Blagi, kratkotrajni simptomi mogu se pratiti kod kuće ako pas normalno reaguje, pije vodu i stanje se popravlja. Kod ponavljanog povraćanja, odbijanja hrane ili malaksalosti pozovite veterinara istog dana. Otežano disanje, kolaps, jak bol, pokušaji povraćanja bez sadržaja ili sumnja na trovanje zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć.
Laksativ se psu daje samo po preporuci veterinara, kada je procenjeno da je reč o zatvoru i isključena sumnja na začepljenje creva. Povraćanje, bol, krv u stolici, izražena malaksalost ili sumnja na progutano strano telo zahtevaju hitan pregled.
Vakcinacija šteneta protiv osnovnih zaraznih bolesti obično počinje između 6. i 8. nedelje života. Veterinar određuje raspored, a naredne doze se daju na 2–4 nedelje, tako da poslednja doza početne serije bude u uzrastu od najmanje 16 nedelja.
Samostalno skidanje šavova dolazi u obzir samo uz odobrenje veterinara, kada su u pitanju kožni šavovi i kada rana izgleda suvo, čisto i bez znakova upale. Ako postoji crvenilo, otok, bol, gnoj ili sumnja da rana nije potpuno zarasla, šavove treba da skine veterinar.
Intramuskularnu injekciju treba da daje veterinar ili obučena osoba, jer pogrešan ubod može oštetiti živac ili krvni sud. Potkožnu injekciju možete dati kod kuće samo ako ju je veterinar propisao i pokazao vam tačnu tehniku za vašeg psa.
Ako lek sme da se daje uz hranu, sakrijte tabletu u mali zalogaj i proverite da li ju je pas progutao. Ako to ne uspe, veterinar može pokazati kako da je bezbedno date direktno u usta. Tabletu ne drobite niti rastvarajte bez prethodne provere sa veterinarom.
Ne izazivajte povraćanje kod psa na svoju ruku. Ako je progutao otrovnu supstancu ili predmet, odmah pozovite veterinara: on će proceniti da li je povraćanje bezbedno i dati konkretna uputstva.
Psu nakon kastracije obezbedite mirno, toplo mesto, kratke šetnje na povocu i zaštitu rane od lizanja. Dajte samo lekove koje je propisao veterinar, svakodnevno proveravajte ranu i pratite uputstva o kontroli i oporavku. Otežano disanje, obilno krvarenje ili kolaps zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć.
Ako datum rođenja nije poznat, starost psa može se okvirno proceniti prvenstveno po zubima, uz izgled i ponašanje kao dodatne tragove. Procena je najpreciznija kod štenadi, dok veterinar kod odraslih pasa obično može dati samo približan raspon starosti.
Nagla slabost zadnjih nogu zahteva veterinarski pregled istog dana, a ako pas ne može da ustane ili hoda, ima jak bol ili ne može da mokri, odmah se javite dežurnom veterinaru. Do pregleda ograničite kretanje, sprečite klizanje i nežno pomozite psu pri ustajanju.
Izaberite kapi namenjene psima, za odgovarajuću težinu i uzrast, i nanesite propisanu dozu direktno na kožu, na mesta navedena u uputstvu. Razmak između tretmana i ograničenja kupanja zavise od preparata. Ako se jave znaci neželjene reakcije, odmah kontaktirajte veterinara.
Krpelja uklonite što pre alatom za krpelje prema uputstvu proizvođača ili finom pincetom: uhvatite ga tik uz kožu i ravnomerno povucite pravo napolje, bez uvrtanja i stiskanja tela. Posle očistite mesto ujeda i pratite psa; ako ne možete bezbedno da ga uklonite ili se pojave znaci bolesti, javite se veterinaru.
Zabrinjavajući su izražen bol ili panika psa bez prilagođavanja postupka, ponovljeni neuspešni pokušaji davanja leka bez promene plana i izostanak veterinarske potvrde smrti. Trzaji, otvorene oči ili pojedinačni refleksni uzdasi nakon gubitka svesti ne znače sami po sebi da pas pati. Ako ste zabrinuti, odmah tražite da veterinar proceni stanje psa i objasni šta se događa.
Na problem sa vidom mogu ukazivati sudaranje sa predmetima, nesigurnost u slabom svetlu, oklevanje na stepenicama i zamućen izgled oka. Potreban je veterinarski pregled, a nagli gubitak vida ili bolno oko zahtevaju hitan pregled.
Na bol u stomaku mogu ukazivati nemir, cviljenje, izbegavanje dodira stomaka, gubitak apetita i „moleći“ položaj tela. Ako pas ima naduven stomak, bezuspešno pokušava da povrati, teško diše ili slabo reaguje, odmah potražite veterinarsku pomoć.
Dobri dani mogu značiti da pas još ima prihvatljiv kvalitet života, ali sami po sebi ne znače da je prerano za eutanaziju. Presudno je da li su bol i drugi simptomi dobro kontrolisani i da li pas može udobno da odmara i uživa u svakodnevici. Procenu napravite sa veterinarom, uz plan za moguće naglo pogoršanje.
Pratite bol, disanje, apetit, kretanje, san i uživanje u omiljenim aktivnostima kroz cele dane, ne samo dobre trenutke. Razgovarajte sa veterinarom čim primetite pogoršanje; ako tegobe uprkos terapiji ostaju izražene ili loši dani preovlađuju, vreme je i za razgovor o nezi na kraju života.
Uhvatite srednji mlaz urina u čistu, suvu posudu i prebacite ga u sterilnu posudu za uzorak. Dostavite ga veterinaru što pre, idealno u roku od sat vremena; ako morate da sačekate, odmah ga stavite u frižider. Pre sakupljanja proverite koliko urina je potrebno i da li je kućno uzimanje prikladno za traženu analizu.