Ocenjivanje stanja

Višak se smatra kada težina premašuje idealne parametre za 5–15%, a gojaznost se javlja kada višak kilograma dostigne od 15–20% i više idealne težine psa. Razumeti kada je potrebno promeniti režim ishrane ljubimca je prilično lako: rebra i kičma životinje se teško palpiraju, ne postoji struk, vidljiv je opušten stomak. Međutim, proceniti kondiciju i koliko ona odgovara idealu može pomoći veterinarski lekar. Obično se za to koristi devetostepena skala ocenjivanja kondicije, koja je razvijena za pse u zavisnosti od veličine.
Gojaznost je povezana sa negativnim posledicama. Među njima možemo navesti sledeće: skraćenje životnog veka, smanjenje imunog sistema, pojavu problema sa kožom i dlakom, povećan rizik od razvoja različitih bolesti — od dijabetesa do raka itd.
Uz to, preterano kalorijska ishrana nije jedini faktor koji dovodi do prekomerne težine ljubimca. Pored toga, na pojavu prekomerne težine može uticati rasa: konkretno, bigli, kolli i labradori-retriveri su predisponirani za gojaznost. Veliku ulogu ima i starost: polovina starijih pojedinaca sklona je povećanju kilograma. Takođe, pol utiče: ženke imaju veći rizik od gojaznosti nego mužjaci. Ako životinja nema redovne fizičke aktivnosti, takav način života prirodno vodi ka prekomernoj težini. Još jedan faktor je uticaj vlasnika (na primer, da li ne hrani psa sa stola i da li dovoljno šeta sa njim).
U svakom slučaju, prekomerna težina, a kamoli gojaznost, je razlog za preduzimanje mera kako bi se normalizovalo stanje ljubimca.
Pravila odabira

Prvo, treba obratiti pažnju na ishranu psa. Prva preporuka je da se hrani komercijalnim industrijskim hranama u skladu sa normama navedenim od strane proizvođača i da se životinji ne nudi ništa više od dozvoljenog, kao ni hrana „sa stola“ — kobasice, šnicle i drugi proizvodi. Obično, ovakav režim već garantuje da pas održi normalnu težinu.
Ako se životinja i pored toga deblja, biće prikladno drugo preporuka — povećati u njenom režimu ishrane udeo vlažnih kanti, koje su 4–5 puta manje kalorijske od suvih. Shodno tome, biće potrebno smanjiti količinu ponuđene suhih dobara, što će pomoći u kontroli apetita i smanjenju rizika od prejedanja.
Konačno, u slučaju da pas nastavlja da deblja, korisna će biti treća, i verovatno glavna, preporuka — obratiti se veterinaru.
Samo stručnjak može ispravno utvrditi uzrok pojave prekomerne težine i po potrebi propisati ljubimcu niskokaloričnu dijetu.

Prilagođavanje specijalizirane ishrane sa ograničenim sadržajem kalorija takođe će pomoći veterinarski lekar.
Spremne komercijalne hrane proizvode različiti brendovi. Na primer, Royal Canin.
Istovremeno, nije isključeno da problem uopšte nije u ishrani, već da sama životinja zahteva lečenje. Kao takva, pomoć veterinara se čini još opravdanijom.
- Izvori:
-
Case, L. et al. (2011). Canine and Feline Nutrition: A Resource for Companion Animal Professionals
-
Fascetti, A. J. & Delaney, S. J. (2012). Small Animal Clinical Nutrition
-
National Research Council (2006). Nutrient Requirements of Dogs and Cats