Iznenadan bol u stomaku, pokušaji povraćanja bez izbacivanja sadržaja, naglo nadimanje ili slabost kod psa zahtevaju hitan veterinarski pregled. Ne čekajte da se pojave svi simptomi: zavrtanje želuca ili creva može brzo dovesti do šoka i ugroziti život.
Šta je zavrtanje creva, a šta zavrtanje želuca?
Kod zavrtanja creva, deo creva se uvija, što može zaustaviti prolazak sadržaja i prekinuti dotok krvi u zahvaćeno tkivo. To je ozbiljno hitno stanje koje zahteva brzo zbrinjavanje i najčešće operaciju.
Dilatacija i volvulus želuca, često označeni skraćenicom GDV, drugo su stanje: želudac se širi gasom i sadržajem i okreće oko svoje ose. Time se ometaju pražnjenje želuca i krvotok. U svakodnevnom govoru oba stanja se ponekad nazivaju „zavrtanjem creva”, ali njihovi faktori rizika, dijagnostika i operativno lečenje nisu isti.

Koji psi su u većem riziku?
Za GDV su naročito predisponirani veliki i džinovski psi sa dubokim grudnim košem. Rizik može biti veći kod starijih pasa i pasa čiji su bliski srodnici imali GDV. Ipak, veličina i rasa ne mogu isključiti ovo stanje kod pojedinačnog psa.

Zavrtanje creva ne treba pripisivati istim faktorima rizika kao GDV. Može se javiti u različitim okolnostima, a uzrok nije uvek jasan. Nema osnova da se svaki slučaj objašnjava lošom hranom, slabim ligamentima, hormonskim promenama ili greškom vlasnika. Brzo jedenje i veliki obroci razmatraju se u vezi sa rizikom od širenja i zavrtanja želuca, ali ne dokazuju uzrok konkretnog slučaja.
Simptomi koji zahtevaju hitan pregled
Ponavljani pokušaji povraćanja bez izbacivanja sadržaja, naročito uz pojačano slinjenje i nemir — posebno su sumnjivi na GDV.
Naglo povećan ili napet stomak, bol, izbegavanje dodira i nemogućnost da pas nađe udoban položaj.
Uporno povraćanje, izrazita malaksalost ili krvava dijareja, što može pratiti ozbiljna oboljenja creva.
Ubrzano ili otežano disanje, blede, sive ili plavičaste desni, slabost, nemogućnost stajanja ili kolaps.

Vidljivo nadimanje ne mora biti prisutno od početka. Povišena temperatura i odsustvo stolice nisu obavezni znaci, pa ne čekajte na njih. Ovi simptomi nisu dovoljni za kućnu dijagnozu, ali jesu razlog da se odmah javite veterinaru.
Zašto je svako odlaganje opasno?
Prekid krvotoka može izazvati odumiranje tkiva, a oštećenje crevnog zida može dovesti do teške infekcije. Kod GDV-a mogu nastati i ozbiljni poremećaji cirkulacije i srčanog ritma. Oba stanja mogu napredovati veoma brzo.

Ne postoji bezbedan broj sati tokom kojih možete čekati kod kuće. Ranije zbrinjavanje povećava mogućnost uspešnog lečenja, ali ne garantuje oporavak. Prognoza zavisi od oštećenja organa, prisustva šoka i drugih komplikacija.
Kako veterinar postavlja dijagnozu?
Veterinar procenjuje disanje, cirkulaciju, bol i opšte stanje psa. Rendgenski snimci često su važni za prepoznavanje GDV-a, dok se kod sumnje na oboljenje creva mogu koristiti rendgen, ultrazvuk i laboratorijske analize. Stabilizacija životno ugroženog psa započinje bez nepotrebnog odlaganja.

