Lečenje počinje preciznom dijagnozom i utvrđivanjem primarnog uzroka. Neophodno je otkriti bolest u ranoj fazi, jer zapuštena furunkuloza može teže proći i slabije reagovati na terapiju. Stoga je važno pratiti stanje ljubimca i na vreme ga odvesti veterinaru.
O furunkulozi

Furunkuloza je gnojno zapaljenje lojnica i folikula dlake, koje se odlikuje formiranjem bolnih otoka na telu – gnojnih furunkula. Jedan od prvih simptoma može biti eritem, odnosno lokalno zapaljenje i crvenilo kože. Često se javljaju i svrab i osećaj bola u pogođenim delovima.
Samo spontano pucanje furunkula opasno je jer gnoj može da inficira okolna zdrava tkiva i izazove stvaranje novih gnojnih čvorova, nakon što prodre u folikule dlake.
Kod pasa sa furunkulozom važno je analizirati kombinaciju faktora okoline, oštećenja kožne barijere i imunosupresije, odnosno smanjenog imunog odgovora, koji mogu biti posledica različitih uzroka, na primer, upotrebe određenih lekova. U slučaju pojedinačnih oštećenja, primarni uzrok može biti mehanička povreda.
Razlikuju se bakterijska, interdigitalna i eozinofilna furunkuloza, o čemu ćemo detaljnije razgovarati u daljem tekstu.
Uzroci furunkuloze

Glavni uzrok pojave furunkula kod pasa najčešće je spoljašnji uticaj: povreda kože, infekcija, reakcija na parazite ili alergija. Kada dođe do narušavanja integriteta kožnog omotača, mikroorganizmi koji normalno žive na koži mogu da prodru u folikul dlake, čime se komplikuje tok oboljenja.
Različiti oblici patoloških promena obično pogađaju različite životinje. Na primer, eozinofilna furunkuloza se češće javlja kod ljubimaca sa produženom njuškom – kod nemačkih ovčara, dobermana, crnoruskih terijera, labrador retrivera, kanačkih pasa i border koli.
Interdigitalna furunkuloza se češće dijagnostikuje kod pasa takvih rasa kao što su engleski buldog, Staffordshire terijer i Chinese shar-pei. Predispozicija pasa ovih rasa za ovaj oblik bolesti objašnjava se specifičnostima dlake – njihova dlaka je kratka i četinasta. Ukoliko dlačice prodru u folikule, kožno zapaljenje može nastati kao reakcija na keratin, protein od kojeg je dlaka sačinjena.
Kod pasa sa kratkom dlakom furunkuloza može nastati i usled bakterijske infekcije ili alergijske reakcije. Često je uzrok zloupotreba urastale dlake, prodor stranog tela u kožu ili demodekoza, parazitska bolest koju izazivaju mikroskopski grinja.
Ljubimci sa urođenim ili stečenim patološkim stanjima udova takođe su u grupi rizika. Kod pasa velikih rasa, nepravilan položaj šapa može dovesti do oštećenja folikula dlake.
Oblici furunkuloze kod pasa

Ova bolest karakteriše se pojavom pojedinačnih ili nekoliko eritematoznih papula – ispupčenih osipa ili zadebljanja kože, bez obzira na oblik same bolesti.
Koji oblici furunkuloze postoje:
- Eozinofilna furunkuloza — akutna bolest koja se često povlači sama od sebe. Uglavnom zahvata područje glave i njuške, javlja se iznenada i češće se dijagnostikuje kod mladih životinja.
- Bakterijska furunkuloza — zapaljenje infektivnog porekla.
- Interdigitalna furunkuloza — upalni proces neinfektivnog porekla, sa specifičnim tokom. Može se pojaviti na jednom ili više udova istovremeno.

