Šta pokazuju ALT i AST?
ALT (alanin aminotransferaza) i AST (aspartat aminotransferaza) su enzimi čija se aktivnost meri u biohemijskoj analizi krvi. Kada se ćelije oštete, ovi enzimi mogu dospeti u krv u većoj količini. Njihove vrednosti pomažu veterinaru da usmeri dalju dijagnostiku, ali same ne otkrivaju uzrok bolesti niti pokazuju koliko dobro jetra obavlja sve svoje funkcije.
ALT kod pasa
Kod pasa se ALT pretežno koristi kao pokazatelj oštećenja ćelija jetre. Nalazi se i u drugim tkivima, pa povišena vrednost nije apsolutan dokaz bolesti jetre. Nalaz se tumači zajedno sa simptomima, pregledom, drugim laboratorijskim rezultatima i, po potrebi, snimanjem.
Referentne vrednosti ALT
Ne postoji jedan referentni interval koji važi za sve laboratorije i sve pse. Metoda merenja, oprema i osobine ispitivane populacije mogu uticati na granice intervala. Zato rezultat treba porediti sa referentnim vrednostima navedenim na konkretnom nalazu, najčešće izraženim u U/L.

Za praćenje promena korisno je, kada je moguće, koristiti istu laboratoriju i sačuvati ranije rezultate. Nalaz iz perioda kada je pas bio zdrav može pomoći u poređenju, ali jedna ranija vrednost ne određuje trajnu „individualnu normu” i nije razlog da se novo odstupanje zanemari.
Šta znači povišen ALT?
Povišen ALT može pratiti zapaljenje ili druga oštećenja jetre, delovanje pojedinih lekova i toksina, kao i promene na jetri povezane sa drugim bolestima. Na primer, kortikosteroidi kod nekih pasa mogu izazvati promene koje prate povećanje ALT. O svim lekovima i suplementima koje pas prima treba obavestiti veterinara, bez samostalnog prekidanja terapije.

Važno je koliko je rezultat iznad gornje referentne granice i da li vrednost raste, opada ili ostaje povišena. Ipak, ne postoji jednostavno pravilo po kojem vrednost manja od trostruke granice isključuje ozbiljan problem, a vrednost iznad nje potvrđuje određenu bolest. Visina ALT sama po sebi ne određuje težinu bolesti niti prognozu.
Pas sa povišenim ALT može delovati potpuno zdravo. Ako postoje simptomi, oni mogu uključivati slabiji apetit, povraćanje, dijareju, gubitak telesne mase ili žutilo beonjača, desni i kože. Ovi znaci nisu specifični samo za bolesti jetre.
Veterinar procenjuje da li je dovoljna kontrolna analiza ili su potrebni dodatni testovi. Kod psa bez simptoma i sa blagim odstupanjem može preporučiti praćenje, dok simptomi, rast vrednosti ili druga odstupanja mogu zahtevati raniju obradu.
Šta znači snižen ALT?
Izolovano nizak ALT obično nema veliki dijagnostički značaj. Ne može se na osnovu njega zaključiti da pas ima atrofiju jetre, portosistemski šant ili nedostatak vitamina B6. S druge strane, normalan ili nizak ALT ne isključuje bolest jetre.

Ako pas ima slab apetit, gubi težinu, povraća ili pokazuje neurološke smetnje, potreban je pregled bez obzira na vrednost ALT. Kada postoji sumnja na poremećaj funkcije jetre ili protoka krvi kroz jetru, veterinar bira odgovarajuće dodatne analize i snimanja. Ne treba davati vitamine ili preparate za jetru samo zbog niske vrednosti ovog enzima.
AST kod pasa
AST se nalazi u jetri, mišićima i drugim tkivima, kao i u crvenim krvnim zrncima. Zbog toga je manje specifičan za jetru od ALT. Ipak, koristan je kada se tumači zajedno sa drugim nalazima, posebno ALT i CK (kreatin kinazom), enzimom koji pomaže u proceni oštećenja mišića.
Referentne vrednosti AST
I za AST važi referentni interval laboratorije koja je obradila uzorak. Uzrast, rasne osobine i okolnosti uzorkovanja mogu biti važni za tumačenje. Odstupanje ne treba automatski pripisati rasi ili fizičkoj aktivnosti bez procene veterinara.
Šta znači povišen AST?
Povišen AST može pratiti oštećenje ćelija jetre ili mišića. Nedavna povreda, izražen mišićni napor i određeni medicinski postupci mogu biti važni podaci za tumačenje. AST se ne koristi samostalno za utvrđivanje bolesti određenog organa.

