Pas je veći deo dana privržen i saradljiv, a onda počne da skače, hvata rukave, šake i podlaktice ili se zaleti ka licu. Kod velikog psa od sedam do devet meseci, koji već ima trajne zube i mnogo snage, čak i razigrano hvatanje može da izazove ozbiljnu povredu. To nije ponašanje koje treba zanemariti uz objašnjenje da se pas „samo igra“.
Ipak, samo na osnovu ovog opisa ne može se zaključiti da li je uzrok igra, frustracija, strah, bol ili kombinacija više faktora. Prvi cilj je bezbednost, a zatim razumevanje okidača i učenje drugačijeg ponašanja. Grubo kažnjavanje nije potrebno i može povećati strah, uzbuđenje ili rizik od ugriza.
Zašto se naleti grickanja javljaju
Adolescencija može doneti promenljivo ponašanje i teškoće sa kontrolom impulsa. Neki mladi psi lako se previše uzbude, a još nisu naučili kako da prekinu igru ili se smire. Njihova veličina tada čini problem mnogo ozbiljnijim nego dok su bili mala štenad.

Epizode se mogu pojaviti posle intenzivne igre, tokom frustrirajuće situacije, nakon uzbudljive šetnje ili pred kraj dana. Premor i previše stimulacije mogu doprineti problemu, ali nisu jedina moguća objašnjenja. Kod nedavno udomljenog psa dodatnu ulogu mogu imati prilagođavanje novom domu, nepoznata prethodna iskustva i pravila koja tek uči.
Privržen pas takođe može ozbiljno da povredi čoveka. Bezbednosni plan ne zavisi od toga da li njegovo ponašanje nazivamo igrom ili agresijom.
Rasa ili pretpostavljeno poreklo mešanca ne objašnjavaju pouzdano ponašanje pojedinačnog psa. Korisnije je pratiti šta se događa neposredno pre epizode: koliko je pas spavao, kakva je bila aktivnost, ko je bio prisutan i da li je pokušao da izbegne kontakt. Nagla promena ponašanja, osetljivost na dodir ili drugi znaci nelagodnosti razlog su za veterinarski pregled.

Pripremite prostor pre sledeće epizode
Ne oslanjajte se na to da ćete snažnog psa zaustaviti rukama kada već krene ka licu. Unapred obezbedite vrata ili stabilnu pregradu iza koje možete bezbedno da se sklonite. Dok problem traje, izbegavajte približavanje lica psu, ležanje na podu uz njega i grubo rvanje. Deca i osobe koje ne mogu lako da se udalje ne treba da budu izložene ovim epizodama; po potrebi ih odvojite od psa fizičkom preprekom.

Mirno mesto za odmor treba da bude poznato, prijatno i dovoljno prostrano. Učite psa da tamo odlazi dok je smiren, umesto da ga prvi put zatvarate ili vučete u taj prostor usred naleta. Ako odvajanje izaziva paniku ili još jače uzbuđenje, plan treba prilagoditi uz stručnu pomoć.
Kako da prekinete nalet bez dodatnog rizika
Kada pas počne da hvata zubima, cilj nije da ga tada naučite lekciju, nego da bezbedno prekinete kontakt. Smanjite nagle pokrete i mirno se sklonite iza pripremljene prepreke ako je to moguće. Ne trčite, ne gurajte psa, ne hvatajte ga za ogrlicu i ne pokušavajte da mu rukama zatvorite usta.

