Veliki šnaucer, odnosno rizenšnaucer, najveći je od tri tipa šnaucera. Prepoznatljiv je po snažnoj građi, oštroj dlaci, izraženim obrvama i bradi. To je radni pas kojem su, osim kretanja, potrebni učenje i blizak kontakt sa ljudima.
Poreklo: Nemačka.
Visina: približno 60–70 cm u grebenu.
Težina: okvirno 35–47 kg; građa i telesna kondicija razlikuju se među jedinkama.
Životni vek: često oko 11–12 godina, bez garancije za pojedinačnog psa.
FCI grupa 2: pinčeri i šnauceri, molosi i švajcarski planinski i govedarski psi.
Karakter i život sa porodicom
Veliki šnaucer je često budan, energičan i snažno vezan za porodicu. Može biti uzdržan prema nepoznatim ljudima i sklon čuvanju prostora. To su moguće sklonosti rase, a ne pravila: na ponašanje utiču nasleđe, rana iskustva, zdravlje i način držanja.

Može lepo živeti sa decom, ali nijedan pas nije pouzdana „dadilja”. Zbog veličine i živahnosti može nenamerno oboriti dete. Odrasli treba da nadziru njihove susrete, uče decu da ne ometaju psa dok jede ili spava i obezbede psu mirno mesto za povlačenje.
Brzo učenje ne znači da će pas uvek izvršiti zahtev. Ignorisanje komande može biti posledica ometanja, straha, umora, bola ili nedovoljno uvežbane veštine, a ne pokušaj da postane „vođa”. Dosledna pravila i nagrađivanje poželjnog ponašanja korisniji su od zastrašivanja i fizičkog kažnjavanja.
Izgled i dlaka
Ovaj pas ima snažno, kompaktno i približno kvadratno telo, dobro razvijene mišiće i dubok grudni koš. Veličina zahteva vlasnika koji ume bezbedno da ga vodi, ali snaga sama po sebi nije pokazatelj agresivnosti.

Glava
Glava je izdužena i snažna, sa ravnim čelom, jasno izraženim prelazom ka njušci i crnim nosom. Obrve i brada naglašavaju karakterističan izraz. Oči su tamne, a prirodne uši visoko postavljene, preklopljene i u obliku slova V.

Telo i noge
Leđa su kratka i čvrsta, a stomak blago pribran. Vrat je mišićav, bez izraženih kožnih nabora. Prirodan rep može biti sabljast ili srpast.

Noge su snažne i mišićave, a šape kompaktne. Kretanje treba da bude slobodno i skladno; šepanje ili nevoljnost za kretanje nisu osobine rase i zahtevaju procenu veterinara.

Struktura i boja dlake
Dlaka je oštra i žičasta, sa gustom poddlakom. Brada i obrve daju rasi prepoznatljiv izgled. Dlaka pruža određenu zaštitu od vremenskih uslova, ali ne čini psa otpornim na ekstremnu hladnoću, vlagu ili vrućinu.

Poznate boje su crna i „biber i so”. Za izložbene zahteve i priznate varijante treba pogledati važeći standard nadležne kinološke organizacije; boja nije pokazatelj zdravlja ili karaktera psa.

Obuka i socijalizacija
Obuku započnite kratkim, prijatnim vežbama čim pas stigne u dom. Posebno su korisni odazivanje na poziv, hodanje bez zatezanja povoca, čekanje, puštanje predmeta i opuštanje na svom mestu. Nagrađujte uspeh hranom, igrom ili pristupom željenoj aktivnosti, a težinu zadataka povećavajte postepeno.