Uvođenje sonde u želudac može biti deo veterinarskog zbrinjavanja nadimanja, ali mogućnost prolaska sonde sama po sebi ne potvrđuje niti isključuje zavrtanje. Sonda nije način za dijagnostikovanje zavrtanja creva. Ponekad se konačna procena creva može napraviti tek tokom operacije.
Šta vlasnik treba odmah da uradi?
Pozovite najbližu dostupnu veterinarsku ambulantu i odmah krenite. Opišite simptome i proverite gde pas može dobiti hitno zbrinjavanje i, ako bude potrebno, operaciju. Ako je moguće, neka druga osoba telefonira tokom prevoza kako poziv ne bi odložio polazak.
Ne nudite hranu i ne forsirajte pijenje vode; pratite uputstva veterinara tokom transporta.
Ne dajte laksative, lekove protiv bolova ili druge lekove i ne pokušavajte da izazovete povraćanje.
Ne masirajte i ne pritiskajte stomak, ne pokušavajte uvođenje sonde niti ispuštanje gasova iglom.
Smanjite kretanje psa. Ako ne može da hoda, uz pomoć druge osobe pažljivo ga prenesite na ćebetu ili drugoj stabilnoj podlozi, bez pritiska na stomak. Ne prisiljavajte ga na položaj u kojem teže diše.

Stabilizacija i operacija
Lečenje počinje procenom i stabilizacijom psa, uz infuziju, kontrolu bola i druge postupke prema njegovom stanju. Kod GDV-a veterinar može sprovesti dekompresiju želuca da bi smanjio pritisak. To nije kućna prva pomoć niti zamena za operaciju kada je želudac zavrnut.

Kod zavrtanja creva hirurg procenjuje dotok krvi i održivost zahvaćenog tkiva. Crevo se vraća u odgovarajući položaj, a ako je deo nepovratno oštećen, može biti potrebno njegovo uklanjanje i spajanje zdravih krajeva.

Kod GDV-a želudac se vraća u pravilan položaj i procenjuje se stanje njegovog zida i slezine. Obično se radi gastropeksija — pričvršćivanje želuca za trbušni zid radi smanjenja rizika od ponovnog zavrtanja. To nije šivenje oslabljenih ligamenata. Uklanjanje dela želuca ili slezine potrebno je samo kada stanje tkiva i nalaz tokom operacije to opravdavaju.
Oporavak posle operacije
Dužina boravka u klinici zavisi od težine bolesti, zahvata i toka oporavka. Veterinarski tim prati cirkulaciju, srčani ritam, bol i funkciju organa, a terapiju prilagođava nalazu. Infuzija, lekovi protiv bolova i druga terapija ne propisuju se jednako svakom pacijentu.

Kod kuće se pridržavajte pisanih uputstava o obrocima, lekovima, ograničenju aktivnosti i nezi rane. Sprečite lizanje šavova. Ponovno povraćanje, nadimanje, izražena slabost, otežano disanje ili pogoršanje bola zahtevaju hitan kontakt sa veterinarom. Crvenilo, otok, iscedak ili otvaranje rane takođe prijavite bez odlaganja.
Da li se zavrtanje može javiti kod štenaca?
Mlad uzrast ne isključuje ozbiljno oboljenje želuca ili creva. Kod šteneta su bol u stomaku, ponavljano povraćanje, krvava dijareja ili nagla malaksalost razlozi za hitan pregled. Ne treba pretpostaviti da su simptomi samo posledica prejedanja ili igre posle obroka.

Ishrana i smanjenje rizika
Pravilna nega je važna, ali ne može garantovati da neće doći do zavrtanja. Mere u vezi sa obrocima uglavnom se razmatraju za smanjenje rizika od GDV-a; nije opravdano predstavljati ih kao pouzdanu prevenciju zavrtanja creva.

Dnevnu količinu hrane rasporedite u više manjih obroka umesto jednog veoma obilnog. Broj obroka prilagodite uzrastu i potrebama psa.
Ako pas halapljivo jede, razmotrite odgovarajuću činiju za sporije hranjenje i mirno mesto za obrok. To nije garancija zaštite od GDV-a.
Izbegavajte intenzivno trčanje i grubu igru neposredno oko obilnih obroka. Ne postoji univerzalni vremenski razmak koji uklanja rizik.
Birajte potpunu hranu primerenu uzrastu i zdravstvenom stanju. Poslastice uračunajte u dnevni unos; njihovo davanje između obroka samo po sebi nije dokazani uzrok zavrtanja.

Za psa sa povećanim rizikom od GDV-a razgovarajte sa veterinarom o preventivnoj gastropeksiji. Ona znatno smanjuje rizik od zavrtanja želuca, ali ne sprečava svako nadimanje i ne štiti od zavrtanja creva. Sumnjivi simptomi ostaju razlog za hitan pregled i posle ovog zahvata.