Kod nekih pasa mirno mirovanje i prestanak interakcije smanjuju uzbuđenje, ali to nije univerzalno rešenje. Ako pas nastavlja da ujeda ili skače ka licu, nemojte ostajati izloženi ugrizima da biste bili „dosledni“. Zaštitite lice i udaljite se čim to možete bezbedno. Ponavljani pokušaji hvatanja lica zahtevaju stručnu procenu, a ne isprobavanje koliko dugo možete da ignorišete psa.
Prekinite igru već na prvim znacima prejakog uzbuđenja, pre nego što dođe do hvatanja zubima.
Izbegavajte vrištanje i mahanje rukama ako primećujete da to dodatno uzbuđuje psa.
Napravite distancu pomoću vrata ili pregrade, bez fizičkog nadmetanja sa psom.
Ne vraćajte se odmah burnoj igri. Sačekajte da se pas smiri i ponudite mirniju aktivnost ako je bezbedno.
Preusmeravanje može pomoći pre nego što nalet postane intenzivan. Igračku možete ponuditi tako da su šake daleko od zuba, ali bacanje igračke i jurnjava nekim psima dodatno podižu uzbuđenje. Ako to primećujete, birajte mirniju aktivnost. Tokom aktivnog hvatanja ne nudite predmete ili poslastice tik uz prste. Preusmeravanje koristite prvenstveno preventivno, da grickanje ne postane uobičajen način da pas pokrene novu igru.
Veštine se uče dok je pas miran
U kratkim, lakim vežbama učite odlazak na prostirku, odvajanje od igračke i mirno čekanje. Odaberite jasan signal za svaku radnju i nagradite ono što želite da pas ponavlja. Reč poput „dosta“ sama po sebi ne smiruje psa: mora prethodno da bude povezana sa naučenim ponašanjem.
Nagrađujte i spontanu smirenost, ne samo trenutak nakon grickanja. Tiha pohvala ili poslastica spuštena na pod mogu biti praktične ako pas grubo uzima hranu iz ruke. Ako i nagrada povećava uzbuđenje, promenite način davanja ili skratite vežbu.
Kada pas pouzdano izvodi ove radnje u mirnim okolnostima, možete postepeno uvoditi vrlo kratku, blagu igru pa pauzu. Ne podižite namerno uzbuđenje do nivoa na kom pas gubi kontrolu. Kod psa koji već skače ka licu ovakve vežbe je najbolje planirati sa stručnjakom.
Svi ukućani treba da primenjuju ista pravila: ruke i telo nisu igračke, gruba igra se ne podstiče, a prekid kontakta se sprovodi bez zastrašivanja. Doslednost pomaže učenju, ali nije razlog da bilo ko trpi ugrize.
Aktivnost i odmor: više nije uvek bolje
Psu su potrebni kretanje, istraživanje i mentalni zadaci, ali iscrpljivanje nije pouzdan način da se zaustavi grickanje. Intenzivna igra može ga dodatno uzbuditi. Prilagodite aktivnost uzrastu, zdravlju i reakcijama svog psa, uz dovoljno prilika za neometan san i odmor.
Šetnje sa njuškanjem, traženje hrane i bezbedni predmeti za žvakanje mogu biti mirniji izbor od neprekidnog bacanja loptice. Ako se naleti redovno javljaju posle šetnje ili uveče, probajte kraću ili manje uzbudljivu aktivnost i predvidiv period odmora. Beleške o okidačima pomoći će vam da procenite šta zaista pravi razliku.
Igra sa drugim psima nije obavezna niti predstavlja terapiju za ovaj problem. Ima smisla samo ako oba psa uživaju, mogu da prave pauze i kontakt je bezbedan. Sazrevanje može pomoći kontroli impulsa, ali nije garancija da će rizično ponašanje samo nestati.

Kada tražiti stručnu i medicinsku pomoć
Ako pas ponavljano pokušava da uhvati lice, ostavlja povrede, epizode postaju intenzivnije ili ne možete bezbedno da ih prekinete, nemojte čekati da preraste problem. Obratite se veterinaru radi procene mogućeg bola ili drugog zdravstvenog uzroka i stručnjaku za ponašanje pasa koji radi metodama zasnovanim na nagrađivanju. Ukočenost, režanje, čuvanje hrane ili predmeta i reakcije na dodir takođe su važni podaci za procenu; režanje ne treba kažnjavati.
Ako ugriz probije kožu, operite ranu sapunom i tekućom vodom i obratite se lekaru radi procene povrede, infekcije i potrebe za zaštitom od tetanusa ili besnila. Ugriz lica, povreda oka, duboka rana ili krvarenje koje ne prestaje zahtevaju hitnu medicinsku pomoć. Procena daljih postupaka zavisi od okolnosti i lokalnih zdravstvenih preporuka.
