Pudla je pas za pratnju poznat po kovrdžavoj dlaci, sposobnosti učenja i privrženosti ljudima. Iza elegantnog izgleda krije se aktivan pas kome su potrebni svakodnevno kretanje, zanimljivi zadaci i redovna nega. Veličina utiče na praktične potrebe, ali ni najmanja pudla nije samo pas za nošenje u naručju.
Osnovne informacije
Zemlja porekla prema FCI klasifikaciji: Francuska.
FCI grupa: psi za pratnju i razonodu.
Veličine: velika, srednja, patuljasta i toj (toy) pudla.
Životni vek: često oko 12–15 godina, a neke, naročito manje pudle, žive i duže.
Glavne obaveze vlasnika: redovno češljanje i šišanje, fizička aktivnost, obuka i druženje.
Poreklo i istorija
Istorija pudle povezana je sa evropskim vodenim lovačkim psima. Rasa se naročito razvijala u Francuskoj, dok njen naziv ima nemačke jezičke korene povezane sa brčkanjem u vodi. Velike pudle korišćene su za donošenje odstreljenih ptica iz vode.

Tradicionalno šišanje povezuje se sa njihovom nekadašnjom radnom ulogom: kraća dlaka olakšavala je održavanje i kretanje u vodi, dok je na pojedinim delovima tela ostavljana duža. Kasnije su razvijene i složene izložbene frizure. Zbog spremnosti na saradnju i sposobnosti učenja, pudle su postale popularne i kao izvođači trikova i porodični psi.
Četiri veličine pudle
Prema FCI podeli postoje četiri veličine. Visina se meri u grebenu, na najvišoj tački leđa iznad lopatica, a ne u kukovima. Granice u drugim kinološkim sistemima mogu se razlikovati.
Velika pudla: preko 45 do 60 cm; standard predviđa toleranciju od 2 cm naviše. Često se naziva i standardna ili kraljevska.
Srednja pudla: preko 35 do 45 cm.
Patuljasta pudla: preko 28 do 35 cm.
Toj pudla: preko 24 do 28 cm, uz ograničenu toleranciju naniže prema standardu.

Težina zavisi od visine, građe i telesne kondicije i nije dobar samostalan pokazatelj veličine ili zdravlja. Sve četiri varijante mogu biti aktivne i učestvovati u obuci i psećim sportovima prilagođenim njihovim mogućnostima. Naziv toy označava najmanju veličinu; ne znači da sa psom treba postupati kao sa igračkom.
Izgled i dlaka
Pudla ima skladno, mišićavo telo, izduženu glavu i lagan, elastičan korak. Uši su duge i vise uz obraze. Oči su bademastog oblika, uglavnom tamne, a vrat omogućava karakteristično uspravno držanje glave.


Dlaka je gusta i kovrdžava, a može se održavati i u pramenovima nalik vrpcama. Takva dlaka zahteva posebno iskustvo u nezi. Za većinu porodičnih pasa praktičnija je kraća frizura koja olakšava češljanje i pregled kože.

Među poznatim bojama su crna, bela, smeđa, siva, crvena i kajsijasta. Ako planirate izložbe ili uzgoj, uslove za boju, proporcije i frizuru proverite u važećem standardu nadležne kinološke organizacije. Izložbeni kriterijumi nisu merilo vrednosti psa kao ljubimca.


Da li je pudla pogodna za osobe sa alergijom?
Pudle se malo linjaju, ali nijedan pas nije potpuno bez alergena. Reakciju mogu izazvati proteini iz peruti, pljuvačke i drugih izlučevina, a ne samo dlaka. Ukrštanje pudle sa drugom rasom ne garantuje ni određeni tip dlake ni odsustvo alergijske reakcije. Osoba sa alergijom treba da se posavetuje sa lekarom i provede vreme sa konkretnim psom pre odluke, uz svest da to ne može potpuno predvideti kasnije reakcije.
Nega i šišanje
Dlaka koja se malo linja ipak traži mnogo održavanja. Otpale dlake zadržavaju se među kovrdžama i mogu stvoriti čvorove. Češljajte temeljno, do kože ali bez povlačenja, naročito iza ušiju, ispod pazuha i na mestima trenja ogrlice ili amova. Duža dlaka često zahteva svakodnevno češljanje.

Šišanje je obično potrebno na nekoliko nedelja, često približno svakih 4–8 nedelja, zavisno od frizure i rasta dlake. Za ljubimca možete izabrati jednostavnu kratku frizuru; složene izložbene frizure nisu potrebne za dobrobit psa. Duga dlaka oko usta traži češće čišćenje i sušenje.
Ako nemate iskustva sa mašinicom, neka vas stručni grumer prvo uputi u bezbedan rad. Čvorove koji prijanjaju uz kožu nemojte seći makazama: koža se lako povuče u čvor i poseče. Jako ućebanu dlaku prepustite stručnjaku, a kod bolne, crvene ili povređene kože obratite se veterinaru. Posekotine nisu normalan deo šišanja.

