Šta je gastroenteritis?

Gastroenteritis je upala želuca i creva, koja se najčešće ispoljava povraćanjem i prolivom. Može biti akutan ili dugotrajan, a lečenje zavisi od uzroka i težine stanja. Može se javiti kod pasa svih uzrasta; štenci, stariji psi i životinje sa drugim bolestima posebno su osetljivi na gubitak tečnosti.

Povraćanje i proliv sami po sebi ne potvrđuju gastroenteritis. Slične tegobe mogu izazvati trovanje, začepljenje creva, upala pankreasa i druge bolesti, pa je važno da veterinar proceni psa, naročito kada su simptomi izraženi ili se ponavljaju.

Uzroci i slična oboljenja

  • Ishrana: nagla promena hrane, jedenje pokvarene hrane ili ostataka iz smeća i prevelika količina masne hrane mogu izazvati probavne tegobe. Masna hrana može biti povezana i sa upalom pankreasa, koja nije isto što i gastroenteritis.

  • Infekcije: pojedini virusi i bakterije mogu izazvati upalu digestivnog trakta. Parvovirus je naročito važan uzrok teške bolesti kod nevakcinisanih ili nepotpuno vakcinisanih štenaca.

  • Crevni paraziti, uključujući gliste i giardiju, mogu izazvati proliv i druge probavne smetnje.

  • Lekovi i otrovne supstance mogu oštetiti digestivni trakt. Veterinaru navedite sve lekove i dodatke koje pas dobija, kao i mogući kontakt sa otrovima.

  • Neželjene reakcije na hranu i hronična oboljenja creva mogu izazivati dugotrajne ili ponavljane tegobe.

  • Progutane kosti i druga strana tela mogu povrediti ili začepiti digestivni trakt. Bolesti jetre, bubrega i druga sistemska oboljenja takođe mogu izazvati povraćanje ili proliv, bez primarnog gastroenteritisa.

Simptomi i znaci za hitan pregled

Česti simptomi su povraćanje, proliv, slabiji apetit, malaksalost i nelagodnost ili bol u stomaku. Stolica može sadržati sluz ili krv. Temperatura može biti povišena, ali normalna temperatura ne isključuje ozbiljnu bolest.

Odmah kontaktirajte veterinara ili dežurnu ambulantu ako primetite:

  • učestalo povraćanje ili nemogućnost da pas zadrži vodu;

  • obilan krvav proliv, krv u povraćenom sadržaju ili crnu stolicu nalik katranu;

  • izrazitu slabost, kolaps, blede desni ili slabu reakciju na okolinu;

  • jak bol ili naglo nadimanje stomaka, naročito uz bezuspešne pokušaje povraćanja;

  • sumnju da je pas progutao otrov, lek, kost ili drugi predmet.

Suve ili lepljive desni, smanjeno mokrenje i izražena malaksalost mogu ukazivati na dehidrataciju. Spor povratak podignutog kožnog nabora takođe može biti znak, ali nije pouzdan samostalni test. Ne čekajte da se pojave svi znaci pre nego što potražite pomoć.

Kod štenaca, starijih pasa i pasa sa hroničnim bolestima javite se veterinaru čim se pojave povraćanje ili proliv. Kod inače zdravog odraslog psa sa blagim tegobama pratite ponašanje, unos vode i učestalost simptoma; ako se tegobe ponavljaju, pogoršavaju ili traju duže od jednog dana, potreban je pregled.

Virusne infekcije

Parvovirusni enteritis

Parvovirusni enteritis je veoma zarazna i potencijalno smrtonosna bolest. Najugroženiji su nevakcinisani i nepotpuno vakcinisani štenci, ali mogu oboleti i odrasli psi. Virus se prenosi kontaktom sa zaraženim izmetom i kontaminiranom okolinom, predmetima, obućom ili rukama.

Znaci mogu uključivati izraženu malaksalost, gubitak apetita, povraćanje i težak proliv, često sa krvlju. Broj epizoda povraćanja ili proliva ne određuje sam po sebi težinu bolesti. Mogu nastati teška dehidratacija i životno ugrožavajuće komplikacije.

Ako sumnjate na parvovirus, odmah pozovite veterinara i najavite dolazak kako bi ambulanta sprečila kontakt sa drugim psima. Psa odvojite od drugih pasa. Ishod zavisi od težine bolesti i pravovremenog intenzivnog lečenja; ne može se obećati oporavak u određenom roku.

Crevni koronavirus pasa

Crevni koronavirus pasa može izazvati proliv, naročito kod štenaca i u sredinama sa mnogo pasa. Infekcija često prolazi sa blagim simptomima ili bez njih, ali istovremene infekcije i druga oboljenja mogu otežati stanje. Ovaj virus nije isto što i virus koji izaziva COVID-19 kod ljudi.

Na osnovu simptoma nije moguće pouzdano razlikovati koronavirus od drugih uzroka proliva. Krvav proliv ili teško opšte stanje ne treba pripisivati blagoj virusnoj infekciji bez veterinarskog pregleda.

Kako se postavlja dijagnoza?

Veterinar prikuplja podatke o trajanju i učestalosti simptoma, ishrani, vakcinaciji, zaštiti od parazita, lekovima i mogućem gutanju stranih tela ili otrova. Korisno je da opišete izgled stolice i povraćenog sadržaja i, po dogovoru, donesete uzorak stolice.

Pregled uključuje procenu opšteg stanja, hidratacije, sluzokoža, telesne temperature i bolnosti stomaka. Dodatni testovi biraju se prema nalazu; nisu svi potrebni svakom psu.

  • Krvna slika i biohemijske analize pomažu u proceni posledica bolesti, elektrolita i rada organa. Same po sebi ne identifikuju određeni virus.

  • Pregled stolice i ciljane analize mogu otkriti crevne parazite ili pojedine uzročnike infekcije.

  • Kod sumnje na parvovirus mogu se koristiti brzi testovi iz stolice i, po potrebi, PCR. Rezultat se tumači zajedno sa simptomima, vremenom uzorkovanja i podacima o vakcinaciji.

Rendgenski pregled i ultrazvuk mogu pomoći u traženju stranog tela, začepljenja ili drugih promena u trbušnoj duplji. Normalan nalaz ne isključuje svaki problem.

Endoskopija se koristi u odabranim slučajevima za pregled sluzokože, uzimanje uzoraka tkiva ili uklanjanje dostupnog stranog tela. Nije rutinski potrebna kod svakog gastroenteritisa, a neka strana tela zahtevaju operaciju.

Lečenje gastroenteritisa

Lečenje zavisi od uzroka, stepena dehidratacije i opšteg stanja psa. Blaži slučajevi mogu se lečiti kod kuće uz veterinarska uputstva, dok su kod težih potrebni infuzija, praćenje i bolničko lečenje.

  • Nadoknada tečnosti i elektrolita važna je kada pas gubi tečnost povraćanjem i prolivom. Način nadoknade određuje veterinar.

  • Lekovi protiv mučnine i povraćanja i odgovarajuća kontrola bola mogu biti deo terapije. Lekovi protiv proliva nisu prikladni za svaki uzrok.

  • Antiparazitski lekovi biraju se prema potvrđenom ili sumnjivom parazitu. Antibiotici nisu rutinska terapija svakog proliva, već se daju kada postoji jasna indikacija.

  • Kod virusnih infekcija važni su potporna terapija i lečenje komplikacija. Izbor eventualne specifične terapije zavisi od dijagnoze; antivirusni lekovi i „stimulatori imuniteta” nisu univerzalno rešenje.

  • Trovanje zahteva hitnu procenu i lečenje prema konkretnoj supstanci. Protivotrov postoji samo za neke otrove. Ne izazivajte povraćanje bez izričitog uputstva veterinara.

  • Strano telo može zahtevati endoskopsko ili hirurško uklanjanje. Kod bolesti drugih organa leči se i osnovno oboljenje.

  • Ako se sumnja na neželjeno dejstvo leka, odmah se posavetujte sa veterinarom o narednoj dozi. Nije bezbedno samo čekati završetak terapije niti samostalno menjati propisano lečenje.

Ne dajte psu ljudske analgetike, antibiotike ili lekove protiv proliva na svoju ruku. Neki mogu biti otrovni ili prikriti stanje koje zahteva hitno lečenje.

Ishrana i voda tokom oporavka

Plan hranjenja zavisi od toga da li pas povraća i koliko je bolestan. Veterinar može preporučiti male, češće obroke lako svarljive, potpune hrane. Ne uvodite dugotrajno gladovanje, naročito kod štenaca, veoma malih pasa ili pasa sa drugim bolestima.

Ako pas može da pije bez povraćanja, neka mu sveža voda bude dostupna. Ne sipajte mu vodu ili hranu na silu u usta. Ako povraća i posle vode, potreban je hitan savet veterinara, a ne produženo uskraćivanje vode kod kuće.

Domaći obroci za oporavak treba da budu dogovoreni sa veterinarom; jednostavne kombinacije namirnica često nisu nutritivno potpune za dužu upotrebu. Terapijska hrana bira se prema dijagnozi. Kod sumnje na reakciju na hranu može biti potrebna strogo sprovedena eliminaciona dijeta, a ne samo promena marke hrane ili dodavanje antihistaminika.

Prevencija

Rizik možete smanjiti potpunom i uravnoteženom ishranom, postepenim promenama hrane, sprečavanjem pristupa smeću, pokvarenoj hrani, otrovima i predmetima koje pas može progutati. Izbegavajte kosti i masne ostatke obroka. Posude održavajte čistim i obezbedite bezbednu vodu za piće.

Sa veterinarom dogovorite vakcinaciju, posebno zaštitu od parvovirusa, i plan kontrole parazita prema uzrastu i riziku psa. Vakcinacija ne štiti od svih uzroka gastroenteritisa. Psa sa sumnjom na zarazni proliv odvojite od drugih pasa, uklanjajte izmet i pitajte veterinara kako da bezbedno očistite i dezinfikujete prostor.