Levretka, poznata i kao mali italijanski hrt, jedna je od najmanjih rasa hrtova. Mnoge levretke su razigrane, nežne i veoma privržene ljudima. Ipak, iza sitne građe krije se aktivan pas sa nagonom za jurenjem, a ne ljubimac kome je dovoljan samo boravak u krilu.
Zemlja porekla prema standardu rase: Italija.
FCI grupa: hrtovi.
Visina u grebenu prema FCI standardu: 32–38 cm.
Težina prema FCI standardu: najviše 5 kg.
Životni vek: često oko 12–15 godina, uz individualne razlike.
Istorija rase
Mali hrtovi imaju dugu istoriju u oblasti Sredozemlja. Njihovi prikazi u staroj umetnosti ukazuju na postojanje pasa slične građe, ali ne dokazuju da su ti psi bili ista rasa kao današnja levretka. Rasa je posebno povezana sa Italijom, gde su mali hrtovi bili cenjeni kao psi za društvo, naročito u aristokratskim domovima tokom renesanse.

Uz levretke se vezuju brojne priče o vladarima i njihovim ljubimcima. Takve anegdote ne treba poistovećivati sa pouzdano dokumentovanom istorijom rase.
Izgled levretke
Levretka je vitka, elegantna i skladno građena. Telo je približno kvadratnog oblika, sa dubokim, relativno uskim grudnim košem i izraženo uvučenim stomakom. Slabinski deo leđne linije blago je zaobljen.

Glava i oči
Glava je uska i izdužena, sa slabo izraženim prelazom između čela i njuške. Nos je taman, a nozdrve otvorene. Usne su tanke i pripijene, a pravilan zagriz je makazast. Oči su izražajne, sa tamnom dužicom i dobro pripijenim kapcima.

Uši i vrat
Uši su male, visoko postavljene i tanke, obično povijene unazad. Kada pas obrati pažnju na nešto, osnova uha može se podići, dok vrh ostaje preklopljen.

Vrat je dug, mišićav i blago povijen, bez opuštenih kožnih nabora ispod grla.

Rep, noge i kretanje
Rep je nisko postavljen, tanak i sužava se prema vrhu. Nosi se nisko, sa zakrivljenjem u završnom delu.

Noge su duge i vitke, sa dobro razvijenim mišićima. Prednje šape su pretežno ovalne, a zadnje nešto zaobljenije. Kretanje je lako i elastično; pri trčanju levretka pokazuje građu tipičnu za hrta.

Dlaka i boja
Dlaka je kratka, fina i glatka. FCI standard predviđa jednobojnu crnu, sivu i izabela boju, odnosno svetlu žućkastu ili bež, u različitim nijansama. Bela je dozvoljena na grudima i šapama. Izložbene zahteve treba tumačiti prema standardu organizacije pod kojom se pas ocenjuje.

Karakter i život u porodici
Mnoge levretke vole maženje, odmor uz vlasnika i uključivanje u porodične aktivnosti. Mogu biti rezervisane prema nepoznatim ljudima i osetljive na buku ili grubo postupanje. Temperament zavisi od pojedinačnog psa, iskustava i socijalizacije; rasa ne garantuje ni potpunu miroljubivost ni lakoću obuke.

Na ostajanje bez društva treba je navikavati postepeno. Ako pas tokom odsustva vlasnika uporno zavija, uništava stvari ili pokazuje izraženu uznemirenost, potrebna je procena veterinara i stručnjaka za ponašanje. Nabavka drugog psa nije pouzdano rešenje za taj problem.
Sa decom može lepo živeti ako su kontakti mirni i pod nadzorom odraslih. Decu treba naučiti da psa ne podižu nespretno, ne stežu, ne uznemiravaju dok jede ili spava i ne jure kada se povuče. Sitna građa čini levretku posebno ranjivom pri gruboj igri.
Slaganje sa drugim psima i mačkama zavisi od jedinke i upoznavanja. Nagon za jurenjem može biti izražen, pa druženje sa mačkom u kući ne znači da pas neće potrčati za mačkom napolju. Male životinje ne treba ostavljati sa njom bez bezbedne fizičke zaštite.
Vaspitanje i socijalizacija
Obuka počinje po dolasku u dom, kroz kratke, prijatne vežbe. Nagrađujte željeno ponašanje hranom, igrom ili pažnjom. Vikanje, zastrašivanje i fizičko kažnjavanje mogu povećati strah i narušiti poverenje.

