Takse, poznate i kao jazavičari, jesu lovački psi koji često uživaju u šetnjama, istraživanju mirisa i igri. Njihova prepoznatljiva građa zahteva posebnu pažnju prema zdravlju kičme i telesnoj težini. Dobra nega može doprineti zdravlju i kvalitetu života, ali ne može garantovati koliko će pojedinačni pas živeti.

Koliki je očekivani životni vek takse?

Kao okvirni očekivani životni vek takse često se navodi raspon od 12 do 16 godina. Neki psi žive kraće, a neki i duže.

Ovaj raspon nije prognoza za vašeg psa. Na dužinu života utiču nasledne osobine, bolesti, telesna kondicija, uslovi života i dostupnost veterinarske nege. Čak i uz pažljivu brigu mogu nastati ozbiljni zdravstveni problemi; kraći život ne znači nužno da je vlasnik nešto pogrešno uradio.

Da li pol i veličina utiču na dugovečnost?

Mužjaci i ženke

Samo na osnovu pola ne može se pouzdano predvideti koliko će taksa živeti. Kod nekih nekastriranih pasa potraga za partnerom povećava rizik od bekstva i povrede. Ipak, sukobi sa drugim psima i uznemirenost nisu isključivo posledica polnih hormona, pa kastracija nije univerzalno rešenje za probleme u ponašanju.

Odluku o kastraciji ili sterilizaciji i vremenu zahvata donesite sa veterinarom. Uklanjanje jajnika, uz uklanjanje materice ili bez njega, sprečava uobičajenu hormonski uslovljenu piometru, ozbiljnu infekciju materice. Kastracija mužjaka uklanja rizik od tumora testisa i može pomoći kod pojedinih oboljenja prostate. To nije opšta zaštita od bolesti mokraćnog sistema niti garancija dužeg života.

Posle zahvata energetske potrebe mogu biti manje, pa treba pratiti težinu i po potrebi prilagoditi porcije. Smanjena aktivnost nije neizbežna posledica kastracije.

Standardne, minijaturne i zečje takse

U podeli koja prepoznaje standardne, minijaturne i zečje takse, svaka veličina postoji u kratkodlakoj, dugodlakoj i oštrodlakoj varijanti. Nazivi i kriterijumi mogu se razlikovati među kinološkim organizacijama. U ovoj podeli veličina se određuje prema obimu grudnog koša, a ne prema visini psa.

Standardna taksa je najveća od ove tri varijante. Za nju, kao i za manje varijante, raspon od oko 12–16 godina može poslužiti samo kao gruba orijentacija.

Minijaturna, odnosno patuljasta taksa, manja je od standardne, ali nije najmanja varijanta. Nema osnova da se svakom minijaturnom psu samo zbog veličine pripiše duži život.

Zečja taksa je najmanja varijanta. Ni za nju nije opravdano obećati određeni broj godina. Tip dlake prvenstveno menja potrebe za negom, a nije pouzdan pokazatelj životnog veka.

Starost takse u odnosu na ljudske godine

Sledeća tabela prikazuje uobičajeno, vrlo grubo poređenje za male pse. To nije biološki precizan proračun niti način da se proceni zdravlje ili preostali životni vek. Psi brzo sazrevaju u prvim godinama, a kasnije se tempo starenja razlikuje među jedinkama.

Godine psa

Približno ljudskih godina

Godine psa

Približno ljudskih godina

1

15

9

52

2

24

10

56

3

28

11

60

4

32

12

64

5

36

13

68

6

40

14

72

7

44

15

76

8

48

16

80

Kako proceniti starost psa ako nije poznata?

Veterinar može okvirno proceniti životnu fazu na osnovu zuba, očiju, mišićne mase i drugih nalaza, ali se kod odraslog psa tačna starost uglavnom ne može utvrditi samo pregledom.

  • Zubi: smena mlečnih i stalnih zuba pomaže u proceni uzrasta šteneta. Kod odraslih pasa kamenac i istrošenost zavise i od ishrane, nege i navika. Gubitak zuba nije bezazlen, neizbežan znak starosti.

  • Dlaka: sedina na njušci može pratiti starenje, ali se javlja i kod mlađih pasa. Dlaka bez sjaja može ukazivati na problem sa negom, ishranom ili zdravljem, a ne na određeni broj godina.

  • Aktivnost: stariji psi mogu biti mirniji, ali nagli pad energije, nevoljnost da hodaju ili promena ponašanja zahtevaju pregled, a ne pripisivanje starosti.

Nega koja doprinosi zdravlju i kvalitetu života

Ako birate štene, tražite od uzgajivača podatke o zdravlju roditelja i pregledima relevantnim za rasu. Odgovoran uzgoj i odgovarajući testovi mogu smanjiti neke rizike, ali ne mogu isključiti sve nasledne bolesti.

