Prve nedelje sa štenetom umeju da izgledaju potpuno drugačije od onoga što ste zamišljali. Umesto uživanja u novom članu porodice, dan se pretvori u gašenje požara: štene se budi noću, grize nameštaj, juri mačke, a čim ga smestite u ogradicu, počinje da cvili. Ako ste umorni, nervozni i pitate se da li ste pogrešili, niste jedini. Ipak, ne treba sve pripisati nestašluku niti očekivati da se svaki problem reši samim sazrevanjem.
Kad uzbuđenje preraste u kajanje
Malo štene u kući sa mačkama traži mnogo nadzora. Tek uči kućna pravila, istražuje ustima i teško odoleva nečemu što se brzo kreće. Istovremeno, vi pokušavate da sačuvate san, stvari i mir životinja koje su tu živele pre njega.
Ovakva preplavljenost se često neformalno naziva „puppy blues“. To nije dijagnoza, već opis umora, sumnje i kajanja koji se mogu javiti posle dolaska šteneta. Taj osećaj ne znači da ste loš vlasnik. Možda vam je, pored boljeg rasporeda, potrebna i stvarna pomoć: da neko preuzme smenu, izvede štene ili vam omogući nekoliko sati odmora.
Cilj prvih nedelja nije savršeno poslušno štene, već bezbedna svakodnevica u kojoj i ljudi i životinje imaju priliku da se odmore.
Šta štene u ovom uzrastu može da nauči
Štene od osam do devet nedelja ima još veoma ograničenu samokontrolu. To što ume da sedne za poslasticu ne znači da će moći da odoli mački koja protrči ili ivici tepiha. Potrebni su mu kratke vežbe, mnogo ponavljanja i okruženje u kom ne može stalno da ponavlja neželjeno ponašanje.
Žvakanje je prirodan način istraživanja, a kasnije i deo perioda promene zuba. Štene još ne zna razliku između svoje igračke i vaše papuče. Umesto kažnjavanja, sklonite opasne i vredne predmete i ponudite bezbednu zamenu.

Preumor takođe može doprineti jačem grickanju i razigranosti. Posle kratke igre, istraživanja ili učenja ponudite priliku za miran odmor, umesto da svaki nalet nemira rešavate dodatnom aktivnošću. Ipak, nemir nije uvek znak umora: proverite da li štene mora da obavi nuždu, da li je gladno, žedno, uplašeno ili mu nešto smeta.
Prvo uredite prostor, pa očekujte bolje ponašanje
Previše slobode prerano otežava učenje. Pripremite ograđeni deo sobe ili drugu bezbednu zonu, blizu ukućana, u kojoj štene može da se odmara i igra bez pristupa kablovima, sitnim predmetima i mačkama. Boks može biti jedna od opcija, ali nije obavezan niti zamena za kretanje, kontakt, igru i redovne prilike za obavljanje nužde.
Sklonite ili zaštitite kablove, lekove, sredstva za čišćenje, obuću i predmete koje štene može da proguta.
Obezbedite ležaj, svežu vodu i odgovarajuće igračke; proveravajte da li štene može da preskoči ogradu ili da se zaglavi.
Mačkama ostavite odvojene prostorije, visoka mesta i pristup hrani, vodi i posipu bez prolaska pored šteneta.
Kada nema neposrednog nadzora, fizički odvojite štene i mačke. Ne oslanjajte se samo na to što je prethodni susret prošao mirno.
San i privikavanje na boks ili ogradicu
Privikavanje počnite tokom dana, kada štene nije već uznemireno. Bacite poslasticu u prostor, pustite ga da uđe dobrovoljno i da slobodno izađe. Tek kada mu je unutra prijatno, kratko zatvorite vrata dok ste pored njega, pa trajanje i udaljavanje povećavajte postepeno. Ako pokazuje strah, vratite se na lakši korak.

