Dijabetes melitus je bolest kod koje organizam ne proizvodi dovoljno insulina ili ne može pravilno da ga koristi, pa nivo glukoze u krvi raste. Kod pasa je uglavnom potrebna dugotrajna, često doživotna terapija insulinom. Uz odgovarajuće lečenje i redovne kontrole mnogi psi mogu imati dobar kvalitet života, ali ishod zavisi i od pratećih bolesti i komplikacija.
Koji psi obolevaju i zašto?
Dijabetes se češće otkriva kod pasa srednjeg i starijeg uzrasta, ali može se javiti i ranije. Podela na tip 1 i tip 2, uobičajena kod ljudi, ne opisuje u potpunosti bolest kod pasa. Većina obolelih pasa ima nedostatak insulina i zahteva njegovo davanje.
U nastanku bolesti mogu učestvovati nasledna sklonost, oštećenje ćelija pankreasa koje proizvode insulin i pankreatitis. Kušingov sindrom i određeni lekovi, poput kortikosteroida, mogu smanjiti osetljivost na insulin. Kod nesterilisanih ženki hormonske promene u periodu posle teranja takođe mogu doprineti razvoju dijabetesa. Uzrok se ne može uvek precizno utvrditi; terapiju drugim lekovima ne prekidajte bez dogovora sa veterinarom.
Simptomi dijabetesa
Pojačana žeđ i veća količina mokraće, uz češće traženje izlaska ili mokrenje u kući.
Gubitak telesne mase uprkos normalnom ili povećanom apetitu.
Umor, slabija aktivnost i promene u ponašanju.
Zamućenje očiju ili slabiji vid zbog katarakte, koja se kod pasa sa dijabetesom može brzo razviti.

Ovi znaci nisu specifični samo za dijabetes, ali zahtevaju pregled. Ne ograničavajte psu vodu da biste smanjili mokrenje. Zabeležite promene u žeđi, apetitu, telesnoj masi i mokrenju, jer to može pomoći veterinaru.
Kada je potrebna hitna pomoć?
Povraćanje, odbijanje hrane, izrazita malaksalost, dehidratacija, ubrzano ili duboko disanje i kolaps zahtevaju hitan veterinarski pregled. Kod psa sa dijabetesom mogu ukazivati na dijabetičku ketoacidozu — opasnu komplikaciju povezanu sa nedostatkom insulina i nakupljanjem ketona. Ne čekajte redovnu kontrolu niti pokušavajte da stanje rešite dodatnom dozom insulina.
Kako se postavlja dijagnoza?
Veterinar procenjuje simptome i nalaz pregleda zajedno sa analizama krvi i urina. Dijagnozu obično podupiru trajno povišena glukoza u krvi i prisustvo glukoze u urinu uz odgovarajuće simptome. Jedno merenje, naročito kućnim uređajem, nije dovoljno za samostalno postavljanje dijagnoze. Prisustvo glukoze u urinu takođe se ne tumači izolovano.

Stres može privremeno povisiti glukozu, mada je taj efekat kod pasa obično manje izražen nego kod mačaka. Kada nalaz nije jasan, veterinar može preporučiti ponovljena merenja i određivanje fruktozamina. Fruktozamin nastaje vezivanjem glukoze za proteine krvi i daje uvid u prosečan nivo glukoze tokom približno prethodne dve do tri nedelje; nije protein koji transportuje glukozu.
Krvna slika, biohemijske analize i pregled urina pomažu u proceni opšteg stanja i otkrivanju komplikacija. Prema nalazu mogu biti potrebni provera ketona, urinokultura ili ispitivanja pratećih bolesti.
Lečenje insulinom i praćenje
Osnovu lečenja kod većine pasa čine insulin, dosledan raspored obroka i praćenje stanja. Preparat, dozu i učestalost davanja određuje veterinar. Insulin se često daje dva puta dnevno, približno na 12 sati, ali raspored zavisi od konkretnog preparata i potreba psa. Hospitalizacija je potrebna kod ketoacidoze i drugih ozbiljnih komplikacija, a nije obavezna za svakog stabilnog psa.

