Toksokarozu kod pasa izaziva obla glista Toxocara canis. Odrasli paraziti žive u tankom crevu, dok larve tokom razvoja mogu dospeti u druge organe i tkiva. Infekcija često prolazi bez vidljivih simptoma, ali kod štenadi, naročito kada je broj parazita veliki, može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme.
Šta je toksokaroza?
Toksokaroza je široko rasprostranjena parazitska infekcija. Najizraženije tegobe obično se javljaju kod mladih pasa: slabije napreduju, gube na težini i imaju smetnje u varenju. Odrasli psi takođe mogu biti zaraženi, iako često nemaju očigledne znake bolesti.
Odrasle toksokare su svetle, izdužene gliste koje mogu biti dugačke više centimetara. Ponekad se vide u izmetu ili povraćenom sadržaju. Njihovo odsustvo golim okom ne znači da pas nema parazite.

Kako se pas zarazi?
Pas se može zaraziti gutanjem infektivnih jaja iz zagađenog zemljišta, vode, hrane ili sa predmeta. Drugi put zaraze je jedenje životinja, poput glodara, u čijim tkivima postoje larve. Štenad se može zaraziti još pre rođenja, preko posteljice, a moguć je i prenos larvi majčinim mlekom.

Jaja koja pas izluči izmetom nisu odmah infektivna. Potrebno je da sazru u okolini, što obično traje nekoliko nedelja i zavisi od uslova. Veoma su otporna i mogu dugo opstati u zemljištu. Zato brzo uklanjanje izmeta smanjuje zagađenje okoline i rizik za druge životinje i ljude.

Razvoj parazita u organizmu
Nakon gutanja infektivnih jaja, u crevu se oslobađaju larve. Kod mladih pasa mogu proći kroz jetru i pluća, dospeti do disajnih puteva i biti ponovo progutane. U tankom crevu zatim sazrevaju u odrasle gliste koje stvaraju jaja.

Tok razvoja nije isti kod svakog psa. Naročito kod starijih pasa, deo larvi ostaje u tkivima u stanju mirovanja. Kod skotnih kuja larve se mogu ponovo aktivirati i zaraziti štenad. U glodarima i drugim prenosnim domaćinima larve ostaju u tkivima bez razvoja u odrasle gliste; pas se može zaraziti ako pojede takvu životinju.
Da li je toksokaroza opasna za ljude?
Toksokaroza je zoonoza, odnosno infekcija koja može zahvatiti i ljude. Čovek se može zaraziti gutanjem infektivnih jaja, na primer preko prljavih ruku nakon kontakta sa zagađenim zemljištem. Kod ljudi se ne razvijaju odrasle crevne gliste kao kod pasa, ali larve mogu dospeti u organe i oči i izazvati oštećenja.

Za zaštitu su važni pranje ruku, naročito pre jela i posle rada sa zemljom ili uklanjanja izmeta, pranje povrća i sprečavanje zagađenja dečjih igrališta. Peščanike treba pokrivati kada se ne koriste. Ako postoji sumnja na infekciju kod čoveka, potrebno je obratiti se lekaru.
Simptomi toksokaroze kod pasa
Znaci zavise od uzrasta, broja parazita i opšteg zdravstvenog stanja psa. Mogu se javiti slabo napredovanje ili gubitak težine, promenjen apetit, povraćanje, dijareja i nadut stomak. Gliste se ponekad vide u izmetu ili povraćenom sadržaju. Migracija larvi kroz pluća može izazvati kašalj.

Kod teške infestacije, posebno kod štenadi, veliki broj glista može izazvati opstrukciju creva. Ponavljano povraćanje, izrazito bolan ili naduven stomak, nemogućnost zadržavanja vode, jaka malaksalost, kolaps ili otežano disanje zahtevaju hitan veterinarski pregled. Ovi znaci nisu specifični za toksokarozu i ne treba čekati da antiparazitski lek sam reši problem.
Na koje druge bolesti može ličiti?
Toksokaroza se ne može pouzdano prepoznati samo po simptomima. Slične tegobe imaju brojne druge bolesti, a nekoliko problema može biti prisutno istovremeno.
Simptomi | Drugi mogući uzroci |
|---|---|
Dijareja i povraćanje | Infekcije, uključujući parvovirozu, drugi crevni paraziti, promene u ishrani, trovanje ili strano telo. |
Odbijanje hrane | Bol, infekcije, bolesti organa za varenje, bubrega ili jetre i druga oboljenja. |
Slabo napredovanje i gubitak težine | Neodgovarajuća ishrana, poremećaji varenja i apsorpcije, drugi paraziti ili hronične bolesti. |
Kašalj | Infekcije i druge bolesti disajnih puteva, kao i pojedine bolesti srca. |
Kako se postavlja dijagnoza?
Veterinar pregleda psa i prikuplja podatke o uzrastu, ishrani, simptomima, ranijim antiparazitskim tretmanima i mogućem izlaganju zarazi. Osnovni test za crevnu infekciju je laboratorijski pregled izmeta na jaja parazita. Uzorak prikupite i dostavite prema uputstvu ambulante.

