Onkologija kod pasa nije naziv bolesti, već oblast veterinarske medicine koja se bavi tumorima. Benigni tumori ne stvaraju metastaze, ali mogu izazvati probleme zbog veličine ili položaja. Maligni tumori mogu da urastaju u okolna tkiva i da se šire u druge delove tela, stvarajući metastaze. Neke maligne bolesti, poput leukemije, ne moraju da stvaraju jasno ograničenu tumorsku masu.
Tumori mogu zahvatiti različite organe i tkiva, pa znaci bolesti zavise od njihovog tipa i mesta. Mogu se javiti kvržice, uvećani limfni čvorovi, slabiji apetit, mršavljenje, malaksalost, kašalj, otežano disanje, povraćanje, krv u mokraći, otežano mokrenje, bol ili hramanje. Ovi znaci nisu dokaz raka, jer se javljaju i kod drugih bolesti, ali zahtevaju veterinarsku procenu.
Mnogi tumori češće se javljaju kod starijih pasa, a rizik za pojedine vrste može zavisiti od nasledne sklonosti, hormonskih uticaja ili izloženosti određenim štetnim faktorima. Uzrok kod konkretnog psa često nije poznat. Dijagnostika može uključiti pregled, laboratorijske analize i snimanja. Vrsta tumora utvrđuje se pregledom uzorka ćelija ili tkiva, a za pouzdanu procenu njegove prirode često je potrebna biopsija i mikroskopski pregled tkiva.
Lečenje se prilagođava vrsti tumora, njegovoj proširenosti i opštem stanju psa. Može uključiti operaciju, hemoterapiju, zračnu terapiju i mere za ublažavanje bola i drugih tegoba. Prognoza zavisi od vrste i biološkog ponašanja tumora, stadijuma bolesti i odgovora na lečenje. Rano otkrivanje može poboljšati mogućnosti lečenja, ali ne garantuje izlečenje.