Veterinar treba da pokaže vlasniku kako da čuva preparat, pripremi i daje injekciju i koristi špric ili pen odgovarajuće koncentracije. Dozu ne menjajte na osnovu jednog rezultata i ne dajte dvostruku dozu da biste nadoknadili propuštenu. Ako pas ne jede, povraća ili niste sigurni da je injekcija pravilno data, zatražite uputstvo pre naredne doze.
Praćenje može obuhvatiti krivu glukoze sa više merenja tokom dana, kontinuirani senzor ili merenja kod kuće prema planu veterinara. Uređaj i način tumačenja rezultata treba usaglasiti sa veterinarom. Vodite beleške o dozama, obrocima, žeđi, mokrenju i telesnoj masi. Za procenu kontrole bolesti koriste se i klinički znaci i laboratorijski nalazi, a ne samo pojedinačan broj.
Kod nesterilisanih ženki veterinar može preporučiti sterilizaciju radi uklanjanja hormonskog uticaja koji otežava kontrolu bolesti. Kod nekih pasa potrebe za insulinom tada se smanjuju, a ponekad dolazi i do remisije, ali prestanak terapije nije zagarantovan. Posle zahvata potrebno je pažljivo praćenje i prilagođavanje doze.
Nizak šećer u krvi: važan rizik terapije
Hipoglikemija, odnosno prenizak nivo glukoze, može izazvati iznenadnu slabost, drhtanje, nesiguran hod, dezorijentaciju, napade ili gubitak svesti. To je hitno stanje. Ako je pas svestan i može bezbedno da guta, ponudite mu hranu; ako je ne prihvata, može se naneti mala količina meda ili glukoznog sirupa na desni dok odmah kontaktirate veterinara. Ne koristite proizvode sa ksilitolom. Psu koji ima napad ili je bez svesti ne sipajte ništa u usta i ne stavljajte prste između zuba — odmah krenite u veterinarsku ambulantu. Privremeno poboljšanje ne zamenjuje pregled.
Ishrana i fizička aktivnost
Najvažniji su potpun i uravnotežen obrok, odgovarajuća količina hrane i dosledan raspored usklađen sa insulinom. Veterinarska hrana za dijabetes može biti korisna, ali izbor zavisi od telesne mase, apetita i pratećih bolesti. Nagli prelazak na drugu hranu ili promene veličine obroka mogu poremetiti kontrolu glukoze.

Ako pripremate obroke kod kuće, recept treba da sastavi veterinar sa stručnim znanjem iz ishrane. Nije dovoljno samo izbaciti šećer ili smanjiti masti. Kod gojaznih pasa mršavljenje treba da bude postepeno i nadzirano, dok premršavim psima može biti potreban drugačiji plan. Poslastice uključite u ukupni dnevni unos i dogovoreni raspored.
Redovne, umerene šetnje pomažu održavanju kondicije i telesne mase. Nastojte da trajanje i intenzitet aktivnosti budu slični iz dana u dan. Naglo povećanje napora može doprineti hipoglikemiji kod psa koji prima insulin, pa veće promene aktivnosti usaglasite sa veterinarom.
Može li se dijabetes sprečiti?
Ne postoji način da se spreči svaki slučaj dijabetesa. Održavanje zdrave telesne mase, uravnotežena ishrana, redovna aktivnost i veterinarske kontrole podržavaju opšte zdravlje, ali ne garantuju zaštitu od bolesti. Gojaznost može smanjiti osetljivost na insulin, ali nije jedini uzrok dijabetesa.

Ne nudite psu slatkiše: neki sadrže toksične sastojke, poput ksilitola ili čokolade, a kalorične poslastice otežavaju kontrolu telesne mase. Ako primetite pojačanu žeđ, češće mokrenje ili neobjašnjivo mršavljenje, zakažite pregled umesto da pokušavate da problem rešite samo promenom ishrane.