Ruski crni terijer je veliki radni pas razvijen za službene zadatke. Može biti privržen porodični pratilac, ali njegova snaga, oprez prema nepoznatima i zahtevna dlaka traže vlasnika koji ima vremena za obuku, šetnje i negu.
Poreklo: rasa je razvijena u Sovjetskom Savezu, na području današnje Rusije.
Veličina: veliki pas; mužjaci su obično krupniji od ženki.
Uobičajeni rasponi prema FCI standardu: mužjaci 72–76 cm u grebenu i 50–60 kg, ženke 68–72 cm i 45–50 kg.
FCI grupa: grupa 2 — pinčeri i šnauceri, molosi i švajcarski planinski i govedarski psi; uprkos imenu, ne pripada grupi terijera.
Glavne obaveze vlasnika: rana socijalizacija, obuka uz nagrađivanje, svakodnevno kretanje i temeljna nega dlake.
Istorija rase
Rasa je razvijana sredinom 20. veka u vojnoj odgajivačnici „Crvena zvezda“. Cilj je bio snažan, izdržljiv službeni pas sposoban za obuku i rad u zahtevnim uslovima. U njenom nastanku učestvovalo je više rasa, među kojima su veliki šnaucer, rotvajler, erdel terijer i njufaundlender.

Kasnije se uzgoj proširio i van vojnih odgajivačnica, a ruski crni terijer postao je i pas za društvo i izložbe. Njegovo radno poreklo ne znači da je svakom psu potrebna obuka za zaštitu niti da će se svi predstavnici rase ponašati jednako.
Izgled i dlaka
Ruski crni terijer ima snažan kostur, razvijenu muskulaturu i trup nešto duži od visine u grebenu. Iako je masivan, njegovo kretanje treba da bude slobodno i skladno. Navedeni rasponi veličine služe kao orijentacija; telesna masa sama po sebi nije merilo dobre kondicije.

Glava je velika i proporcionalna telu. Prepoznatljivi brkovi, brada i obrve daju joj naglašen, gotovo pravougaoni izgled. Nos je crn, oči su ovalne i tamne, a uši trouglaste i spuštene uz obraze. Standard predviđa makazast zagriz.

Dlaka je dvostruka: spoljašnja dlaka je gruba, dok je poddlaka mekša i gusta. Boja je crna, uz moguću manju primesu sedih dlaka. Karakterističan izgled održava se redovnim češljanjem i šišanjem, a ne samo povremenim kupanjem.

Karakter i odnos sa porodicom
Mnogi ruski crni terijeri snažno se vezuju za porodicu, vole zajedničke aktivnosti i dobro usvajaju nove zadatke. Prema nepoznatim ljudima mogu biti uzdržani. Temperament zavisi i od nasleđa, ranih iskustava, zdravlja i načina vaspitanja, pa rasa nije garancija mirnog ponašanja ili pouzdane zaštite.
Cilj vaspitanja treba da bude pas koji može mirno da podnese goste, prolaznike i svakodnevne situacije, a ne pas koji samostalno procenjuje koga treba oterati. Podsticanje sumnjičavosti ili agresije naročito je rizično kod ovako snažnog psa.
Zajednički život sa drugim psima i mačkama može biti uspešan, ali upoznavanje treba da bude postepeno i pod nadzorom. To što rasa nije lovačka ne isključuje jurenje manjih životinja. Sa pticama i glodarima ne treba pretpostavljati bezbedan kontakt.
Decu i psa ne ostavljajte zajedno bez nadzora odrasle osobe. Veliki pas može slučajno oboriti dete, a i strpljivom psu potreban je mir dok jede, spava ili se povlači na svoje mesto. Decu treba učiti da ne vuku psa za bradu, uši ili rep.
Socijalizacija i obuka
Učenje počinje po dolasku šteneta u dom, kroz kratke vežbe prilagođene uzrastu. Nema potrebe čekati šesti ili sedmi mesec za osnovne veštine. Korisni prioriteti su odazivanje na ime, dolazak na poziv, hodanje na opuštenom povocu, puštanje predmeta i mirno čekanje.
Socijalizacija nije prisilno upoznavanje sa svakim čovekom ili psom. Štenetu pružajte kratka, prijatna iskustva sa različitim zvucima, podlogama, ljudima i stabilnim psima, na udaljenosti na kojoj je opušteno. Ne terajte ga da trpi dodir nepoznate osobe. Bezbedna mesta i kontakte tokom vakcinacije dogovorite sa veterinarom.
Nagrađujte poželjno ponašanje i postavite dosledna kućna pravila. Kažnjavanje i zastrašivanje mogu pojačati strah i odbrambene reakcije. Ako pas ukočeno posmatra ljude, reži, nasrće ili teško može da se smiri, potražite pomoć veterinara i stručnjaka za ponašanje koji radi bez prisile.
Od početka postepeno vežbajte četkanje, pregled šapa, ušiju i zuba, kao i nošenje ogrlice ili ama, povoca i korpaste brnjice. Obezbedite miran ležaj, posude i igračke odgovarajuće veličine. Nijedna igračka nije neuništiva: pregledajte je i uklonite kada se ošteti.
Kretanje i uslovi života

