Ne. Dobar apetit sam po sebi ne znači da štenetu treba više hrane. Količinu treba prilagoditi uzrastu, težini i telesnoj kondiciji; ako je štene izrazito mršavo ili ne dobija na težini, potreban je veterinarski pregled, a ne samo povećanje obroka.
Da, jako grickanje je često kod šteneta od oko 11 nedelja, naročito tokom igre, uzbuđenja ili premora, i samo po sebi ne znači agresiju. Ako se naglo pojača, prati ga bol, ukočenost ili strah, ili izaziva ozbiljnije povrede, potrebna je stručna procena.
Da. Život sa štenetom često je mešavina privrženosti, radosti, umora i haosa. To što vam je ponekad teško ne znači da ga manje volite ili da ste loš vlasnik.
Da, normalno je da jaka povezanost sa štenetom ne nastane odmah. Ona može da se razvija nedeljama ili mesecima, kroz upoznavanje i zajedničku rutinu; ne postoji rok do kog morate osetiti duboku privrženost.
Da, to je često normalan deo navikavanja na obavljanje nužde napolju. Sa 12 nedelja mnoga štenad još nemaju potpunu kontrolu bešike niti uvek daju jasne signale pre mokrenja.
Da, povremena nezgoda sa 8 meseci još može da se dogodi, naročito ako navikavanje na obavljanje nužde napolju nije završeno ili se promenila rutina. Ipak, česte nezgode ili naglo pogoršanje ne treba pripisivati samo uzrastu.
Da, učestalo grickanje je sa 9 nedelja najčešće deo normalnog razvoja i igre, a ne znak agresivnosti. Pomažu preusmeravanje na igračke, miran prekid igre kada grize kožu ili odeću i dovoljno odmora, uz pažljiv nadzor dece.
Ne. Manji peh ili izolovan blag simptom mogu biti prolazni ako je štene inače dobro. Uporni ili pogoršavajući simptomi traže savet veterinara, a otežano disanje, kolaps ili sumnja na trovanje zahtevaju hitnu pomoć.
Najčešće ne može, i to je normalno za taj uzrast. Štenetu od 8 nedelja često treba jedan do dva noćna izlaska jer kontrola bešike i creva još nije potpuno razvijena.
Planski izlasci pomažu štenetu da nauči da nuždu obavlja napolju, ali ne garantuju da će samo početi da traži izlazak. Signal za izlazak možete učiti posebno, bez čekanja da se dogodi nezgoda.
Mali psi obično završavaju rast između 6. i 12. meseca, srednji oko 12. meseca, a veliki i džinovski između 12. i 24. meseca. Tačno vreme zavisi od rase i individualnog razvoja.
Stalni nadzor se smanjuje postepeno: kod mnogih štenaca prvo veće olakšanje dolazi oko 5–6 meseci, a pouzdanije ponašanje kasnije, često oko godinu dana ili nakon toga. Slobodu povećavajte prema ponašanju psa, ne samo prema uzrastu.
Štene može upoznavati spoljašnju sredinu i pre završetka vakcinacije, uz mere zaštite, na primer dok ga nosite u rukama. Kada sme da šeta po javnim površinama zavisi od vakcinalne šeme i lokalnog rizika od zaraze, pa termin proverite sa veterinarom. Navikavajte ga postepeno, kroz kratke, prijatne izlaske i nagrađivanje.
Preusmeravajte štene na odgovarajuću igračku, kratko prekidajte igru kada zubi dotaknu kožu i obezbedite dovoljno odmora. Grickanje je često kod veoma mladih štenaca; mirne, dosledne reakcije i nagrađivanje nežnog kontakta pomažu više od kažnjavanja.
Štene bez majke hranite mlečnom zamenom namenjenom štencima, bočicom i u položaju na stomaku. U prvoj nedelji obroci su obično potrebni na svaka 2–3 sata, i noću. Količinu prilagodite težini i uputstvu proizvoda, uz savet veterinara; održavajte toplotu i podstičite mokrenje i pražnjenje creva.
Izaberite ime koje se lako izgovara i jasno razlikuje od komandi koje će štene učiti. Imena od jednog do dva sloga praktičan su izbor, ali je najvažnije da ime koristite dosledno.
Uvedite redovne izlaske, nagradite štene odmah kada piški napolju i nadzirite ga u stanu, bez kažnjavanja za nezgode. Ako mokri neuobičajeno često, napinje se ili iznenada izgubi ranije stečenu naviku, obratite se veterinaru.
Štene često izvodite na nuždu i nagradite ga odmah kada je obavi napolju. Grickanje preusmerite na igračku, a ako ugrize kožu, mirno prekinite igru. Kod vrlo mladog šteneta nezgode i grickanje su česti, pa su potrebni nadzor, rutina i strpljenje, bez kažnjavanja.