Kupanje: koristite mlaku vodu i šampon za pse, prema potrebi i stanju kože. Temeljno isperite i osušite dlaku; izbegavajte vrelu vodu i vruć vazduh fena.
Uši: redovno ih pregledajte. Čistite samo prema potrebi i uputstvu veterinara, bez guranja štapića u kanal. Miris, crvenilo, sekret ili tresenje glavom zahtevaju pregled.
Zubi: svakodnevno pranje četkicom i pastom za pse najbolja je kućna osnova nege. Ljudsku pastu ne koristite; dentalne poslastice nisu zamena za pranje.
Nokti: proveravajte ih i skraćujte po potrebi. Na dodirivanje šapa, češljanje i ostalu negu navikavajte psa postepeno, uz nagrade.
Karakter i život sa porodicom
Mnoge pudle su živahne, pažljive i spremne na saradnju. Često uživaju u učenju i bliskom kontaktu sa ljudima, ali temperament zavisi i od nasleđa, ranih iskustava, zdravlja i vaspitanja. Brzo učenje ne znači da će svaki pas biti poslušan bez vežbe.

Neke pudle lajanjem najavljuju posetioce ili burno reaguju na zvuke. Rana, nenametljiva socijalizacija i nagrađivanje mirnog ponašanja mogu pomoći. Psu treba obezbediti i mirno mesto za odmor, bez stalnog uzbuđivanja i aktivnosti.

Pudla može dobro živeti sa decom i drugim životinjama uz pažljivo upoznavanje. Ipak, nijedan pas nije dadilja: kontakt sa malom decom uvek nadzire odrasla osoba. Decu treba naučiti da ne vuku dlaku, ne podižu psa nespretno i ne uznemiravaju ga dok jede ili spava. Posebno male pudle mogu se lako povrediti pri gruboj igri.
Obuka i aktivnosti
Počnite jednostavnim veštinama: odazivanjem na ime, dolaskom na poziv, obavljanjem nužde napolju, mirnim odmorom i hodanjem na povocu. Koristite nagrade i dosledna pravila, bez zastrašivanja i fizičkog kažnjavanja. Vežbajte u kratkim sesijama od nekoliko minuta, pa postepeno uvodite ometanja.

Svim veličinama potrebne su svakodnevne šetnje, njuškanje i igra. Potraga za skrivenim poslasticama, donošenje igračke i jednostavni trikovi pružaju mentalno angažovanje. Trajanje i intenzitet aktivnosti prilagodite uzrastu, kondiciji i zdravstvenom stanju. Forsirano skakanje i stajanje na zadnjim nogama nisu neophodni, naročito kod štenaca i pasa sa problemima zglobova.

Mnoge pudle vole vodu, ali ne sve. Upoznavanje sa plivanjem treba da bude postepeno i pod nadzorom, uz bezbedan izlaz iz vode. Ne bacajte psa u vodu. Samostalno ostajanje kod kuće takođe vežbajte postepeno; panično lajanje, uništavanje i pokušaji bekstva tokom odsustva razlog su da potražite stručnu pomoć.
Ishrana
Birajte potpunu hranu za pse koja odgovara životnoj fazi i zdravstvenim potrebama. Ona može biti suva ili vlažna, a te dve vrste mogu se kombinovati uz kontrolu ukupnog unosa kalorija. Dopunska hrana nije namenjena da bude jedini obrok.

Količinu prilagođavajte telesnoj kondiciji, a ne samo preporuci sa pakovanja. Rebra treba da se mogu napipati bez debelog sloja masnog tkiva, a struk da bude uočljiv. Poslastice uračunajte u dnevni unos i obezbedite stalno dostupnu svežu vodu.

Domaći obroci zahtevaju recept koji je sastavio veterinar sa znanjem iz ishrane pasa. Samo meso, povrće i proizvoljno dodati vitamini ne čine uravnotežen jelovnik. Potpunoj hrani nemojte dodavati vitamine i minerale bez razloga koji je utvrdio veterinar.
Zdravlje pudle
Zdravstveni rizici razlikuju se među veličinama i porodičnim linijama. Sklonost ne znači da će se bolest razviti kod svakog psa. Među važnim stanjima su progresivna atrofija mrežnjače, displazija kuka, luksacija patele, adenitis lojnih žlezda, Adisonova bolest i idiopatska epilepsija.

