Pijelonefritis je najčešće bakterijska infekcija koja zahvata bubrežnu karlicu i bubrežno tkivo. Bubrežna karlica prikuplja mokraću pre nego što ona mokraćovodom stigne do bešike. Infekcija može oštetiti funkciju bubrega i izazvati ozbiljno pogoršanje opšteg stanja, pa sumnja na ovu bolest zahteva veterinarski pregled.
Kako nastaje pijelonefritis?
Bakterije najčešće dospevaju do bubrega širenjem infekcije iz donjih mokraćnih puteva, preko mokraćovoda. Ređe do bubrega stižu krvotokom. Bolest može zahvatiti jedan ili oba bubrega.

Akutni oblik može izazvati nagle i izražene simptome. Kod hronične ili dugotrajne infekcije znaci mogu biti slabije uočljivi, ali postoji rizik od trajnog oštećenja bubrega. Odsustvo očiglednih simptoma ne isključuje bolest.
Faktori koji povećavaju rizik

Infekcije mokraćne bešike, naročito ako se ponavljaju ili postoji problem koji pogoduje njihovom nastanku.
Kamenovi u mokraćnim putevima, koji mogu ometati protok mokraće ili doprineti održavanju infekcije.
Urođeni ili stečeni poremećaji mokraćnih puteva i nepotpuno pražnjenje bešike.
Dijabetes i stanja ili terapije koje smanjuju sposobnost organizma da se bori protiv infekcija.
Pijelonefritis se može javiti kod psa bilo koje rase. Sklonost pojedinih rasa određenim vrstama mokraćnih kamenova ne znači da svaki pas te rase ima povećan rizik od infekcije bubrega. Važniji su konkretni zdravstveni problemi i nalazi kod pojedinačnog psa.
Zašto je bolest opasna?
Infekcija može dovesti do akutnog oštećenja bubrega, a dugotrajna upala do trajnog gubitka dela njihove funkcije. U teškim slučajevima može se razviti sepsa — životno ugrožavajuća reakcija organizma na infekciju.

Zbog toga nije dovoljno samo ublažiti bol ili sačekati da se mokrenje popravi. Potrebno je lečiti infekciju i utvrditi da li postoji kamen, prepreka protoku mokraće ili drugi uzrok koji može dovesti do ponavljanja bolesti.

Simptomi pijelonefritisa kod pasa
Simptomi nisu specifični za ovu bolest i ne moraju svi biti prisutni. Neki psi imaju izražene opšte tegobe, dok drugi pokazuju samo diskretne promene.

Povišena telesna temperatura, malaksalost i smanjen apetit.
Bol ili nelagodnost u stomaku ili leđima, uz nevoljnost da se pas kreće.
Povraćanje i znaci dehidratacije.
Pojačana žeđ i izlučivanje veće količine mokraće.
Učestali pokušaji mokrenja, bolno mokrenje ili krv u mokraći, naročito ako postoji i infekcija donjih mokraćnih puteva. Promene mirisa ili izgleda mokraće same po sebi ne potvrđuju pijelonefritis.
Koje bolesti mogu imati slične simptome?
Na osnovu simptoma kod kuće nije moguće pouzdano razlikovati ove bolesti. One mogu postojati i istovremeno, pa su pregled i analize neophodni.
Bolest | Slični simptomi | Šta je važno znati |
|---|---|---|
Cistitis — upala mokraćne bešike | Učestalo i bolno mokrenje, krv u mokraći | Kod nekomplikovanog cistitisa izražene opšte tegobe su manje uobičajene. Odsustvo temperature ipak ne isključuje infekciju bubrega. |
Urolitijaza — kamenovi u mokraćnim putevima | Bol, napinjanje pri mokrenju i krv u mokraći | Kamenovi se procenjuju snimanjem; nisu svi podjednako vidljivi na rendgenu. Mogu biti prisutni zajedno sa infekcijom. |
Akutno oštećenje ili hronična bolest bubrega | Promene žeđi i mokrenja, gubitak apetita, povraćanje | Uzrok i težina poremećaja procenjuju se analizama krvi i mokraće i drugim pregledima. Pijelonefritis može biti jedan od uzroka oštećenja. |
Pijometra — gnojna infekcija materice | Malaksalost, pojačana žeđ, povraćanje, ponekad temperatura | Važna mogućnost kod nesterilisanih ženki. Vaginalni iscedak može izostati. Sumnja na pijometru zahteva hitan pregled. |
Kako se postavlja dijagnoza?
Veterinar procenjuje simptome, ranije infekcije, postojeće bolesti i lekove koje pas prima. Dijagnoza se zasniva na kombinaciji nalaza: nijedan pojedinačni simptom ili test nije dovoljan u svim slučajevima.

Klinički pregled obuhvata procenu temperature, hidratacije, bolnosti i opšteg stanja.
Analiza mokraće može pokazati upalne ćelije, bakterije, krv i promene koncentracije mokraće. Ti nalazi sami ne određuju mesto infekcije.
Urinokultura i ispitivanje osetljivosti bakterija na antibiotike pomažu izboru terapije. Uzorak se, kada je moguće, uzima pre prve doze antibiotika, metodom koja smanjuje kontaminaciju. Kod teško bolesnog psa lečenje se ne odlaže radi čekanja rezultata.
Krvna slika i biohemijske analize pomažu proceni upale, funkcije bubrega i poremećaja elektrolita. Urea i kreatinin mogu porasti kada je izlučivanje smanjeno, ali na njihove vrednosti utiču i drugi faktori, poput dehidratacije.
Ultrazvuk, a po potrebi i rendgen, služe za procenu bubrega i mokraćnih puteva, kamenova i mogućih prepreka protoku mokraće. Normalan ultrazvučni nalaz ne isključuje pijelonefritis.
Lečenje pijelonefritisa
Lečenje vodi veterinar, a plan zavisi od težine infekcije, funkcije bubrega i pratećih problema. Psi sa teškim opštim stanjem, upornim povraćanjem ili izraženom dehidratacijom mogu zahtevati hospitalizaciju.