Socijalizacija znači kontrolisana, pozitivna upoznavanja sa različitim ljudima, stabilnim psima, zvucima, podlogama i negom. Ne podrazumeva guranje u gužvu niti prisiljavanje na dodir. Uskladite bezbedne izlaske šteneta i kontakt sa drugim psima sa savetom veterinara o vakcinaciji i lokalnom riziku od zaraza.
Ne podstičite lajanje, nasrtanje ili „zaštitu” od prolaznika. Ako pas ukočeno prati ljude, reži ili pokušava da ujede, povećajte udaljenost i potražite veterinara i stručnjaka za ponašanje koji radi bez zastrašivanja. Obuka može pomoći, ali ne garantuje potpuno uklanjanje rizika.
Za svakodnevne šetnje koristite dobro prilagođenu opremu. Izložbeni povodac služi prikazivanju u ringu, a ne učenju hodanja stezanjem vrata. Psa postepeno navikavajte na pregled zuba, dodirivanje šapa, četkanje i mirno stajanje, uz nagrade.
Nega i uslovi držanja
Dlaku redovno četkajte i proveravajte da li ima čvorova, naročito na bradi, nogama i ispod pazuha. Trimovanje, odnosno uklanjanje zrele mrtve dlake, pomaže održavanju žičaste teksture. Šišanje je druga mogućnost za kućne ljubimce, ali može promeniti izgled i teksturu dlake. Raspored nege dogovorite sa grumerom koji poznaje ovu rasu.

Posle obroka uklonite ostatke hrane iz brade, po potrebi je isperite mlakom vodom i dobro osušite. Nije potrebno svakodnevno pranje sapunom, koje može nadražiti kožu. Za kupanje koristite šampon namenjen psima. Ne koristite sredstva za izbeljivanje ili bojenje dlake bez stručnog saveta, posebno oko očiju i usta.
Pratite stanje ušiju, očiju i noktiju i redovno perite zube pastom za pse. Crvenilo, svrab, sekret ili jak neprijatan miris zahtevaju pregled, a ne samo kozmetičku negu.
Veliki šnaucer može živeti u stanu ili kući ako ima dovoljno aktivnosti i društva. Dvorište nije zamena za šetnje, a život na lancu ili stalna izolacija nisu primereni. Samostalni boravak uvodite postepeno; pas koji teško podnosi odvajanje može zahtevati dodatnu pomoć.
Kretanje i aktivnosti
Odraslom, zdravom psu obično odgovara više svakodnevnih izlazaka, uz dužu šetnju, njuškanje, igru i kratke vežbe. Potrebe prilagodite uzrastu, kondiciji i vremenu. Važna je i sposobnost odmora: stalno uzbuđivanje nije isto što i kvalitetno trošenje energije.
Štenetu ponudite kraće, češće aktivnosti bez forsiranog trčanja i ponavljanih skokova. Trčanje uz bicikl i drugi zahtevni sportovi dolaze u obzir tek kada je pas dovoljno fizički razvijen i veterinar proceni da su primereni. Intenzivan napor izbegavajte neposredno uz obilne obroke.
Bez povoca ga puštajte samo gde je to dozvoljeno i bezbedno, uz pouzdan odaziv; ograđen prostor je sigurniji izbor. Ne dozvoljavajte jurenje mačaka, ptica ili drugih životinja. Igre traženja mirisa i donošenja predmeta mogu biti korisna dopuna šetnji.
Ishrana
Birajte potpunu hranu prilagođenu životnoj fazi, a za štene hranu namenjenu rastu velikih rasa. Domaći obroci mogu biti odgovarajući samo ako su stručno izbalansirani; samo meso i ostaci sa stola ne obezbeđuju sve potrebne hranljive materije.

Količina na pakovanju je polazna smernica. Porcije prilagođavajte telesnoj kondiciji i aktivnosti, računajući i poslastice. Rebra treba da se lako napipaju bez debelog sloja masnog tkiva, a struk da bude uočljiv. Sveža voda mora stalno biti dostupna.
Nema potrebe da svaki veliki šnaucer dobija posebno visokoproteinsku hranu ili dodatke. Izbor uskladite sa zdravljem psa, a suplemente, naročito kalcijum tokom rasta, ne dodajte bez saveta veterinara. Hranu uvodite postepeno i proveravajte rok, ambalažu i uslove čuvanja.
Zdravlje i preventivna nega
Dobra nega smanjuje neke rizike, ali ne sprečava sve bolesti. Kod velikih šnaucera važno je obratiti pažnju na zdravlje kukova i laktova, očiju i štitaste žlezde. Sa veterinarom i odgovornim odgajivačem razgovarajte o pregledima i naslednim oboljenjima relevantnim za konkretnu liniju.

