Izraz „aktuiranje štenaca“ u pojedinim kinološkim sistemima označava pregled i evidentiranje legla u okviru postupka registracije. Obično se proveravaju podaci o roditeljima, identitet štenaca i njihove uočljive osobine, a nalazi se unose u odgovarajuću dokumentaciju. Naziv postupka, obrasci i uslovi nisu isti u svim zemljama i kinološkim organizacijama.
Čemu služi pregled legla?
Pregled legla povezuje podatke o poreklu sa svakim pojedinačnim štenetom i omogućava beleženje osobina važnih za kinološku evidenciju i uzgoj. Postupak obavlja osoba ovlašćena prema pravilima nadležne kinološke organizacije. To nije univerzalna potvrda da je štene zdravo niti konačna ocena njegove buduće podobnosti za uzgoj.
Rodoslov dokumentuje poreklo psa u okviru određene kinološke organizacije. Ne zamenjuje veterinarski pregled i nije garancija zdravlja, temperamenta ili budućih izložbenih rezultata.

Kada se obavlja i kako se pripremiti?
Termin pregleda, rok za prijavu legla i redosled identifikacije i izdavanja dokumenata određuje organizacija u kojoj se leglo registruje. Zato uzgajivač treba unapred da proveri važeće uslove kod nadležnog kinološkog saveza ili kluba, a sa veterinarom da dogovori identifikaciju i potrebnu zdravstvenu zaštitu štenaca.

Završen pregled legla ne znači automatski da je štene spremno za odlazak u novi dom. Termin odvajanja od majke i ostalih štenaca zavisi od razvoja i zdravstvenog stanja šteneta, njegove socijalizacije i lokalnih propisa. Administrativni rok ne treba da bude jedini kriterijum za preuzimanje.

Provera dokumentacije roditelja
U okviru registracije proveravaju se podaci o majci i ocu legla: njihovi registrovani identiteti, rodoslovi i dokumentacija o parenju. Mogu se tražiti i dokazi o ispunjenim uzgojnim uslovima, kao što su odgovarajuća starost, zdravstveni testovi ili ocene propisane za konkretnu rasu i organizaciju.

Roditelji ne moraju nužno imati rodoslove izdate u istoj zemlji ili od iste organizacije. Važno je da organizacija koja registruje leglo priznaje njihove dokumente i da su ispunjeni njeni uslovi. Način provere identiteta roditelja i eventualnu potrebu za dodatnim dokazima porekla treba proveriti kod te organizacije.
Identifikacija štenaca: mikročip i tetovaža
Svako štene treba nedvosmisleno povezati sa njegovom dokumentacijom. Za identifikaciju se koriste mikročipovi, a u pojedinim sistemima i tetovaže. Koji je način obavezan ili prihvaćen zavisi od lokalnih propisa i pravila kinološke organizacije; ne postoji jedno pravilo koje važi za ceo Balkan.

Broj mikročipa ili tetovaže upisuje se u odgovarajuće dokumente. Tetovaža vremenom može postati slabije čitljiva, dok se mikročip očitava posebnim čitačem. Pri preuzimanju šteneta korisno je da veterinar očita mikročip i uporedi broj sa dokumentacijom. Treba proveriti i upis u odgovarajuću bazu, kao i postupak promene podataka o vlasniku.
Šta se beleži tokom pregleda?
Tokom kinološkog pregleda mogu se beležiti pol, boja i tip dlake, građa, rep, zagriz i druge osobine važne prema standardu rase. Kod mužjaka se može evidentirati i nalaz o položaju testisa u trenutku pregleda. Procena mladog šteneta ima ograničenja jer se neke osobine menjaju tokom razvoja.

Uočena odstupanja od standarda rase nisu isto što i bolest. Na primer, nestandardna boja dlake može biti važna za izložbe ili uzgoj, ali sama po sebi ne određuje zdravstveno stanje psa. Nasuprot tome, sumnja na rascep nepca, deformitet ili drugi zdravstveni problem zahteva veterinarski pregled, a ne samo belešku u kinološkom obrascu.
Ako se neka osobina još ne može pouzdano proceniti, može biti potreban ponovni pregled prema pravilima organizacije. Pregled legla ne može otkriti sve nasledne bolesti niti zameniti zdravstvene testove roditelja i veterinarsku procenu šteneta.
Koja dokumenta prate registraciju?
U nekim sistemima sastavlja se zapisnik o pregledu legla i izdaje pojedinačna potvrda za štene, koja se ponekad naziva metrički karton. U drugim sistemima postupak i nazivi dokumenata su drugačiji. Da li se rodoslov izdaje neposredno ili nakon dodatnog zahteva treba proveriti kod organizacije koja vodi evidenciju.

Dokumentacija, u zavisnosti od obrasca i postupka, može da sadrži:
Registrovano ime šteneta i naziv odgajivačnice, ako postoji.
Rasu, datum rođenja, pol, boju i druge relevantne osobine.
Broj mikročipa ili drugu prihvaćenu identifikacionu oznaku.
Registrovana imena roditelja i brojeve njihovih rodoslova.
Podatke o uzgajivaču, a po potrebi i vlasniku.
Nalaz pregleda, eventualna ograničenja za uzgoj i podatke o organizaciji koja izdaje dokument.
Da li je identifikaciona tetovaža bezbolna?
Tetoviranje podrazumeva narušavanje kože i može izazvati bol i stres. Ne treba ga predstavljati kao bezbolan postupak niti ga obavljati samostalno. Ako je predviđeno pravilima konkretnog sistema, sa veterinarom treba razjasniti opravdanost, ovlašćenje za izvođenje, kontrolu bola, higijenu i negu mesta nakon postupka.

Za putovanje ili zakonsku registraciju ljubimca mogu važiti drugačiji uslovi od onih za kinološku evidenciju. Ne treba pretpostaviti da je tetovaža dovoljna: prihvaćen način identifikacije i potrebne dokumente proverite kod nadležnog organa i veterinara, posebno pre putovanja.
Kako se dodeljuje registrovano ime?
Registrovano ime bira se prema pravilima organizacije. Ono može uključivati zaštićeni naziv odgajivačnice, a neke organizacije ili uzgajivači koriste isto početno slovo za sva štenad jednog legla. To nije univerzalno pravilo.

Na primer, štene može biti registrovano kao „Altair od Veselih Pasa“, a kod kuće se zvati sasvim drugačije. Kućno ime ne menja automatski ime u rodoslovu.
Šta znači oznaka „nije za uzgoj“?
U pojedinim sistemima dokumentacija može sadržati ograničenje korišćenja psa u uzgoju. Razlog može biti odstupanje od standarda rase ili nalaz koji ima zdravstveni značaj. Tačno značenje oznake, njene posledice i mogućnost ponovne procene treba razjasniti sa organizacijom koja ju je upisala.

Pas koji nije predviđen za uzgoj može biti odličan porodični ljubimac. Ipak, ne treba unapred tvrditi da su sva takva štenad potpuno zdrava. Od uzgajivača tražite jasno objašnjenje razloga za ograničenje, a od veterinara procenu mogućeg uticaja na zdravlje, negu i fizičke aktivnosti.
Mogućnost učešća u sportovima, radnim ispitima ili izložbama zavisi od pravila konkretne discipline i zdravstvene sposobnosti psa. Sama oznaka u dokumentima ne daje odgovor na sva ta pitanja.