Prvo vežbajte odazivanje na ime, dolazak na poziv, mirno hodanje na povocu i odlazak na mesto za odmor. Nekoliko minuta obuke više puta dnevno često je korisnije od jedne duge sesije. Ako pas gubi interesovanje, smanjite težinu zadatka ili napravite pauzu; uzrok ne mora biti samo umor.
Dogovorite kućna pravila i primenjujte ih dosledno. Već usvojene navike mogu se promeniti, ali postepeno i uz nagrađivanje prihvatljive alternative. Za žvakanje obezbedite bezbedne igračke, a obuću i druge predmete sklonite iz domašaja.
Socijalizacija podrazumeva postepeno upoznavanje sa ljudima, zvucima, podlogama i stabilnim psima, bez prisiljavanja na kontakt. Sa veterinarom dogovorite kako da štene bezbedno stiče iskustva tokom programa vakcinacije.
Bezbedan dom i svakodnevna aktivnost
Pripremite topao ležaj, posude, igračke i dobro prilagođenu opremu za šetnju. Sklonite kablove, lekove, sredstva za čišćenje i otrovne biljke. Obezbedite prozore i balkone, a štenetu ograničite pristup visokim mestima i klizavim površinama.

Levretka može živeti u stanu ako ima svakodnevne šetnje, igru i mentalnu stimulaciju. Količinu aktivnosti prilagodite uzrastu, kondiciji i zdravlju. Kod štenadi izbegavajte forsirano trčanje i ponavljane skokove sa visine.

Za slobodno trčanje birajte bezbedno ograđen prostor i proverite ogradu i kapije. Van takvog prostora koristite povodac: ni dobro uvežban poziv ne garantuje da će zaustaviti psa koji juri životinju. Oprema mora dobro pristajati kako se pas ne bi izvukao iz nje.
Kratka dlaka pruža malo zaštite od hladnoće. U hladnim ili vlažnim uslovima može pomoći dobro prilagođen kaputić, uz kraće i češće izlaske. Obuća je korisna kada je potrebna zaštita šapa, ali nije obavezna za svakog psa. Pelena ili unutrašnji toalet mogu biti pomoć, ne trajna zamena za kretanje i istraživanje.
Nega
Kratku dlaku dovoljno je povremeno prebrisati ili nežno iščetkati mekom četkom. Levretke se linjaju, iako je kratka dlaka manje upadljiva. Kupajte psa kada je potrebno, blagim šamponom namenjenim psima, i dobro ga osušite. Posle šetnje često je dovoljno očistiti samo zaprljane šape.
Zube je najbolje prati svakodnevno mekom četkicom i pastom za pse. Ljudska pasta nije prikladna. Četkanje pomaže u kontroli plaka, ali ne uklanja već nastali kamenac i ne zamenjuje veterinarske stomatološke preglede.
Redovno proveravajte dužinu noktiju i skraćujte ih po potrebi. Veterinar ili grumer može pokazati kako da izbegnete deo nokta sa krvnim sudovima i nervima.

Uši pregledajte, ali ih ne čistite rutinski ako su čiste i zdrave. Kada je čišćenje potrebno, koristite sredstvo koje preporuči veterinar i ne gurajte štapiće u ušni kanal. Neprijatan miris, bol, crvenilo ili uporno tresenje glavom zahtevaju pregled.
Mali trag sekreta oko oka možete nežno ukloniti čistom gazom navlaženom fiziološkim rastvorom, posebnom za svako oko. Žmirkanje, crvenilo, zamućenje ili pojačan sekret nisu razlog za samostalno ukapavanje preparata, već za veterinarsku procenu. Na sve postupke nege navikavajte psa postepeno i uz nagrade.
Ishrana
Birajte kompletnu hranu za pse koja odgovara uzrastu i zdravstvenom stanju. Količinu prilagođavajte telesnoj kondiciji i aktivnosti, a ne samo tabeli na pakovanju. Sveža voda treba stalno da bude dostupna.

