za isti procenat svim starijim psima: važni su njihova kondicija, aktivnost i zdravstveno stanje.

Određena oboljenja, poput hipotireoze i hiperadrenokorticizma, mogu doprineti povećanju telesne mase ili promeni izgleda tela. Ne treba ih pretpostavljati samo na osnovu gojenja. Veterinar procenjuje da li su potrebne dodatne analize, naročito ako postoje i promene apetita, žeđi, mokrenja, kože ili aktivnosti.

Kako prepoznati višak telesne mase

Sama težina nije dovoljna za procenu: psi iste rase mogu se razlikovati po veličini, građi i mišićnoj masi. Korisnije je pratiti težinu zajedno sa telesnom kondicijom. Kod većine odraslih pasa u dobroj kondiciji rebra se lako opipavaju pod tankim slojem masnog tkiva, struk se vidi odozgo, a trbušna linija se podiže iza grudnog koša kada se pas posmatra sa strane. Izgled se ipak razlikuje prema građi psa.

Na višak masnog tkiva mogu ukazivati rebra koja se teško opipavaju, slabo izražen ili odsutan struk i masne naslage oko slabina i korena repa. Rebra procenjujte blagim dodirom, bez snažnog pritiskanja.

Veterinari često koriste skale telesne kondicije sa pet ili devet bodova. Na devetostepenoj skali ocene 4–5 obično označavaju idealnu kondiciju, 6–7 višak telesne mase, a 8–9 gojaznost. Skala nije precizna mera kilograma viška i treba je tumačiti uz pregled psa i procenu mišićne mase.

Zadihavanje, brzo zamaranje, hromost i smanjena aktivnost mogu pratiti gojaznost, ali mogu imati i druge uzroke. Nemojte ih pripisivati samo težini. Otežano disanje u mirovanju, plavičaste ili izrazito blede desni i kolaps zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć.

Zašto je gojaznost važna za zdravlje

Višak masnog tkiva može otežati kretanje, povećati opterećenje zglobova i pogoršati postojeće tegobe. Gojazni psi često slabije podnose napor i vrućinu, a anestezija može zahtevati dodatne mere opreza. Gojaznost je povezana sa slabijim kvalitetom života i može doprineti njegovom skraćenju, ali se posledice ne mogu izraziti jednim procentom koji važi za sve pse.

Plan lečenja uz veterinara

Prvi korak je pregled i procena telesne kondicije, mišićne mase i zdravstvenog stanja. Veterinar određuje okvirnu ciljnu težinu i plan ishrane, a po potrebi ispituje i leči prateće oboljenje. Osnovu kontrole težine čine prilagođena ishrana, odgovarajuća aktivnost i redovno praćenje, a ne samostalno davanje preparata za mršavljenje.

Ciljna težina i posebnosti kod štenaca

Rasni raspon težine može poslužiti kao okvir, ali nije dovoljan za određivanje idealne težine pojedinačnog psa. Ni težina iz mladosti nije pouzdan cilj ako je pas već tada imao višak masnog tkiva.

Kod štenaca se telesna masa menja tokom rasta, pa se procenjuju i tempo rasta, telesna kondicija i očekivana veličina odraslog psa. Zaobljen stomak ne dokazuje gojaznost. Ako je izrazito uvećan, bolan ili praćen povraćanjem, prolivom ili malaksalošću, potreban je veterinarski pregled.

Štenetu nemojte samostalno uvoditi restriktivnu dijetu ili hranu za mršavljenje odraslih pasa. Potrebna mu je potpuna hrana za rast, a kod velikih i džinovskih rasa posebno je važno izbeći prekomeran unos energije i prebrz rast. Veterinar može prilagoditi porcije tako da podrže zdrav rast bez nepotrebnog nakupljanja masti.

Prilagođavanje ishrane

Ne smanjujte nasumično postojeću porciju za 40% ili neki drugi veliki procenat. Preveliko smanjenje može ostaviti psa bez dovoljno proteina i drugih hranljivih sastojaka. Za neke odrasle pse odgovarajuća je veterinarska hrana za kontrolu težine, koja omogućava manji unos energije uz odgovarajući unos hranljivih materija. Izbor zavisi i od drugih zdravstvenih potreba.

  • Merite dnevnu količinu hrane kuhinjskom vagom i podelite je u dogovorene obroke.

  • Uračunajte sve poslastice, žvakalice i ostatke sa stola u dnevni unos energije.

  • Za nagrađivanje možete izdvojiti deo dnevne porcije hrane; koristite i igru, pažnju ili druge nagrade koje pas voli.

  • Dogovorite se sa svim članovima domaćinstva ko hrani psa i sprečite pristup hrani drugih životinja.

  • Domaću redukcionu ishranu planirajte sa veterinarom koji se bavi ishranom, umesto da sami izbacujete čitave grupe namirnica.

Praćenje napretka i kretanje

Psa merite približno na jednu do dve nedelje, na istoj vagi i u sličnim uslovima, osim ako veterinar preporuči drugačije. Beležite težinu, količinu hrane, poslastice i aktivnost. Za odrasle pse plan mršavljenja često cilja postepen gubitak oko 1–2% telesne mase nedeljno, ali tempo mora biti prilagođen pojedinačnom psu. To nije cilj za štene koje raste.

Ako težina ne opada ili pas gubi težinu prebrzo, pregledajte beleške sa veterinarom pre promene porcija. Pored broja na vagi, pratite telesnu kondiciju, mišićnu masu, apetit i raspoloženje.

Aktivnost povećavajte postepeno, prema uzrastu, kondiciji i zdravstvenom stanju. Kraće, češće šetnje mogu biti bolji početak od dugog napornog izlaska. Ne postoji univerzalna preporuka od dva sata hodanja dnevno. Kod bola, hromosti ili izrazitog zamaranja prvo tražite pregled. Plivanje i hodanje na podvodnoj traci mogu biti korisni za neke pse, ali nisu pogodni za svakog i zahtevaju odgovarajuću procenu i nadzor.

Kako sprečiti ponovno gojenje

Kada pas dostigne ciljnu kondiciju, sa veterinarom prilagodite obroke za održavanje težine i nastavite povremeno merenje. Prosjačenje nije pouzdan znak gladi, ali ni nov gubitak apetita ne treba ignorisati. Ako pas odbija hranu, naročito ako je štene ili ima druge simptome, obratite se veterinaru umesto da to pripisujete izbirljivosti.

Redovne odmerene porcije, kontrola dodatnih zalogaja i aktivnost koju pas može bezbedno da podnese najvažnije su svakodnevne navike za održavanje zdrave telesne kondicije.