Odraslom zdravom psu potrebne su svakodnevne šetnje, njuškanje, igra i mentalni zadaci. Vežbe poslušnosti i traženja mirisa mogu biti dobar izbor. Količinu i intenzitet aktivnosti prilagodite uzrastu, kondiciji i zdravstvenom stanju; štenad ne treba izlagati prisilnom dugom trčanju, velikim skokovima ili vuči tereta.
Može živeti u stanu ako ima dovoljno prostora za odmor, redovne izlaske i kontakt sa porodicom. Ograđeno dvorište je korisno, ali ne zamenjuje šetnje i druženje. Garaža ili izolovano držanje u dvorištu nisu odgovarajuća zamena za život sa ljudima.
Gusta dlaka ne čini psa otpornim na sve vremenske uslove. Po vrućini birajte hladnije delove dana, obezbedite vodu i hlad i smanjite napor. Nikada ga ne ostavljajte u parkiranom vozilu. Intenzivno dahtanje uz slabost, povraćanje ili kolaps zahteva hitnu veterinarsku pomoć.
Nega dlake, šapa, zuba i ušiju
Dlaku temeljno češljajte nekoliko puta nedeljno, a po potrebi i češće, naročito iza ušiju, ispod nogu i na mestima trenja opreme. Važno je proći i kroz poddlaku, bez grubog povlačenja. Šišanje se obično planira na nekoliko meseci, u dogovoru sa grumerom, zavisno od dužine i stanja dlake.
Kupajte psa kada je prljav, koristeći preparate namenjene psima, i dobro osušite gustu dlaku. Bradu očistite od ostataka hrane posle obroka i osušite kada je mokra. Uporan neprijatan miris, crvenilo ili svrab nisu dokaz gljivične infekcije i zahtevaju pregled.
Šape posle šetnje pregledajte i po potrebi operite mlakom vodom, naročito posle kontakta sa solju i sredstvima za odleđivanje. Dobro osušite prostor između prstiju. Kandže skraćujte prema brzini rasta i trošenja, pazeći da ne povredite njihov živi deo.
Zube perite svakodnevno pastom za pse. To pomaže u kontroli naslaga, ali ne zamenjuje stomatološki pregled. Uši redovno pregledajte, a čistite samo po potrebi odgovarajućim sredstvom prema savetu veterinara, bez guranja štapića u ušni kanal. Bol, crvenilo, sekret ili često tresenje glavom razlog su za pregled.
Manje naslage oko očiju mogu se nežno ukloniti čistom gazom navlaženom fiziološkim rastvorom, zasebnom za svako oko. Ne stavljajte losione za kožu ili kapi za oči na svoju ruku. Žmirkanje, bol, zamućenje oka ili nagla pojava sekreta traže brz veterinarski pregled.
Ishrana
Birajte potpunu hranu prilagođenu uzrastu i zdravstvenom stanju. Za štene je važna ishrana namenjena rastu velikih rasa. Količinu prilagođavajte telesnoj kondiciji i promenama težine, a ne samo tabeli na pakovanju. Sveža voda treba stalno da bude dostupna.
Domaći obroci mogu biti odgovarajući samo ako su stručno izbalansirani: računanje kalorija i odnosa proteina, masti i ugljenih hidrata nije dovoljno. Recept i dodatke treba da odredi veterinar sa znanjem iz ishrane. Uz potpunu komercijalnu hranu ne dodajte vitamine, minerale ili kalcijum bez preporuke veterinara. Dopunska hrana nije samostalan, potpun obrok.