Jedan negativan nalaz ne isključuje infekciju. Jaja još ne moraju biti prisutna ako paraziti nisu sazreli, a njihovo otkrivanje zavisi i od uzorka i metode pregleda. Veterinar zato može preporučiti ponovljeno uzorkovanje ili dodatne testove. Pregled izmeta ne otkriva pouzdano larve koje miruju u tkivima.
Kod teško bolesnog psa ili nejasnih simptoma mogu biti potrebni krvna slika, biohemijske analize, ultrazvuk ili rendgenski pregled. Dodatna testiranja na infekcije biraju se prema nalazima i sumnji na druge bolesti, a nisu neophodna svakom psu.
Lečenje toksokaroze kod pasa
Za lečenje se koriste veterinarski antiparazitski preparati koji deluju protiv Toxocara canis. Izbor preparata, doza i potreba za ponavljanjem zavise od uzrasta, telesne mase, zdravstvenog stanja i uputstva konkretnog proizvoda. Među aktivnim supstancama koje se koriste za crevne gliste nalaze se pirantel i fenbendazol, ali nisu svi preparati pogodni za svakog psa niti deluju na sve razvojne stadijume.

Nemojte birati lek samo prema nazivu aktivne supstance niti koristiti preparate za druge životinjske vrste. Poseban oprez potreban je kod vrlo mlade štenadi, skotnih kuja, kuja koje doje i pasa sa drugim bolestima. Veterinar treba da odredi odgovarajući tretman i vreme kontrolnog pregleda izmeta.

Kod dehidriranih ili teško bolesnih pasa mogu biti potrebni infuzija, lekovi protiv povraćanja i druga potporna terapija, a ponekad i bolničko lečenje. Antibiotici ne leče toksokarozu i ne daju se rutinski, već samo kada veterinar utvrdi dodatnu indikaciju.
Posebna zaštita štenadi i skotnih kuja
Štenad može biti zaražena i pre nego što počne da izlazi napolje. Zbog ranog prenosa i veće osetljivosti, potreban je plan antiparazitske zaštite od najranijeg uzrasta. Preventivni tretmani često počinju oko druge nedelje života i ponavljaju se u kratkim razmacima, a kasnije mesečno do šestog meseca, prema veterinarskom planu i uputstvu preparata.

Bolesno štene treba pregledati bez obzira na planirani termin preventivnog tretmana. Za kuju i leglo veterinar pravi usklađen plan zaštite. Lekove tokom skotnosti ne treba davati samoinicijativno: bezbednost i mogućnost smanjenja prenosa na štenad zavise od preparata i režima primene.
Nega i praćenje oporavka
Uz propisano lečenje obezbedite svežu vodu i odgovarajuću, uravnoteženu ishranu. Redovno uklanjajte izmet, održavajte prostor za boravak čistim i sprečite psa da jede otpatke, izmet ili ulovljene životinje. Ako povraća ili ne može da pije, kućna nega nije dovoljna.

Povratak apetita i aktivnosti, smirivanje probavnih tegoba i bolje napredovanje ukazuju na poboljšanje, ali sami ne potvrđuju da je infekcija uklonjena. Sprovedite dogovorene ponovljene tretmane i kontrole. Ako tegobe traju ili se pogoršavaju, potreban je novi pregled, a ne samostalno povećavanje doze.
Prognoza
Prognoza je najčešće dobra uz odgovarajuće i pravovremeno lečenje. Teška infestacija, opstrukcija creva, dehidracija ili druge bolesti mogu otežati oporavak, posebno kod štenadi. Ponovna zaraza je moguća, pa lečenje treba povezati sa zaštitom od novih izlaganja.
Prevencija
Učestalost antiparazitskih tretmana i pregleda izmeta treba prilagoditi riziku. Važni su uzrast psa, boravak napolju, lov na glodare, ishrana sirovim mesom i prisustvo male dece u domaćinstvu. Nekim psima potrebna je češća zaštita nego drugima; ne postoji jedan raspored koji odgovara svim psima.

Dogovorite sa veterinarom plan tretmana i kontrola izmeta, posebno za štenad i kuje namenjene razmnožavanju.
Izmet uklanjajte odmah, i u dvorištu i tokom šetnje, pre nego što jaja sazru u okolini.
Sprečavajte jedenje izmeta, otpadaka i glodara. Sirovo meso nije bez rizika od parazita, čak ni kada potiče iz kontrolisanog prometa.
Perite ruke nakon uklanjanja izmeta i kontakta sa zemljom. Učite decu da ne stavljaju prljave ruke u usta.
Sprečavajte da psi obavljaju nuždu na dečjim igralištima i u peščanicima. Čistoća okoline važna je koliko i zaštita samog psa.