Antibiotici su osnova lečenja bakterijske infekcije. Izbor se prilagođava urinokulturi, osetljivosti bakterija i stanju psa. Trajanje terapije određuje veterinar prema toku bolesti; ne postoji jedan obavezni režim za sve pse. Ne menjajte dozu i ne prekidajte terapiju na svoju ruku.
Nadoknada tečnosti primenjuje se prema stepenu dehidratacije, izlučivanju mokraće i drugim nalazima. Infuzija mora biti pažljivo dozirana, naročito ako bubrezi slabije izlučuju mokraću.
Lekovi protiv bola i mučnine biraju se prema stanju psa. Nesteroidni protivupalni lekovi mogu dodatno ugroziti bubrege, posebno kod dehidratacije, pa ih ne treba davati bez veterinarske procene. Ne dajte ljudske lekove protiv bolova.
Ako postoji kamen, opstrukcija ili drugi osnovni problem, potrebno je i njegovo lečenje. Lekovi za krvni pritisak i diuretici nisu rutinska terapija pijelonefritisa; koriste se samo kada za njih postoji posebna indikacija.
Obezbedite stalni pristup svežoj vodi, ali nemojte silom napajati psa koji povraća ili je izrazito slab. Posebna bubrežna dijeta nije automatski potrebna svakom psu sa pijelonefritisom. Veterinar je može preporučiti ako postoji bolest bubrega; kod mokraćnih kamenova izbor ishrane zavisi i od njihove vrste.
Kontrole tokom i posle lečenja

Veterinar određuje raspored kontrola i potrebu za ponavljanjem analiza krvi, mokraće, urinokulture ili snimanja. Kontrole su posebno važne ako simptomi traju, infekcija se ponavlja ili je funkcija bubrega narušena.
Kada je potrebna hitna pomoć?
Odmah se javite dežurnoj veterinarskoj službi ako pas pokazuje neki od sledećih znakova. Oni nisu specifični samo za pijelonefritis, ali mogu ukazivati na životno ugrožavajuće stanje.

Pas se uporno napinje, a mokraća ne izlazi ili izlazi samo nekoliko kapi. Ne čekajte da problem prođe sam.
Kolaps, nemogućnost ustajanja, izrazita slabost, poremećaj svesti ili otežano disanje.
Jak bol, uporno povraćanje ili nemogućnost zadržavanja vode.
Naglo pogoršanje uz povišenu temperaturu, drhtavicu ili izrazitu malaksalost.
Kod novih promena mokrenja, krvi u mokraći, slabijeg apetita ili pojačane žeđi zakažite pregled bez odlaganja, čak i ako pas još deluje relativno dobro. Ne pritiskajte stomak ili leđa da biste proveravali bolnost.
Kako prepoznati poboljšanje?

Vraćanje apetita i aktivnosti, prestanak povraćanja i lakše mokrenje mogu ukazivati na poboljšanje. Ipak, nestanak simptoma nije dokaz da je infekcija uklonjena ili da se funkcija bubrega oporavila. Pratite žeđ, mokrenje, apetit i davanje lekova, a pogoršanje ili izostanak očekivanog napretka prijavite veterinaru.
Da li se bolest javlja kod štenaca?
Pijelonefritis se može javiti i kod štenaca. Urođene anomalije mokraćnih puteva mogu povećati rizik, a simptomi mogu biti nespecifični, poput slabog apetita i malaksalosti.

Štenci se mogu brzo pogoršati kada ne jedu, povraćaju ili gube tečnost, pa pregled ne treba odlagati. Izbor i doziranje lekova prilagođavaju se uzrastu, telesnoj masi i funkciji bubrega.
Komplikacije i prognoza

Moguće komplikacije uključuju akutno oštećenje bubrega, hroničnu bolest bubrega i sepsu. Ako je funkcija bubrega znatno smanjena, nakupljanje otpadnih materija može izazvati uremiju, sa mučninom, povraćanjem i drugim sistemskim tegobama. Bolest bubrega može biti praćena i povišenim krvnim pritiskom.
Prognoza zavisi od obima oštećenja, prisustva opstrukcije ili drugih bolesti i odgovora na terapiju. Pravovremeno lečena infekcija može imati povoljan ishod, ali oporavak nije zagarantovan. Kod trajnog oštećenja bubrega može biti potrebno dugoročno lečenje i praćenje.
Kako smanjiti rizik od ponavljanja?
Najvažnije je prepoznati i lečiti probleme koji pogoduju infekciji: ponavljane infekcije bešike, kamenove, poremećaje pražnjenja i druge bolesti. Ne koristite preostale antibiotike niti ih dajte preventivno bez uputstva veterinara.
Sveža voda, redovne prilike za mokrenje i praćenje promena korisne su svakodnevne mere, ali ne zamenjuju pregled i lečenje.

Ishranu prilagodite uzrastu i zdravstvenom stanju psa. Ako je već imao pijelonefritis, dogovorite plan kontrola i javite se veterinaru pri prvim novim tegobama. Ove mere mogu smanjiti rizik, ali ne mogu potpuno sprečiti svaku infekciju.