Ponekad se govori i o akrnoj furunkulozi, odnosno o bolesti uzrokovanoj prekomernim lizanjem.
Lokalna, kao i generalizovana oštećenja koja se šire celim telom, izazivaju nelagodnost kod ljubimca. Često se razvijaju i sekundarne infekcije – gljivične ili bakterijske.
Simptomi furunkuloze kod pasa

Kod furunkuloze, oštećenja mogu jenjavati, spontano nestajati bez vidljivog razloga, ili se, naprotiv, pogoršavati i zadržavati neodređeno vreme.
Na furunkulozu mogu ukazivati sledeći simptomi:
- Svrab i bolna oštećenja;
- Bolni otoci crvene boje;
- Čvorovi na koži;
- Krost;
- Alopecija – područja gubitka dlake usled prekomernog lizanja.

Kod interdigitalne furunkuloze kod pasa, papule i otoci se pojavljuju na udovima, u prostoru između prstiju. U slučaju eozinofilne furunkuloze, oštećenja se šire na njušku, oko očiju i nosa. Karakteriše ih eozinofilni oblik sa otokom i krvarajućim čirima, pretežno na mostu nosa. Zapaljenje može zahvatiti i uši, stomak, kao i grudni koš.
U interdigitalnim zonama furunkuli mogu biti veoma bolni, što utiče na ponašanje i hod ljubimca – životinja pazi da ne stane na ozleđenu šapu, hoda neravno, grize i liže bolno mesto.
Na koje patologije je furunkuloza slična?
Furunkuloza može podsećati na druge kožne bolesti, zbog čega je ključno postaviti tačnu dijagnozu kako bi se ljubimcu propisalo adekvatno i efikasno lečenje.
Slični dijagnozi | Opis i simptomi |
Bakterijski pododermatitis | Duboka bakterijska infekcija udova. Karakterišu je oštećenja interdigitalnog prostora, čvorovi, čirevi, oblasti gubitka dlake i otok. |
Demodekoza | Bolest se javlja usled prekomerne populacije grinje Demodex canis. Posebno je česta kod štenadi mlađe od 6 meseci. Simptomi uključuju lokalno crvenilo kože, ljuštenje i oblasti gubitka dlake. |
Dermatofitoza (lišaj) | Infekcija kože, dlake i noktiju izazvana gljivicama roda Microsporum, Trichophyton, Epidermophyton. Simptomi: lokalni svrab, zapaljenje kože, ljuštenje, alopecija, tečko gnojno zapaljenje. |
Duboke bakterijske i gljivične infekcije | Mogu se javiti kožne promene, lokalno opadanje dlake, pojava čireva i krost, kao i oštećenja kože praćena gnojnim sekrecijama. |
Autoimune bolesti kože | Bolesti izazvane reakcijom imunog sistema na sopstvene ćelije. Na koži mogu se pojaviti čirevi, erozije, neujednačenosti, a uz to i gubitak apetita, nagli gubitak težine i depresivno stanje. |
Neoplazija | Tumori na telu životinje koji se mogu razvijati sporo ili brzo, infiltrirajući okolna tkiva. |
Juvenilni celulitis (poremećaj strukture potkožnog masnog tkiva) | Bolest karakteristična za štenad od 3 nedelje do 6 meseci, sa simptomima kao što su otok njuške, gnojni sekreci, gubitak dlake na njuški, ušima i duž ivica kapaka. Povrede su bolne, ali ne izazivaju svrab. |
Dijagnostika

Za postavljanje dijagnoze, veterinar detaljno proučava istoriju bolesti životinje i obavlja klinički pregled. Važan deo je isključivanje diferencijalnih dijagnoza koje pokazuju sličnu simptomatologiju.
Dodatno, specijalista može propisati instrumentalne i laboratorijske pretrage:
- Citološka analiza – proučavanje ćelija kožnog omotača pomoću mikroskopa, s ciljem otkrivanja ili isključivanja prisustva mikroorganizama u odsustvu sekundarne infekcije.
- Dermatohistopatologija – pregled tkiva kože uz primenu posebnih metoda bojenja koje pomažu u detekciji infektivnih agenasa, ukoliko nema sekundarne infekcije.
- Biopsija – postupak kojim se otkriva prisustvo patogenih bakterija i gljivica.
Lečenje

