Ako pas iznenada deluje izgubljeno, panično hoda po kući i udara u vrata, zidove ili nameštaj, odmah kontaktirajte veterinara radi procene hitnosti i pregleda. Ne čekajte da se epizoda ponovi. Čak i kod psa koji je inače plašljiv ili reaktivan, nova dezorijentacija zahteva proveru mogućeg zdravstvenog uzroka.
Kada ne treba čekati
Odmah se javite dežurnoj veterinarskoj službi ako pas ne može da stoji ili bezbedno hoda, naglo deluje slepo, slabo reaguje na okolinu, kolabira, teško diše ili se povređuje. Sumnja na trovanje takođe zahteva hitan kontakt sa veterinarom, čak i ako se stanje privremeno popravi.
Napad koji traje duže od pet minuta ili više napada bez potpunog oporavka između njih predstavlja hitno stanje. Ne čekajte taj prag da biste zatražili savet: i prvi napad, kraća epizoda uz trajnu dezorijentaciju ili ponovljeni napadi zahtevaju brzu veterinarsku procenu.
Nagla dezorijentacija nije dijagnoza. To je znak zbog kojeg treba proveriti zdravlje psa, a ne unapred zaključiti da je u pitanju anksioznost.
Kako promena može da izgleda
Pas koji se do tada normalno snalazio može početi da luta bez cilja, cvili, zastajkuje u uglovima ili udara u prepreke u poznatom prostoru. Mogu se javiti nesiguran hod, neobičan pogled ili slabije reagovanje na glas. Važno je reći veterinaru da li je promena nastala za nekoliko minuta, sati ili tokom jednog do dva dana.
Ponašanje u ambulanti ne mora biti isto kao kod kuće. Pas može delovati mirnije zato što se epizoda povukla, ali i zbog umora, straha ili bolesti. Sama smirenost ne potvrđuje oporavak, kao što ni neobična mirnoća sama po sebi ne dokazuje neurološki problem.

Šta može stajati iza ovakve epizode
Anksioznost može biti vrlo intenzivna, ali nagla konfuzija i sudaranje sa predmetima nisu dovoljni da se postavi takvo objašnjenje. Slični znaci mogu imati različite uzroke, koji se ne mogu pouzdano razlikovati samo na osnovu ponašanja.
Neurološki poremećaji i napadi. Fokalni napadi ne moraju uključivati grčenje celog tela. Posle napada pas može biti zbunjen, nemiran i privremeno se slabije snalaziti. Ipak, samo panično hodanje nije dokaz napada.
Problemi sa vidom. Nagli gubitak vida može dovesti do sudaranja i straha. Očuvana reakcija zenica na svetlo ne potvrđuje da pas normalno vidi; veterinar procenjuje vid kombinacijom pregleda i testova.
Poremećaji ravnoteže. Vestibularni poremećaji mogu izazvati nestabilnost, padanje, naginjanje glave, nevoljne pokrete očiju i mučninu. Ne moraju svi znaci biti prisutni, a uzrok zahteva pregled.
Trovanje, neželjena dejstva lekova i metabolički poremećaji. Izloženost određenim supstancama, nizak šećer u krvi i druga oboljenja mogu menjati ponašanje i stanje svesti. Bol takođe može izazvati izražen nemir.
Kod starijih pasa postepene promene sna, orijentacije i ponašanja mogu biti povezane sa kognitivnim propadanjem. Međutim, naglo pogoršanje ne treba automatski pripisati starosti ili „demenciji“.

Kako da zaštitite psa dok organizujete pregled
Smanjite buku i gužvu i, ako je bezbedno, ograničite psa na miran prostor bez stepenica, oštrih ivica i klizavih površina. Udaljite decu i druge životinje. Nemojte ga kažnjavati, juriti niti čvrsto sputavati: dezorijentisan ili bolan pas može nenamerno ugristi.
Ako ima napad, uklonite predmete o koje bi mogao da se povredi i merite trajanje. Ne stavljajte ruke ili predmete u usta i ne pokušavajte da mu izvlačite jezik. Snimanje je korisno samo ako ne odlaže pomoć i ne ugrožava vas ili psa.

Ne nudite hranu, kosti ili vodu na silu. Ako pas nije potpuno budan ili ne guta normalno, ne dajte mu ništa na usta zbog opasnosti od zagrcnjavanja i udisanja sadržaja. Ne dajte sedative, ljudske lekove ili dodatne doze propisane terapije bez uputstva veterinara.
Ako sumnjate na trovanje, ne izazivajte povraćanje na svoju ruku. Sačuvajte ambalažu ili fotografišite moguću supstancu i javite veterinaru šta je pas mogao da uzme, koliko i kada. Za prevoz pozovite ambulantu radi saveta; ne terajte nestabilnog psa da sam skače u automobil.
Šta da zabeležite za veterinara
Kratak video i jasna vremenska linija mogu pomoći, naročito ako se pas do dolaska u ambulantu ponaša uobičajenije. Ne odlažite polazak da biste prikupili sve podatke.
Kada je poslednji put bio sasvim uobičajen, kada su znaci počeli, koliko traju i da li se ponavljaju.
Kako hoda, da li pada ili kruži, u šta udara i kako reaguje na glas i okolinu.
Da li je bilo povraćanja, drhtanja, grčenja, povrede, promene apetita ili drugih novih simptoma.
Koje lekove i dodatke uzima, da li su doze menjane i da li je mogao doći do lekova, hemikalija ili drugih potencijalno otrovnih materija.
Ranije bolesti, slične epizode i postojeće nalaze. Ranija dijagnoza može biti važna, ali ne znači automatski da objašnjava nove simptome.

Šta ako su prvi nalazi uredni?
Uredna osnovna krvna slika ne isključuje sve metaboličke, očne ili neurološke uzroke. Ni pregled između dve epizode ne mora otkriti svaku promenu. To ne znači da je pregled bio nekoristan, već da se nalazi tumače zajedno sa opisom simptoma, snimkom i daljim tokom.
Pre odlaska iz ambulante dogovorite kada je kontrola i koji znaci zahtevaju hitan povratak. Ako dezorijentacija traje, ponovi se ili se stanje pogorša, ponovo kontaktirajte veterinara iako su početni nalazi bili uredni.
Prema nalazu, veterinar može preporučiti dodatne analize, detaljan pregled očiju ili upućivanje veterinarskom neurologu. Napredna snimanja i druge pretrage nisu potrebni svakom psu; izbor zavisi od pregleda, sumnje na uzrok i opšteg stanja. Privremeno poboljšanje jeste važno, ali samo po sebi ne potvrđuje da je uzrok bezazlen.