Povišen AST nije sam po sebi dijagnoza: potrebno je utvrditi da li potiče iz jetre, mišića ili je rezultat promena u uzorku krvi.
Hemoliza, odnosno razgradnja crvenih krvnih zrnaca, može povećati izmereni AST. Ona može nastati u organizmu psa, ali i tokom uzimanja, transporta ili obrade uzorka. To nisu iste situacije: hemolizovan uzorak ne dokazuje da pas ima bolest koja razara eritrocite. Ako laboratorija prijavi hemolizu uzorka, veterinar procenjuje da li je potrebno ponoviti analizu.

Simptomi zavise od uzroka. Kod problema sa mišićima mogu se javiti bol, ukočenost, slabost ili otežano kretanje. Kod bolesti jetre mogući su gubitak apetita, povraćanje, mršavljenje i žutica. Bledilo desni, izrazita slabost i ubrzano disanje mogu ukazivati na anemiju i zahtevaju brzu procenu.
Za razjašnjavanje povišenog AST veterinar može preporučiti CK, kompletnu krvnu sliku, druge biohemijske analize i ultrazvuk abdomena. Izbor zavisi od pregleda i ukupnog nalaza; jedan test ne može sam pouzdano potvrditi ili isključiti sve moguće uzroke.
Šta znači snižen AST?
Nizak AST, kao i nizak ALT, obično nije samostalan pokazatelj bolesti. Iz takvog rezultata ne treba zaključivati da postoji atrofija jetre ili nedostatak vitamina. Važniji su stanje psa, ostali rezultati i razlog zbog kojeg je krv analizirana.

Pregled značenja odstupanja
Pokazatelj | Povišena vrednost | Snižena vrednost |
|---|---|---|
ALT | Najčešće usmerava pažnju na oštećenje ćelija jetre. Uzrok i značaj utvrđuju se na osnovu pregleda, drugih nalaza i promena tokom vremena. | Obično nema veliki značaj ako je izolovana. Ne potvrđuje, ali ni ne isključuje bolest jetre. |
AST | Može pratiti oštećenje jetre ili mišića, kao i hemolizu. Tumači se uz ALT, CK, krvnu sliku i kvalitet uzorka. | Obično nema samostalan dijagnostički značaj i nije dovoljan razlog za lečenje. |
Odnos AST i ALT: de Ritisov koeficijent
De Ritisov koeficijent predstavlja odnos aktivnosti AST i ALT. Kod pasa taj odnos nije pouzdan samostalan način da se utvrdi da li je obolela jetra, srce ili neki drugi organ. Pravila koja se koriste u humanoj medicini ne treba neposredno primenjivati na pse.

Nizak ili visok odnos ne daje vlasniku osnov za dijagnozu ili procenu prognoze. Kod sumnje na bolest jetre ili srca veterinar bira ciljane analize i preglede prema simptomima i nalazima, umesto da se oslanja samo na ovaj koeficijent.
Šta uraditi kada nalaz odstupa?
Pošaljite veterinaru ceo nalaz sa referentnim intervalima, ne samo vrednosti ALT i AST. Priložite ranije rezultate ako ih imate.
Navedite promene u apetitu, težini, ponašanju, mokrenju i stolici, kao i sve lekove, suplemente, moguće izlaganje otrovima i nedavne povrede ili napor.
Ne uvodite terapiju, vitamine ili posebnu dijetu i ne prekidajte propisane lekove bez dogovora sa veterinarom.
Dogovorite kada treba ponoviti analize i koji su dodatni pregledi potrebni. Cilj nije samo snižavanje broja na nalazu, već utvrđivanje i, kada je potrebno, lečenje uzroka.
Kada ne treba čekati kontrolnu analizu?
Odmah potražite veterinarsku pomoć ako pas kolabira, ima napad, teško diše, izrazito je slab, ima veoma blede desni ili postoji sumnja na trovanje. Žutica, ponavljano povraćanje, nemogućnost zadržavanja vode, jak bol u stomaku ili nagla promena ponašanja zahtevaju hitan kontakt sa veterinarom. Ne čekajte da se ALT ili AST ponovo izmere.