Pred spavanje pomaže jednostavan redosled: smirivanje, prilika da obavi nuždu, pa odlazak na mesto za odmor. Tako mlado štene može morati da obavi nuždu i tokom noći. Izlazak neka bude kratak i miran; možete ga tiho pohvaliti za obavljenu nuždu, bez započinjanja igre.
Mnogim štencima prija da prvih noći spavaju blizu vlasnika. Ako delimično prekrivate boks, obezbedite dobru ventilaciju i pazite da prekrivač nije dostupan za povlačenje i žvakanje. Boks treba da omogućava psu da ustane, okrene se i udobno legne.
Cvilenje nemojte automatski tumačiti kao protest koji treba ignorisati. Najpre proverite osnovne potrebe i nelagodnost. Panično grebanje, pokušaji bekstva, obilno balavljenje ili uznemirenost koja raste znače da je korak pretežak: pomozite štenetu da se smiri i promenite plan. Kod upornog ili naglog nemira obratite se veterinaru, a za privikavanje potražite trenera koji koristi nagrađivanje, bez zastrašivanja i kažnjavanja.
Kako bezbedno usmeravati žvakanje
Ponudite igračke namenjene štencima, odgovarajuće veličine i dovoljno otporne da se ne raspadaju tokom upotrebe. Rashlađena igračka može prijati, ali izbegavajte predmete zamrznute do tvrdoće kamena, veoma tvrde žvakalice i komade koji mogu da se progutaju. Nove igračke i jestive žvakalice prvo nudite uz nadzor, a o prikladnosti za uzrast pitajte veterinara.

Ako uzme zabranjeni predmet, mirno ponudite zamenu umesto jurnjave i otimanja. Vežbajte „pusti“ i „ostavi“ sa bezbednim predmetima, u kratkim sesijama. Za usmeravanje po kući možete koristiti lagani povodnik pričvršćen za dobro podešen am, ali samo pod neposrednim nadzorom: ne ostavljajte ga da se vuče bez kontrole i ne vezujte štene za nameštaj.
Ako sumnjate da je progutalo deo igračke, bateriju, lek ili drugi opasan predmet, odmah kontaktirajte veterinara i ne izazivajte povraćanje na svoju ruku. Žvakanje kabla pod naponom takođe zahteva hitan veterinarski savet, čak i ako štene naizgled deluje dobro. Otežano disanje ili gušenje zahtevaju hitnu pomoć.
Upoznavanje sa mačkama bez jurnjave
Mačke mogu pokrenuti radoznalost, igru ili nagon za poterom. Samo jurenje ne govori pouzdano o nameri psa, ali može biti opasno i ne treba ga dopuštati. Ne očekujte da mačka „vaspita“ štene i nemojte ih prisiljavati na blizinu.
Počnite kratkim susretima na udaljenosti, uz sigurnu pregradu i mogućnost da se mačka povuče. Nagrađujte štene kada primeti mačku pa se okrene ka vama ili mirno nastavi drugu aktivnost. Ako se ukoči, uporno zuri, prikrada se, nasrće ili više ne može da obrati pažnju na vas, povećajte udaljenost i završite susret pre potere.
Napredujte prema reakcijama obe životinje, ne prema kalendaru. Povodnik u ruci može pomoći tokom neposredno nadziranih susreta, ali nije zamena za odvajanje. Ako mačka počne da se stalno skriva, slabije jede ili menja navike korišćenja posipa, smanjite kontakt i posavetujte se sa veterinarom. Za upornu poteru ili pokušaje hvatanja tražite stručan individualni plan; miran suživot nije zagarantovan kod svakog psa.
Rutina koja je održiva i za vas
Dan organizujte oko ponovljivih koraka: obavljanje nužde posle buđenja, jela i igre, hranjenje, kratka aktivnost, pa prilika za odmor. Pratite potrebe svog šteneta umesto krutog rasporeda. O bezbednim mestima za izlazak i druženje pre završetka vakcinacije dogovorite se sa veterinarom prema lokalnom riziku.

Birajte nekoliko korisnih veština: odazivanje na ime, razmenu predmeta, odlazak na prostirku i kratko mirno ostajanje iza ogradice. Vežbajte po malo i nagradite uspeh. Doslednost znači jasna i predvidiva pravila, a ne insistiranje na vežbi kada je štene uplašeno ili premoreno.
Podelite obaveze ako možete. Ako osećate da ćete izgubiti strpljenje, smestite štene u bezbedan prostor, odvojeno od mačaka, i napravite kratku pauzu. Pomoć bliske osobe ili trenera može biti korisnija od još jedne igračke. Ako vas uznemirenost preplavljuje i remeti svakodnevno funkcionisanje, potražite podršku i za sebe.

Sa sazrevanjem i učenjem mnoge stvari postaju lakše, ali nema univerzalnog roka ni obaveznog redosleda napretka. Za početak, uspeh može biti jedna mirna dremka, susret bez potere ili noć sa manje buđenja. To su korisni pomaci na kojima možete da gradite dalje.