Ishrana i telesna težina

Birajte potpunu hranu prilagođenu uzrastu, aktivnosti i zdravstvenom stanju psa. Merite porcije i uračunajte poslastice u dnevni unos. Rebra bi trebalo lako napipati ispod tankog sloja masnog tkiva, a struk videti odozgo. Veterinar može pomoći da procenite kondiciju i odredite bezbedan plan mršavljenja ako je potreban.

Starost sama po sebi nije razlog za smanjenje proteina. Očuvanje mišićne mase je važno, a potrebe za kalorijama i hranljivim materijama zavise od konkretnog psa i eventualnih bolesti. Suplementi za zglobove nisu zamena za kontrolu težine, pregled ili propisanu terapiju; njihova korist zavisi od preparata i problema zbog kog se daju.

Dlaka, uši, kandže i zubi

Dugodlakim taksama potrebno je redovno raščešljavanje, a oštrodlakim i odgovarajuće održavanje dlake, koje može uključivati trimovanje. Kratkodlakim je obično dovoljno jednostavnije četkanje. Kupajte psa prema potrebi i koristite sredstva namenjena psima.

Redovno proveravajte dužinu kandži i izgled ušiju. Uši čistite samo po potrebi, sredstvom koje preporuči veterinar, bez guranja štapića duboko u ušni kanal. Neprijatan miris, sekret, crvenilo, bol ili uporno tresenje glavom razlog su za pregled.

Zube perite pastom namenjenom psima, idealno svakodnevno, uz postepeno privikavanje. Dentalna hrana i odgovarajuće žvakalice mogu biti dopuna, ali obična suva hrana nije zamena za oralnu higijenu i stomatološke preglede.

Veterinarska preventiva

Dogovorite redovne preglede, a kod starijih pasa i pasa sa hroničnim bolestima veterinar može preporučiti češće kontrole. Plan vakcinacije i zaštite od parazita prilagođava se uzrastu, ranijim tretmanima, načinu života i lokalnim rizicima. Za obavezne vakcine proverite zahteve zemlje u kojoj pas boravi.

Šetnje i bezbedan prostor

Taksama je potrebno redovno kretanje prilagođeno kondiciji. Šetnje sa njuškanjem, kratke vežbe i igre traženja hrane pružaju i fizičku i mentalnu aktivnost. Starijem psu ili psu koji se brzo zamara mogu više odgovarati kraće, češće šetnje. Novonastali zamor ili bol treba proveriti kod veterinara.

Protivklizne podloge i stabilne rampe sa blagim nagibom mogu olakšati kretanje po domu i smanjiti potrebu za skakanjem sa nameštaja. Pri podizanju poduprite i grudni koš i zadnji deo tela. Ove mere ne mogu potpuno sprečiti bolest kičme. Za intenzivnije sportske aktivnosti, a naročito ako je pas već imao bolove u leđima, prethodno se posavetujte sa veterinarom.

Zdravstveni problemi i znaci za hitan pregled

Sklonost rase ne znači da će svaki pas oboleti. Ipak, poznavanje važnih simptoma pomaže da se problem prepozna na vreme.

  • Bolest međupršljenskih diskova: takse imaju povećanu sklonost ka ovom problemu. Bol u vratu ili leđima, pogrbljen stav, cviljenje i odbijanje kretanja zahtevaju brz kontakt sa veterinarom. Iznenadna slabost nogu, teturanje, vučenje šapa, nemogućnost stajanja ili gubitak kontrole mokrenja zahtevaju hitan pregled. Ograničite kretanje, ne dozvoljavajte skakanje i pri prenošenju poduprite telo. Ne pokušavajte masažu niti dajte ljudske lekove protiv bolova.

  • Gojaznost: višak kilograma povećava opterećenje lokomotornog sistema i može otežati kretanje. Kontrolišite težinu tokom celog života, ne tek kada pas ostari.

  • Očne bolesti: bolno ili zatvoreno oko, izraženo crvenilo, zamućenje i nagla promena vida traže pregled bez odlaganja. Ne koristite kapi na svoju ruku, naročito preparate sa kortikosteroidima, jer mogu pogoršati određene povrede rožnjače.

Mogu li takse živeti duže od 16 godina?

Mogu, ali izuzetno dugovečni psi nisu merilo očekivanog životnog veka. Priče o rekordima ne govore koliko će živeti vaš ljubimac niti dokazuju da određena vrsta nege garantuje dugovečnost.

Za svakodnevnu brigu korisnije je pratiti apetit, težinu, pokretljivost, san i ponašanje nego porediti psa sa rekorderima. Cilj je da godine koje ima provede što udobnije, uz pravovremeno prepoznavanje bola i lečenje bolesti.

Literatura

  • Serpell, J. (2016). The Domestic Dog: Its Evolution, Behaviour and Interactions with People.

  • Case, L. P., Daristotle, L., Hayek, M. G., & Raasch, M. F. (2011). Canine and Feline Nutrition: A Resource for Companion Animal Professionals.