Dok je štene malo, grickanje često deluje kao naporna, ali prolazna faza. Međutim, kada mlad pas počne da skače na ljude, hvata ruke i noge i ostavlja modrice ili rane, problem više ne treba pripisivati samo uzrastu. Posebno je teško kada se ispadi ponavljaju u povratku iz šetnje, tokom porodičnog obroka ili pred spavanje. To ne znači da pas pokušava da „preuzme kontrolu“, ali bez procene ne treba pretpostaviti ni da je u pitanju samo igra.
Isto ponašanje može imati različite uzroke
Sa oko šest meseci neki psi već ulaze u adolescenciju, dok kod drugih ona počinje kasnije. Telesna snaga i sposobnost da se podnese uzbuđenje ne razvijaju se istim tempom. Ipak, uzrast sam po sebi ne objašnjava bolne ujede. Mogući uzroci uključuju razigranost, frustraciju, previše nadražaja, nedovoljno odmora, strah, čuvanje hrane ili prostora i telesnu nelagodnost. Više uzroka može delovati istovremeno.
Režanje, ukočenost, izbegavanje dodira ili naglo okretanje prema ruci treba shvatiti kao upozorenja da psu situacija ne prija. Nemojte ih kažnjavati niti namerno ponavljati situaciju da biste „proverili“ reakciju. Ako pas češće ujeda jednu osobu, to nije dokaz da je smatra slabijom: mogu se razlikovati način prilaska, igra, rukovanje povodnikom ili okolnosti u kojima su zajedno.
Zašto se ispadi ponavljaju baš u ovim trenucima
U povratku iz šetnje pas može biti preuzbuđen, umoran, frustriran završetkom aktivnosti ili uznemiren nečim na putu. Obratite pažnju da li ujedanje počinje posle susreta sa psima, pri skraćivanju povodnika, okretanju ka kući ili tek na ulazu. Takvi detalji su korisniji od zaključka da je štene jednostavno „neposlušno“.

Tokom pripreme hrane i obroka mirisi, očekivanje zalogaja i ranije nagrađivano skakanje mogu povećati uzbuđenje. Odgurivanje ili hvatanje za ogrlicu tada može pojačati sukob. Ako se pas ukoči ili reži kada neko priđe njegovoj hrani, žvakalici ili ukradenom predmetu, moguće je čuvanje resursa. Ne pokušavajte da mu predmet oduzmete silom; za to je potreban posebno prilagođen plan.
Večernje jurcanje i hvatanje odeće ponekad prate umor i previše dnevnih nadražaja, ali nisu dokaz preumora. Razmotrite i koliko je pas imao primerenog kretanja, prilika za njuškanje i mirnog odmora. Dahtanje bez jasnog razloga, nemogućnost da se udobno smesti ili nagla promena ponašanja mogu ukazivati i na zdravstveni problem.
Šta uraditi kada štene počne da ujeda
Cilj u tom trenutku nije lekcija poslušnosti nego bezbedan prekid kontakta. Ne vičite, ne udarajte, ne obarajte psa na leđa i ne stežite mu njušku. Izbegavajte otimanje odeće, guranje rukama i hvatanje za ogrlicu, jer to može pojačati uzbuđenje ili odbrambenu reakciju. Ako možete bezbedno, mirno se udaljite iza vrata ili čvrste ogradice, umesto da psa fizički savladavate.
Napolju povećajte rastojanje od okidača i krenite ka mirnijem prostoru ako je to moguće bez natezanja i približavanja rukama ustima psa. Ako još može da reaguje na poznat signal, usmerite ga ka jednostavnoj radnji i nagradite. Kada je već potpuno preplavljen, ponavljanje komandi obično nije korisno. Ponavljani napadi na vodiča zahtevaju stručan plan bezbednosti pre narednih sličnih šetnji.
Deca ne treba da prekidaju ispad, drže povodnik psa koji ujeda niti mu uzimaju hranu i predmete. Dok se problem procenjuje, odvajajte ih pouzdanom fizičkom barijerom, a ne samo verbalnom zabranom.
Sprečite predvidljive ispade
Pre pripreme obroka obezbedite psu miran prostor iza ogradice ili u sobi u kojoj već ume opušteno da boravi. Ponudite prikladnu igračku sa hranom ili žvakalicu pre nego što se uzbudi. Odvajanje uvodite postepeno i ne koristite ga kao kaznu. Ako pas paniči, pokušava da pobegne ili se povređuje na prepreci, takvo rešenje treba prilagoditi uz stručnu pomoć.