Veliki psi sa dubokim grudnim košem mogu doživeti proširenje i uvrtanje želuca, stanje koje neposredno ugrožava život. Bezuspešni pokušaji povraćanja, naglo nadimanje stomaka, obilno balavljenje, nemir, slabost ili kolaps zahtevaju hitan odlazak veterinaru. Ne čekajte da simptomi prođu i ne pokušavajte kućno lečenje. Nastanak je višefaktorski i nije samo posledica aktivnosti posle jela.
Dlaka koja dodiruje oko može izazvati iritaciju ili povredu rožnjače, ali ne uzrokuje naslednu atrofiju mrežnjače. Žmirkanje, bol, naglo zamućenje oka ili gubitak vida traže brz veterinarski pregled.

Plan vakcinacije i zaštite od parazita određuje veterinar prema uzrastu, prethodnoj zaštiti, načinu života i lokalnim uslovima. Vakcine štite od važnih zaraznih bolesti, među kojima su štenećak i parvoviroza; zaštita od besnila i leptospiroze planira se prema lokalnim zahtevima i riziku. Zaštita nije trenutna, ali razlog za oprez nakon vakcinacije nije tvrdnja da ona uobičajeno „slabi imunitet”.
Redovni pregledi i rano prepoznavanje promena mogu poboljšati mogućnosti lečenja, ali ne znače da je svaka bolest izlečiva. Pratite apetit, težinu, žeđ, mokrenje, kretanje i ponašanje psa.
Poreklo i radna uloga
Rasa je razvijena u južnoj Nemačkoj. Njeni preci služili su za vođenje stoke i čuvanje domaćinstava i imovine, a kasnije su veliki šnauceri korišćeni i kao službeni psi. Tačno učešće pojedinih rasa u njenom nastanku nije sasvim razjašnjeno.

Kome odgovara veliki šnaucer?
Najviše odgovara ljudima koji imaju vreme za svakodnevne aktivnosti, strpljenje za obuku i sredstva za negu i veterinarske troškove velikog psa. Iskustvo je prednost, ali važniji su spremnost na učenje i realna procena sopstvenih mogućnosti nego „čvrst karakter”.

Godine vlasnika ili život u stanu nisu sami po sebi prepreka. Bitno je da osoba može bezbedno da vodi snažnog psa i zadovolji njegove potrebe. Ako tražite ljubimca sa malim zahtevima za kretanjem i negom ili bi pas redovno bio sam veći deo dana, ova rasa verovatno nije dobar izbor.
Kako izabrati štene
Tražite odgajivača koji pokazuje uslove u kojima štenci odrastaju, omogućava upoznavanje majke i daje dokumentovane rezultate zdravstvenih pregleda roditelja. Titule i radni rezultati ne zamenjuju zdravstveno testiranje. Pitajte o temperamentu roditelja, socijalizaciji legla i podršci nakon preuzimanja.
Broj štenaca u leglu ne garantuje kvalitet ishrane ili zdravlje. Posmatrajte čistoću prostora, kondiciju majke, napredovanje štenaca i njihovu negu. Buve, proliv, kašalj ili izražena mršavost zahtevaju pažnju i veterinarsku procenu, a ne opravdavanje uslovima držanja.
Štene ne treba prerano odvajati od majke i legla; uobičajeno se ne preuzima pre navršenih osam nedelja, uz poštovanje lokalnih propisa. Proverite dokumentaciju o pregledima, vakcinaciji, tretmanima protiv parazita i identifikaciji prema pravilima zemlje u kojoj ga preuzimate.
Birajte štene prema temperamentu i potrebama domaćinstva, uz pomoć odgajivača. Jedan susret ne otkriva buduće ponašanje, kao što pigmentacija usana ili očnih kapaka ne garantuje kvalitet dlake. Razgovarajte i o razlikama među radnim i izložbenim linijama: nijedna oznaka sama po sebi ne znači da će pas biti lak za početnika.
Cena i troškovi
Cena šteneta zavisi od zemlje, odgajivača, zdravstvenih pregleda roditelja, porekla i ugovornih uslova, pa bez tih podataka nije korisno navoditi univerzalan raspon. Pored kupovine, računajte na hranu za velikog psa, redovno sređivanje dlake, obuku, opremu, preventivnu negu i rezervu za neplanirano lečenje.