Odraslom psu dnevnu količinu najčešće podelite u dva obroka, a štenetu u više manjih obroka prema uzrastu. Izbegavajte velike obroke i intenzivan napor neposredno oko hranjenja. Ove mere ne uklanjaju rizik od proširenja i uvrtanja želuca.
Ne dajte čokoladu, grožđe i suvo grožđe, luk, beli luk niti proizvode sa ksilitolom. Kuvane kosti mogu se lomiti, a i druge kosti nose rizik od povrede zuba, gušenja i začepljenja creva. Poslastice uračunajte u dnevni unos: ni one namenjene psima nisu nužno niskokalorične.
Zdravlje i preventivni pregledi
Kod ove rase važna je pažnja prema zdravlju kukova i laktova, kao i očiju. Nije svaki pas pogođen naslednim problemima, ali snažan izgled nije garancija dobrog zdravlja. Održavanje primerene telesne mase, odgovarajuće kretanje i redovni veterinarski pregledi važni su tokom celog života.
Od uzgajivača tražite dokumentovane rezultate pregleda kukova i laktova roditelja i informacije o pregledima očiju i relevantnim genetskim testovima. Rezultate i njihov značaj razmotrite sa veterinarom. Testiranje smanjuje neizvesnost, ali ne garantuje da će štene biti bez zdravstvenih problema.
Kao veliki pas dubokog grudnog koša, ruski crni terijer može biti ugrožen proširenjem i uvrtanjem želuca. Bezuspешno napinjanje na povraćanje, nagli nemir, pojačano slinjenje, uvećan ili bolan stomak i slabost zahtevaju hitan odlazak veterinaru. Ne čekajte da se pojave svi znaci i ne pokušavajte kućno lečenje.
Za koga je ruski crni terijer dobar izbor?
Najviše odgovara osobi koja može bezbedno da vodi velikog psa, uživa u redovnom radu sa njim i prihvata troškove hrane, nege i veterinarske zaštite. Iskustvo sa velikim radnim psima je prednost. Za početnika je posebno važna podrška dobrog trenera od samog početka.
Nije dobar izbor ako tražite psa koji će sam čuvati dvorište, retko izlaziti ili zahtevati malo nege. Godine vlasnika i veličina doma nisu presudne same po sebi; važnije su stvarne mogućnosti da se ispune potrebe psa i da se njime bezbedno upravlja.
Izbor šteneta i troškovi
Birajte uzgajivača koji otvoreno govori o zdravlju i temperamentu svojih pasa, pokazuje dokumentaciju i postavlja pitanja o vašim uslovima života. Posetite leglo, upoznajte majku kada je to moguće i pogledajte gde štenad odrastaju. Čist prostor, radoznalost i dobar izgled jesu korisni pokazatelji, ali nisu zamena za veterinarski pregled.
Tražite evidenciju vakcinacije i zaštite od parazita, podatke o identifikaciji i pisani dogovor o kupovini. Rodovnik potvrđuje poreklo, a ne garantuje zdravlje ili budući uspeh na izložbama. Način identifikacije, registracije i potrebna dokumentacija zavise od zemlje; važeće uslove proverite kod nadležnog registra i veterinara, naročito ako štene dolazi iz inostranstva.
Cena zavisi od zemlje, odgajivača, zdravstvenih pregleda roditelja i drugih okolnosti, pa jedan raspon nije pouzdan za sva tržišta. Ni viša cena ni naziv odgajivačnice sami po sebi nisu garancija kvaliteta. Uz kupovinu računajte na dugoročne troškove šišanja, hrane, opreme, obuke i veterinarske nege velikog psa.