Prvi korak lečenja jeste uklanjanje primarnog uzroka čim se otkrije. Na primer, to može značiti promenu ishrane i prelazak na novu hranu (u slučaju alergije na hranu), promenu uslova držanja (ako je prekomerna vlažnost okoline faktor) ili uklanjanje stranog tela.
Drugi korak je izbor odgovarajućih lekova, ukoliko je to potrebno. Ovo može obuhvatati antibiotike različitog dejstva, u zavisnosti od osetljivosti organizma, kao i protivgljivi lekove (na primer, na bazi mikonazola), protivupalne i analgetičke lekove (na primer, na bazi ketoprofena).
U nekim slučajevima, veterinar donosi odluku o hirurškom zahvatu.

Hirurška intervencija može biti potrebna kod pasa sa ozbiljnim, izolovanim oštećenjem. Operacija se obično sprovodi u slučaju pucanja folikula ili kod urastale dlake.
Pored eliminisanja uzroka pojave furunkula, veterinar može preporučiti čišćenje pogođenog područja specijalnim antibakterijskim rastvorima.
Posebnosti kod štenaca

Ukoliko su kod štenaca primećeni znaci bolesti, neophodno je sprovesti detaljnu dijagnostiku, jer se furunkuloza može pomešati sa juvenilnim celulitom – prilično retkim oblikom zapaljenja potkožnog masnog tkiva kod najmlađih. Juvenilni celulit se obično javlja kod štenadi od 3 nedelje do 6 meseci.
Prvi napad eozinofilne furunkuloze može se javiti kod mladih pasa do 2 godine. Interdigitalne ciste i benigni tumori česti su kod pasa mlađih od 4 godine. Dakle, oba oblika bolesti karakteristična su za štenad, i pristupi dijagnostici ostaju slični.
Nega bolesnog ljubimca

Glavni zadatak je eliminisanje faktora koji pogoršavaju bolest – promena ishrane, lečenje infekcije, poboljšanje uslova držanja.
Ostala nega bolesnog ljubimca podrazumeva striktno pridržavanje veterinarskih uputstava – uzimanje propisanih lekova, održavanje odgovarajućeg unosa tečnosti i redovne kontrole kod veterinara radi procene uspešnosti lečenja.
Moguće komplikacije kod furunkuloze

Furunkul kod psa može prerasti u fistulu – patološki kanal praćen gnojnim iscedkom.
Sekundarne infekcije su česta komplikacija upalnog procesa. One mogu dovesti do generalizovanog oblika bolesti i čak izazvati septikemiju, odnosno infekciju krvi, koja predstavlja ozbiljnu pretnju životu ljubimca.
Prognoza

Veterinari obično daju dobru prognozu kod furunkuloze, mada ponekad mogu biti oprezni.
Kod nekih pasa, radi očuvanja opšteg zdravstvenog stanja, propisuje se doživotna lekovita terapija lekovima koji modifikuju imuni odgovor.
Ako se interdigitalna furunkuloza pojavi kao posledica mehaničkog uticaja, na primer, prodora trave ispod kože, verovatnoća ponovnog razvoja bolesti je mala. Međutim, ako bolest nastane kao posledica bakterijske infekcije, novi čvorovi mogu se pojaviti čim nestanu prvi, što dovodi do hronične faze i zahteva kontinuiranu kontrolu.
Da li je moguća profilaksa furunkuloze?

U cilju profilakse interdigitalne furunkuloze, veterinari preporučuju periodično čišćenje šapa posebnim strugalicom usmerenom ka rastu dlake. Ovaj jednostavan postupak omogućava uklanjanje 'urastalih' dlačica.
Nakon šetnje, važno je pregledati udove ljubimca kako bi se na vreme uočila eventualna strana tela, poput trave.
Pravilna nega, izbor odgovarajuće ishrane i održavanje opšteg zdravstvenog stanja kroz vakcinaciju i antiparazitske tretmane predstavljaju odličnu profilaksu furunkuloze.
- Izvori:
-
Scott, D.W. (2015). Muller and Kirk's Small Animal Dermatology
-
Olivry, T. (2018). Canine Atopic Dermatitis: A Comprehensive Review