Vid pasa se zaista jako razlikuje od ljudskog. Životinje vide svet sa manje nijansi, ali su znatno oštrije u otkrivanju pokreta. Ova jedinstvena karakteristika nam pomaže da bolje razumemo kako pas reaguje na promene u okolini, što je od velike pomoći prilikom njihove obuke i svakodnevne brige.
Šarena vida i kratkovidost

Razlike u percepciji sveta između ljudi i pasa počinju već od načina na koji su organizovani vidni organi. Naučnici su kroz proučavanje mrežnjače očiju naših ljubimaca stekli dragocene uvide u to šta oni zapravo vide.
Mrežnjača je sloj nervnog tkiva koji sadrži dve vrste ćelija osetljivih na svetlost: štapiće i čepiće. Čepići omogućavaju percipiranje boja i detaljan vid, dok štapići pomažu u detekciji pokreta i omogućavaju životinjama da vide u uslovima slabog osvetljenja. Kod pasa je broj štapića daleko veći, dok je broj čepića otprilike deset puta manji nego kod ljudi. Shodno tome, psi boje vide na sasvim drugačiji način.
Način na koji psi vide svet podseća na percepciju kod daltonista.

Većina ljudi ima trihromatski vid, odnosno vidi u tri osnovne boje. Osobe sa crveno-zeljenom ili plavo-žutom oštećenom percepcijom su dikromatične, odnosno vide samo dve osnovne boje. Kod pasa, mrežnjača razlikuje dve boje – plavo-ljubičastu i žutu – uz dodatak brojnih nijansi sive. Međutim, one nisu u stanju da razluče boje poput zelene, narandžaste i crvene.
Prilikom analize okoline, psi se oslanjaju na druge signale kao što su miris, tekstura, osvetljenost i položaj, umesto da zavise isključivo od boje. Na primer, umesto da razlikuju zeleno od crvenog na semaforu, oni više reaguju na intenzitet i poziciju svetla. Ovakvi faktori, zajedno sa bukom i protokom saobraćaja, psu signaliziraju kada je vreme za prelazak sa jedne na drugu stranu puta.
Pored toga što psi razlikuju manje boja nego ljudi, oštrina njihovog vida je znatno slabija. Dok ljudi sa savršenim vidom mogu prepoznati slova ili objekte na udaljenosti od oko 6 metara, psima je potrebno da se predmet približi jer ga vide jednako jasno onoliko koliko mi vidimo na udaljenosti od 15 metara. Ipak, kada je reč o pokretnim objektima, psi ih detektuju mnogo bolje. Čak i mahanje rukom sa udaljenosti od 1,5 kilometara može biti dovoljno da pas primeti pokret, a rep mu veselo zamahne od radosti.
Vidno polje i noćni lov

