Namirnice koje mogu otrovati psa
Čokolada i kakao sadrže teobromin i kofein, koji kod pasa mogu izazvati povraćanje, uznemirenost, ubrzan rad srca, drhtanje i napade, a u težim slučajevima i smrt. Rizik zavisi od vrste i količine čokolade i težine psa. Alkohol može izazvati povraćanje, poremećaj koordinacije, pad telesne temperature i ozbiljne poremećaje disanja i svesti. Grožđe i suvo grožđe mogu izazvati akutno oštećenje bubrega; ne postoji pouzdano utvrđena bezbedna količina za svakog psa.

Opasni su i makadamija orasi, luk i beli luk, uključujući njihove kuvane i praškaste oblike. Luk i beli luk mogu oštetiti crvena krvna zrnca. Zaslađivač ksilitol, prisutan u nekim žvakama, slatkišima i drugim proizvodima bez šećera, može izazvati nagli pad šećera u krvi i oštećenje jetre. Avokado nije jednako rizičan kao ove namirnice, ali može izazvati probavne tegobe, dok njegova koštica predstavlja opasnost od gušenja i začepljenja creva.
Ako sumnjate da je pas pojeo otrovnu namirnicu, odmah se obratite veterinaru, čak i ako još nema simptome. Pripremite podatke o proizvodu, približnoj količini, vremenu unošenja i težini psa; sačuvajte ambalažu ako je imate. Ne izazivajte povraćanje i ne dajte kućne „protivotrove” bez uputstva veterinara. Napadi, otežano disanje, kolaps ili gubitak svesti zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć.
Uravnotežen obrok nije samo meso
Namirnica koja nije otrovna ne mora biti pogodna kao osnova ishrane. Psu su potrebni odgovarajući izvori proteina i masti, vitamini, minerali i voda, kao i dovoljno energije. Ugljeni hidrati mogu biti koristan izvor energije, a vlakna mogu doprineti normalnom radu creva. Potrebe se razlikuju prema uzrastu, veličini, aktivnosti i zdravstvenom stanju psa.

I nedostatak i višak pojedinih hranljivih materija mogu biti štetni. Nedostatak cinka, na primer, može doprineti promenama na koži i poremećajima rasta, ali takvi simptomi nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze. Previše cinka takođe može biti štetno i ometati iskorišćavanje drugih minerala. Zato vitamine i minerale nemojte dodavati potpunoj hrani na svoju ruku.
Domaća ishrana može biti odgovarajuća ako je pažljivo formulisana, ali mešavina mesa i priloga nije automatski potpun obrok. Za dugoročan plan obratite se veterinaru sa znanjem iz ishrane pasa, posebno ako hranite štene ili psa sa zdravstvenim problemom. Mlečni proizvodi kod pasa koji slabo vare laktozu mogu izazvati gasove i dijareju; nisu neophodan deo jelovnika.
Kvalitet obroka ne može se proceniti samo po procentu proteina. Važni su sastav, svarljivost, energetska vrednost i ravnoteža hranljivih materija. Poređenje 100 grama mesa sa 100 grama suve ili vlažne hrane može biti varljivo zbog različitog sadržaja vode.
Kako izabrati hranu i količinu obroka
Kod gotove hrane proverite da li je na deklaraciji navedeno da je potpuna i za koji uzrast ili životnu fazu je namenjena. Dopunska hrana i poslastice nisu zamena za potpun obrok. Naziv brenda sam po sebi nije dovoljan za izbor. Ako pas ima bolest ili posebne potrebe, izbor hrane uskladite sa veterinarom.

Potpuna suva ili vlažna hrana, kao i njihova kombinacija, mogu biti odgovarajući izbor. Kombinovanje nije nužno bolje: važno je da ukupna dnevna količina odgovara potrebama psa. Vlažna hrana unosi više vode, ali sama po sebi ne sprečava gojaznost ili bolesti urinarnog sistema. Obična suva hrana nije zamena za pranje zuba i veterinarsku kontrolu usne duplje.
Količinu sa pakovanja koristite kao početnu smernicu, pa je prilagođavajte prema telesnoj kondiciji, težini i aktivnosti psa. U dnevni unos uračunajte i poslastice, koje bi trebalo da čine mali deo ukupnih kalorija. Novu hranu uvodite postepeno tokom nekoliko dana, osim ako veterinar savetuje drugačije, i uvek obezbedite svežu vodu.
Izvori
Case, Linda P. et al. (2011). Canine and Feline Nutrition: A Resource for Companion Animal Professionals.
National Research Council (2006). Nutrient Requirements of Dogs and Cats.