Domaći obroci mogu biti odgovarajući samo ako su pravilno formulisani. Samo meso, žitarice i povrće ne obezbeđuju nužno sve hranljive materije. Plan napravite sa veterinarom koji se bavi ishranom; ne dodajte ulja, vitamine ili minerale po proizvoljnoj dnevnoj meri.
Kompletna komercijalna hrana uglavnom ne zahteva dodatke bez posebne preporuke. Dopunska hrana nije namenjena da sama čini ceo jelovnik. Poslastice uračunajte u dnevni unos hrane, a novu hranu uvodite postepeno.
Štencima su potrebni manji i češći obroci, a odraslim psima često odgovaraju dva obroka dnevno. Tačan raspored zavisi od uzrasta i potreba psa. Kod vrlo mladog šteneta odbijanje hrane, naročito uz slabost ili drhtanje, zahteva brz kontakt sa veterinarom.
Ne dajte grožđe i suvo grožđe, čokoladu, proizvode sa ksilitolom, luk, beli luk ili alkohol. Kosti, posebno kuvane, mogu izazvati povrede, gušenje ili začepljenje. Sirovo meso i riba nose rizik od bakterija i parazita i za psa i za ukućane. Izbegavajte masne, veoma slane i začinjene ostatke obroka. Ako pas pojede potencijalno otrovnu namirnicu, odmah kontaktirajte veterinara i ne izazivajte povraćanje na svoju ruku.
Zdravlje i simptomi koje ne treba zanemariti
Levretke mogu biti dugovečne, ali nisu bez zdravstvenih rizika. Kod rase se mogu javiti luksacija patele, odnosno iščašenje čašice kolena, određene nasledne očne bolesti i epilepsija. Važna je i prevencija parodontalnih bolesti. To su mogući problemi, ne dijagnoze koje će imati svaki pas.
Vitke noge, posebno kod mladih pasa, mogu biti podložne prelomima pri padu ili nezgodnom doskoku. Naglo šepanje, odbijanje oslanjanja na nogu, otok ili jak bol zahtevaju brz pregled. Ograničite kretanje do pregleda i ne dajte ljudske lekove protiv bolova.
Drhtanje nije osobina koju treba automatski pripisati rasi. Može se javiti zbog hladnoće ili uzbuđenja, ali i zbog bola ili bolesti. Novo, uporno ili neobjašnjivo drhtanje treba proceniti veterinar. Drhtanje uz slabost, kolaps, otežano disanje, sumnju na trovanje ili napad zahteva hitnu pomoć.
Redovni pregledi, vakcinacija i zaštita od parazita treba da budu prilagođeni mestu života i rizicima. Sa uzgajivačem i veterinarom razgovarajte o zdravstvenim pregledima roditelja i relevantnim testovima za rasu.
Kome odgovara levretka
Levretka može odgovarati osobi ili porodici koja želi malog, privrženog psa, ima vremena za svakodnevne šetnje i obuku i može da obezbedi topao, bezbedan dom. Malo prostora nije presudna prepreka, ali malo vremena za psa jeste.
Manje je pogodna za očekivanja da pas živi napolju, dugo ostaje sam bez pripreme ili se slobodno kreće pored saobraćaja i malih životinja. U porodici sa malom decom potreban je posebno pažljiv nadzor; važniji su način postupanja i organizacija doma nego sam sastav porodice.
Kako izabrati štene
Tražite odgovornog uzgajivača koji otvoreno govori o zdravlju, temperamentu i uslovima odrastanja. Upoznajte majku legla kada je to moguće, pogledajte gde štenci borave i pitajte kako se socijalizuju. Štene bi trebalo da bude budno i zainteresovano za okolinu, ali sam izgled ne može potvrditi da je zdravo.
Zatražite veterinarsku dokumentaciju, podatke o vakcinaciji i tretmanima protiv parazita, dostupne nalaze roditelja i dokaz o poreklu ako kupujete psa sa rodovnikom. Rodovnik nije garancija zdravlja. Identifikacija, registracija i dokumenti razlikuju se među državama; aktuelne zahteve proverite kod nadležnog organa i veterinara, posebno ako štene prelazi granicu.
Građa, zagriz i izložbeni potencijal menjaju se tokom razvoja, pa procena mladog šteneta nije obećanje budućih rezultata. Kod mužjaka veterinar treba da proveri testise i njihov položaj u odnosu na uzrast. Svaku sumnju na urođenu manu ili zdravstveni problem razjasnite pregledom, a ne samo uveravanjem prodavca.
Cena i troškovi
Cena šteneta zavisi od zemlje, uzgajivača, porekla i zdravstvenih pregleda, pa bez aktuelnih ponuda nije korisno navoditi jedinstven raspon. Pored nabavke, planirajte troškove hrane, preventivne veterinarske nege, stomatoloških pregleda, opreme i eventualnog lečenja povreda. Visoka cena sama po sebi ne potvrđuje odgovoran uzgoj.