Vidno polje pasa je znatno šire nego kod ljudi. Prosečan ljudski vid obuhvata oko 180 stepeni – sa strane i vertikalno – dok psi mogu da detektuju okolinu sa vidnim poljem od 270 stepeni u oba smera. To znači da oni, u suštini, vide ne samo ono što se dešava ispred i po stranama, već i ono što se događa iza njih. Ova karakteristika omogućava im bržu detekciju pokreta i potencijalnih pretnji, mada se preciznost može razlikovati zavisno od rase.
Možete primetiti kako raspored očiju vašeg ljubimca varira u odnosu na druge pse. Na primer, kod kućnih yorkija, koji nikada nisu morali da love, oči su smeštene bliže jedna drugoj. Nasuprot tome, kod biglova, položaj očiju je znatno širi, što im omogućava da pažljivije prate okolinu. Ova prilagođenost je rezultat evolucije i odraz je specifičnih potreba svake rase.
Tama ne plaši pse; oni dobro vide čak i u uslovima slabog ili prigušenog osvetljenja. Ovo svojstvo potiče iz jedinstvene strukture njihove mrežnjače, gde štapići igraju ključnu ulogu. Priroda je opremila preci naših kućnih ljubimaca sposobnošću noćnog snalaženja, što je bilo ključno za njihovo preživljavanje u mraku. U ovom pogledu, psi zaista mogu da se pohvale – noću primećuju mnogo više nijansi i imaju bolji vid nego mi.
Kako proveriti vid psa?
Ukoliko primetite neobično ponašanje ili neke značajne promene kod vašeg psa i sumnjate na probleme sa vidom, postoji nekoliko metoda koje možete primeniti kod kuće:
- Obratite pažnju na ponašanje ljubimca. Ako vaš pas često naleti na predmete ili se čini neodlučnim pre nego što skoči sa nameštaja, to može biti znak da njegov vid nije onakav kakvim bi trebao biti.
- Usmerite jak svetlosni snop direktno u oči. Iako ovo neće dati potpuni uvid u kvalitet vida, možete primetiti da li pas oseća bol ili nelagodnost izazvanu jakim svetlom – na primer, kroz suženje zjenica. Ako ne primetite nikakvu reakciju, verovatno je vreme za posetu veterinaru.
- Proverite postojanje maglina ili izbleđivanja u očima. Ako očima vašeg psa vlada mutan izgled ili se primećuju plavi ili sivi tonovi, to je upozoravajući znak i potrebno je hitno posetiti veterinara. Ovakvi simptomi se često javljaju kod katarakte, stanja koje može dovesti do delimičnog ili potpunog gubitka vida.
Vid kod pasa može da se pogorša sa starenjem, ali i usled drugih faktora koji doprinose razvoju oftalmoloških oboljenja. Pažljiv vlasnik može primetiti prve simptome pogoršanog vida kod svog ljubimca:
- Pas stalno sudara sa raznim predmetima. Ako rep često udari u nameštaj ili druge objekte, to može biti posledica slabijeg vida – pas jednostavno ne uočava prepreke.
- Ljubimcu je teško da se kreće u slabije osvetljenim prostorima. Ako vaš pas izgleda nesigurno ili neodlučno u loše osvetljenim krajevima, moguće je da mu oči podbacuju.
- Životinja se boji da se penje ili silazi niz stepenice. Strah od stepenica često ukazuje na poteškoće u vidnoj percepciji.
- Ako pas češka ili drži oči zatvorene, to može signalizirati nelagodnost ili bol izazvan problemima sa očima.
- Uočavanje mutnih ili izbleđenih delova očiju, koji ponekad poprime plavi ili sivi ton, predstavlja čest simptom katarakte.

Pri prvom uočavanju ovih simptoma, obavezno odvedite psa veterinaru. Stručnjak će sprovesti sveobuhvatan pregled vida i detaljnu inspekciju očiju, procenjujući oštrinu vida i kvalitet očne strukture. Rana dijagnoza može pomoći u identifikaciji potencijalnih problema i omogućiti pravovremeni tretman.
Da biste sačuvali vid vašeg ljubimca, preporučujemo redovno čišćenje očiju. Slede korisni saveti koji vam mogu biti od pomoći:
- Za čišćenje koristite mekanu, vlažnu krpu ili sunđer i postarajte se da voda bude sobne temperature. Izbegavajte papirne ubruse, maramice i štapiće, jer mogu dodatno iritirati oči.
- Ukoliko je vaš pas izuzetno osetljiv, pokušajte da koristite mekanu vatu natopljenu toplom vodom.
- Pažljivo i nežno obrišite područje oko očiju kako biste uklonili prljavštinu, sluz i gnoj. Nikada ne dirajte direktno površinu oka.
- Izbegavajte upotrebu šampona, sapuna, očnih ispiranja i kapi ukoliko ih veterinar nije posebno preporučio.
Redovno šišanje dlake oko očiju na kratku dužinu je preporučljivo. Takođe, trudite se da ograničite izlaske psa kroz otvoren prozor tokom vožnje, jer iako to može biti zabavno, mali kamenčići ili druge sitne čestice mogu prouzrokovati povrede očiju.
- Izvori:
-
Horowitz, A. (2009). Inside of a Dog: What Dogs See, Smell, and Know
-
Overall, K. L. (2013). Manual of Clinical Behavioral Medicine for Dogs and Cats