Zglobovi: displazija kuka važna je naročito kod velikih pudli, a luksacija patele kod manjih. Šepanje, preskakanje koraka ili izbegavanje ustajanja zahtevaju pregled. Lečenje zavisi od nalaza i može obuhvatiti kontrolu težine, prilagođenu aktivnost, lekove ili operaciju; rano otkrivanje ne garantuje izlečenje.
Progresivna atrofija mrežnjače: nasledno propadanje mrežnjače može početi slabijim snalaženjem pri slabom svetlu i dovesti do slepila. Promene vida treba da proceni veterinar.
Adenitis lojnih žlezda: može izazvati perutanje, proređivanje dlake i promene kože. Dijagnozu i terapiju određuje veterinar.
Adisonova bolest: poremećaj rada nadbubrežnih žlezda može se ispoljiti malaksalošću, povraćanjem, prolivom i gubitkom apetita. Nagla izrazita slabost ili kolaps zahtevaju hitnu pomoć.
Epileptični napadi: idiopatska epilepsija nije jednostavno posledica stresa ili nepravilne ishrane. Svaki prvi napad zahteva veterinarsku procenu jer uzroci mogu biti različiti. Tokom napada sklonite opasne predmete, merite trajanje i ne stavljajte ruke niti predmete u usta psa. Napad duži od pet minuta ili ponovljeni napadi bez potpunog oporavka predstavljaju hitno stanje.
Kod velikih pudli treba znati i znake širenja i uvrtanja želuca: bezuspešno napinjanje na povraćanje, nemir, pojačano balavljenje i naglo uvećan stomak. Ne čekajte da prođe — odmah kontaktirajte hitnu veterinarsku službu. Preventivna nega uključuje redovne preglede, kontrolu težine, negu zuba i plan vakcinacije i zaštite od parazita prilagođen mestu života.
Da li se pudla uklapa u vaš život?
Pudla može živeti u stanu ili kući ako ima dovoljno kretanja, društva i odmora. Pogodna je za osobu koja želi aktivnog saputnika i spremna je da redovno ulaže vreme i novac u dlaku. Manja veličina olakšava prevoz i smeštaj, ali ne ukida potrebu za obukom, šetnjama i pažnjom.

Pre odluke razmotrite koliko vremena pas treba da provodi sam, ko će ga šetati i koliko košta nega u vašoj sredini. Ako ne želite svakodnevno održavanje dlake i redovno šišanje, pudla verovatno nije najbolji izbor.
Kako izabrati štene
Birajte prema temperamentu, očekivanoj odrasloj veličini i uslovima odrastanja, a ne samo prema polu i boji. Ženka ne mora da ima leglo da bi bila zdrava. O reproduktivnom zdravlju i eventualnoj kastraciji razgovarajte sa veterinarom za konkretnog psa.

Upoznajte odgajivača, pogledajte uslove u kojima štenad živi i, kada je moguće, majku legla. Pitajte o socijalizaciji, bolestima u liniji i zdravstvenim pregledima roditelja relevantnim za njihovu veličinu. Tražite rezultate odgovarajućih očnih, genetskih i ortopedskih pregleda, a ne samo usmeno uveravanje da su roditelji zdravi. Nijedan test ne isključuje sve buduće bolesti.
Štene treba da bude budno i radoznalo kada je odmorno, da se kreće bez očiglednog bola i da nema uporan kašalj, proliv ili izražen sekret iz očiju i nosa. Izgled ipak nije dovoljan za procenu zdravlja, pa organizujte veterinarski pregled. Štene ne treba odvajati od majke i legla pre osme nedelje; za preuzimanje ili putovanje mogu važiti dodatni lokalni uslovi.
Preuzmite dokumentaciju o identifikaciji, vakcinaciji i tretmanima protiv parazita, kao i podatke o dosadašnjoj hrani. Veterinarski pasoš nije isto što i rodovnik: prvi sadrži identifikacione i zdravstvene podatke, a drugi podatke o poreklu. Zahteve za registraciju i putovanje proverite kod nadležnog organa i veterinara u svojoj zemlji i na planiranoj ruti.

Cena i dugoročni troškovi
Cena šteneta zavisi od zemlje, odgajivača, veličine, porekla i obavljenih zdravstvenih pregleda. Bez konkretnog tržišta i pouzdanih aktuelnih podataka nije korisno navoditi jedinstven raspon. Visoka cena sama po sebi nije dokaz odgovornog uzgoja.

Nazivi poput „mikro” i „teacup” nisu zasebne FCI veličine pudle. Budite oprezni prema oglasima koji izuzetno malu veličinu predstavljaju kao glavnu vrednost, bez jasnih informacija o zdravlju i poreklu. Pored nabavne cene računajte hranu, opremu, šišanje, preventivne preglede i fond za neplanirano lečenje. Razmotrite i udomljavanje odrasle pudle ako odgovara vašim mogućnostima.