Ne vezujte uzbuđenog psa kratko za nameštaj: može da se zapetlja, povredi ili dodatno frustrira. Boks može biti koristan samo ako je dovoljno prostran i pas je postepeno naučen da u njemu mirno boravi. Nije sredstvo za prisilno smirivanje. Krevet i sofa sami po sebi nisu uzrok problema, ali pristup možete privremeno ograničiti ako se na njima redovno događaju opasne situacije.
Ako se ujedanje javlja na završetku šetnje, probajte mirniju rutu i završnicu sa sporijim kretanjem i njuškanjem. Prilagodite trajanje šetnje konkretnom psu, umesto da ga dodatno iscrpljujete. Beležite šta je prethodilo ispadu, koliko je trajao i šta je pomoglo. Snimak može biti koristan stručnjaku samo ako nastaje bez izazivanja ponašanja i bez ugrožavanja bilo koga.

Dobro prilagođena korpasta brnjica može biti dodatna zaštita ako postoji rizik od ujeda. Mora da omogućava nesmetano dahtanje, a poželjno i uzimanje vode i poslastica. Privikavanje treba da bude postepeno, uz nagrade i bez prisile. Ne ostavljajte psa sa brnjicom bez nadzora i ne koristite je da biste ga izlagali situacijama koje ne podnosi. Ona ne zamenjuje pregled, barijere i rad na uzroku ponašanja.
Učite mirno ponašanje dok je pas miran
Predvidljiv raspored šetnje, igre, hrane i neometanog odmora može pomoći. Nije potrebno da svaki slobodan trenutak bude ispunjen aktivnostima. Ako se ispadi redovno javljaju uveče, probajte mirniji završetak dana umesto dodatnog jurcanja ili bacanja loptice. Istovremeno, nemojte ukidati kretanje i istraživanje koji su psu potrebni.

Vežbajte odlazak na prostirku kada nema uzbuđenja: nagradite dobrovoljan prilazak, zatim kratko zadržavanje i opušteno ležanje. Trajanje i ometanja povećavajte postepeno. Ne očekujte da tek naučen signal zaustavi ozbiljan ispad. Nagrađujte i spontano mirno ponašanje tokom dana, a mesto za odmor držite dalje od prolaza i uznemiravanja.
Njuškanje, jednostavno traženje hrane i prikladno žvakanje nekim psima pomažu da se opuste. Birajte igračke prema veličini i načinu žvakanja, nadzirite upotrebu i uklonite oštećene delove. Izbegavajte predmete koji su toliko tvrdi da mogu oštetiti zube. Hranu iz igračaka uračunajte u dnevni obrok; ako pas čuva hranu, obezbedite mu prostor bez prilazaka ljudi i drugih životinja.

Kratke vežbe puštanja igračke u zamenu za nagradu, dolaska na poziv i mirnog čekanja mogu biti korisne ako su lake i prijatne. Ne produžavajte čekanje tako da pas postaje sve frustriraniji. Igru završavajte pre nego što krene hvatanje ljudi; ako i kontrolisana igra redovno vodi do ujeda, njen oblik najpre prilagodite sa stručnjakom. Potrebe procenjujte prema konkretnom psu, ne samo prema pretpostavljenoj rasi.
Kada su potrebni veterinar i stručna pomoć
Zakažite veterinarski pregled ako su ujedi bolni, učestali ili se pojačavaju, naročito uz naglu promenu ponašanja, osetljivost na dodir, promene apetita, stolice ili kretanja. Smena zuba može doprineti potrebi za žvakanjem, ali nije dovoljno objašnjenje za svako ozbiljno ujedanje. Veterinar može proceniti bol i druge zdravstvene uzroke i preporučiti dalju pomoć.

Dahtanje uz otežano disanje, kolaps, izrazitu slabost, sumnju na pregrevanje ili jak bol zahteva hitan kontakt sa veterinarom, a ne pokušaj smirivanja treningom. Ako je čoveku probijena koža, ranu odmah operite sapunom i tekućom vodom i potražite medicinski savet, naročito kod dubokih rana, ujeda šake ili lica i povreda deteta. Obilno krvarenje zahteva hitnu medicinsku pomoć; lekar procenjuje i zaštitu od tetanusa i besnila prema okolnostima.
Uz pregled potražite stručnjaka za ponašanje pasa koji radi metodama zasnovanim na nagrađivanju i ima iskustva sa ujedima. Kod ozbiljnih ili nepredvidljivih reakcija tražite veterinara sa dodatnim obrazovanjem iz bihevioralne medicine, ako je dostupan. Plan treba da obuhvati sve ukućane, konkretne okidače i postupak za bezbedno razdvajanje. Poboljšanje je moguće, ali njegov tok zavisi od uzroka i težine problema; ne treba čekati da štene samo „preraste“ ponašanje koje već povređuje ljude.