Dobra socijalizacija pomaže psu da se sigurnije snalazi među ljudima, životinjama i u različitim situacijama. Ona ne znači da pas mora da se igra sa svakim psom: mirno prisustvo na odgovarajućoj udaljenosti takođe je dobar cilj. Pozitivna iskustva mogu olakšati dolazak drugog psa u dom, ali ne garantuju da neće biti straha, čuvanja hrane ili sukoba.
Odakle početi sa štenetom?
Počnite kratkim, prijatnim iskustvima, bez prisiljavanja šteneta na kontakt. Za prve susrete birajte zdrave, smirene pse koji dobro podnose štence i čiji vam je zdravstveni status poznat. Sa veterinarom dogovorite kako da uskladite ranu socijalizaciju sa vakcinacijom i rizikom od zaraznih bolesti u vašoj sredini. Ne morate čekati završetak svih vakcinacija za svako upoznavanje sa svetom, ali izbegavajte mesta visokog rizika, poput prostora na kojima se okuplja mnogo nepoznatih pasa.

Kvalitet susreta važniji je od njihovog broja. Dozvolite štenetu da priđe ili se udalji, a mirno posmatranje i dobrovoljno vraćanje vama nagradite. Igra treba da ima pauze i da oba psa mogu da je napuste. Ako jedan stalno juri, obara ili sateruje drugog, prekinite susret i omogućite odmor.
Ne kažnjavajte režanje: ono je upozorenje da je psu neprijatno. Mirno povećajte razmak i utvrdite šta ga uznemirava. Kažnjavanje može potisnuti upozorenje, a da uzrok nelagode ostane.
Pratite celo telo i okolnosti, a ne samo mahanje repom. Ukočenost, nepomično gledanje, pokušaji skrivanja ili bekstva, uporno izbegavanje i režanje razlozi su da napravite pauzu. Ne čekajte da psi „sami reše odnos” i ne gurajte štene među pse da bi se naviklo. I odrasli psi mogu postepeno učiti da se osećaju sigurnije, uz tempo prilagođen njihovim reakcijama.

Kada u dom dolazi drugi pas
Pre dolaska pripremite odvojena mesta za odmor i hranjenje, kao i pregrade ili zasebne prostorije za bezbedno razdvajanje. Sklonite igračke, žvakalice i druge predmete oko kojih bi mogao nastati sukob. Upoznavanje može trajati danima ili nedeljama, ponekad i duže; napredujte prema ponašanju pasa, a ne prema unapred zadatom roku.
Odrasli pas i štene
Ne postoji pravilo da odrasli pas neće povrediti štene. Ni pol psa nije garancija prihvatanja. Važni su njegovo zdravlje, prethodna iskustva, tolerancija na nametljivu igru i mogućnost da se povuče.
Prvi susret organizujte u mirnom, bezbednom prostoru, uz uvažavanje zdravstvenog statusa šteneta. Po potrebi počnite preko pregrade koja sprečava fizički kontakt. Ne držite štene ispred njuške odraslog psa i ne forsirajte njuškanje.
Odraslom psu obezbedite mesto na kojem ga štene neće uznemiravati. Ako štene uporno skače, grize ili prati psa koji pokušava da ode, preusmerite ga na drugu aktivnost i omogućite oboma odmor.
Hranite ih odvojeno, uz fizičku prepreku ako je potrebna. Žvakalice i vredne igračke dajte zasebno; ne očekujte da psi moraju da dele sve stvari.
Održavajte rutinu odraslog psa i obezbedite svakom pojedinačnu pažnju. Nagrađujte opušteno ponašanje kada su zajedno, ali pazite da sama hrana ne izazove nadmetanje.
Zajedničke šetnje i kratke aktivnosti uvodite kada su oba psa opuštena, uz trajanje prilagođeno uzrastu i zdravlju. Dok niste sigurni u njihove odnose, razdvajajte ih kada nema neposrednog nadzora.
Dva odrasla psa
Dva odrasla psa ne moraju da se sukobljavaju oko „primata”. Napetost može biti povezana sa strahom, bolom, prostorom, hranom ili razlikama u načinu igre. Poslušnost prema vlasniku sama po sebi ne obezbeđuje slaganje, a neki parovi zahtevaju trajno odvojene aktivnosti ili nisu pogodni za zajednički život.
Počnite na mirnom, neutralnom mestu, sa po jednom odraslom osobom za svakog psa. Šetajte u istom smeru na udaljenosti na kojoj oba psa mogu mirno da hodaju. Ne zatežite povodnike radi prisilnog približavanja i ne insistirajte na susretu licem u lice.
Razmak smanjujte postepeno, samo ako su oba psa opuštena. Kratko njuškanje može biti dovoljno pre ponovnog razdvajanja i nastavka šetnje. Ako se ukoče, fiksiraju pogled ili nasrću, udaljite ih bez kažnjavanja.
U kući nastavite kratkim, nadziranim susretima. Pregrade i odvojene prostorije korisne su za odmor i sprečavanje sukoba; nisu prepreka stvaranju odnosa. Ako se psi uznemiravaju i kroz pregradu, povećajte razmak ili onemogućite međusobno gledanje.
Obroke, žvakalice i druge vredne predmete držite odvojeno. Pratite i manje očigledno čuvanje prostora ili pristupa vlasniku, poput blokiranja prolaza i teranja drugog psa sa mesta za odmor.
Kada potražiti pomoć
Ako se javljaju ponovljeni nasrtaji, ugrizi, izražen strah ili jedan pas stalno sprečava drugog da se kreće i odmara, obustavite direktne susrete. Obratite se veterinaru radi procene mogućeg bola ili bolesti, a zatim, prema potrebi, stručnjaku za ponašanje pasa koji radi bez zastrašivanja i fizičkog kažnjavanja. Kod prethodnih ozbiljnih napada potražite pomoć pre upoznavanja.
Ako izbije tuča, ne stavljajte ruke između pasa i ne hvatajte ih za ogrlice, jer možete biti ugrizeni. Ako je moguće bez ugrožavanja ljudi, upotrebite čvrstu prepreku i razdvojite ih u zasebne prostorije. Posle ugriza kontaktirajte veterinara: male rupice mogu prikrivati dublju povredu. Obilno krvarenje, otežano disanje, kolaps ili povreda oka zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć.