Pas njuška ćebence, prati bebine zvuke i želi da bude u blizini. To može biti dirljivo, ali radoznalost nije dokaz da je svaki kontakt bezbedan. Bliskost se gradi kratkim, mirnim susretima, uz odraslu osobu koja prati i psa i bebu. Lizanje nije potrebno da bi među njima nastao dobar odnos.

Kada je lizanje prihvatljivo?

Ne postoji broj meseci posle kog pseće lizanje postaje automatski bezbedno. Najbolje je sprečiti lizanje bebinog lica, usta, očiju, šaka i oštećene kože. Bebe često stavljaju ruke u usta, pa ni lizanje šaka nije dobar kompromis. Pseća pljuvačka može sadržati mikroorganizme čak i kada pas izgleda zdrav i redovno je vakcinisan.

Ako pas jednom lizne neoštećenu kožu stopala ili noge, to obično nije razlog za paniku: prekinite kontakt i operite kožu sapunom i vodom. Nemojte namerno podsticati lizanje. Ako pljuvačka dospe u oko, isperite ga čistom vodom; za kontakt sa ranom ili sluzokožom, naročito ako pas nije poznat ili postoji sumnja na besnilo, odmah potražite medicinski savet.

Prve bebine vakcine nisu granica posle koje je ovakav kontakt bezbedan: one ne štite od svih infekcija koje se mogu preneti sa životinja. Ni to što dete puzi i stavlja predmete u usta nije razlog da se higijenske mere ublaže. Za prevremeno rođene bebe, decu oslabljenog imuniteta ili sa oštećenom kožom, dogovorite dodatne mere opreza sa pedijatrom.

Bliskost bez slobodnog pristupa bebi

Pas može da bude u istoj prostoriji, mirno leži na svom mestu i kratko njušne bebinu odeću ili stopala, ako sam prilazi opušteno i odrasla osoba kontroliše razmak. Ne prinosite bebu psećoj njušci i ne zadržavajte psa da bi je upoznao. Susret ne mora da uključuje dodir.

Bebu i malo dete nikada ne ostavljajte nasamo sa psom, bez obzira na njegovu veličinu, rasu ili ranije ponašanje. Aktivni nadzor znači da ste dovoljno blizu da odmah prekinete kontakt i da vam pažnja nije na telefonu, kuvanju ili drugom poslu. Kada to nije moguće, odvojite ih zatvorenim vratima ili odgovarajućom zaštitnom ogradicom. Pas ne treba da ima pristup bebinom krevecu niti da deli prostor za spavanje sa bebom.

To što dete sa tri ili četiri godine razume poneko pravilo ne znači da je spremno za kontakt bez nadzora. Mala deca još ne mogu pouzdano da prepoznaju upozorenja psa i kontrolišu svoje postupke. Odrasli su odgovorni za bezbednost, a ne dete ili pas koji bi trebalo da „trpi“.

Nije svako lizanje znak nežnosti

Pas može da liže zbog mirisa hrane ili mleka, navike, uzbuđenja ili traženja kontakta. Lizanje se može javiti i u napetoj situaciji. Samo po tom ponašanju ne možemo znati šta pas oseća, a ni mahanje repom nije garancija opuštenosti. Posmatrajte celo telo i okolnosti.

Opušten pas obično ima meko telo, prilazi bez navaljivanja i može slobodno da se udalji. Ipak, ni takav izgled nije dozvola za približavanje bebinog lica njegovoj glavi. Susreti treba da budu kratki, bez grljenja, penjanja na psa ili povlačenja za dlaku, uši i rep.

Okretanje glave, udaljavanje, ponavljano oblizivanje njuške, zevanje van konteksta odmora, povučene uši ili vidljiva beonjača mogu ukazivati na nelagodnost. Nijedan znak se ne tumači izolovano. Ukočenost, nepomično zurenje, režanje ili pokazivanje zuba zahtevaju da odmah mirno prekinete susret i odvojite dete od psa.

Ne čekajte da pas zareži da biste mu dali prostor. Ako se povlači ili okreće glavu, završite susret. Režanje ne kažnjavajte: ono je upozorenje da situacija nije bezbedna.

Ako pas ponavlja ove reakcije, čuva hranu ili predmete, pokušava da škljocne zubima ili se teško smiruje pored bebe, držite ih odvojeno i potražite pomoć veterinara i stručnjaka za ponašanje pasa koji radi bez zastrašivanja i fizičkog kažnjavanja. Nagla promena ponašanja zahteva i proveru mogućeg bola ili bolesti.

Puzanje donosi nove izazove

Odnos često postaje zahtevniji kada beba počne da se kreće. Dete se približava psećoj glavi, naglo menja pravac, pada i hvata ono što mu je nadohvat ruke. Pas koji je mirno posmatrao bebu iz daljine može se uznemiriti kada ona dopuzi do njegovog ležaja. Ranija mirnoća nije garancija da će mu prijati svaki naredni razvojni korak.

Ne dozvoljavajte detetu da prati psa koji odlazi. Njegovo mesto za odmor treba da bude van detetovog domašaja. Odvojite ih dok pas jede, žvaće poslasticu ili spava, kao i dok dete jede: prosuta hrana i pružanje zalogaja lako podstaknu guranje, otimanje ili napetost.

Nežan dodir pokazujte samo kada pas dobrovoljno prilazi i ostaje opušten: kratak dodir po boku ili leđima, pa pauza. Ne forsirajte maženje vođenjem bebine ruke ako beba još ne može da kontroliše stisak. Mirno posmatranje psa sa distance sasvim je dovoljan zajednički trenutak. Psa nagrađujte za mirno ponašanje i odlazak na svoje mesto, bez obaveze da prilazi detetu.

Higijena i svakodnevna pravila

  • Sprečite lizanje lica, šaka i oštećene kože. Posle kontakta operite detetove ruke sapunom i vodom, naročito pre jela.

  • Držite cucle, flašice, glodalice i bebine igračke van domašaja psa. Predmet koji je pas lizao očistite prema uputstvu proizvođača pre vraćanja bebi.

  • Pseće igračke, činije i prostor za hranjenje odvojite od bebinog prostora za igru. Izmet uklanjajte odmah, a ruke operite nakon čišćenja.

  • Sa veterinarom dogovorite vakcinaciju i zaštitu od spoljašnjih i unutrašnjih parazita prema potrebama psa. Te mere smanjuju određene rizike, ali ne čine pseću pljuvačku bezopasnom.

  • Ako pas ima proliv, povraća ili pokazuje druge znake bolesti, sprečite bliski kontakt sa bebom i obratite se veterinaru.

Situacija

Bezbedniji pristup

Šta izbegavati

Novorođenče i mala beba

Kratki susreti uz aktivan nadzor i razmak od lica

Lizanje lica i šaka, pristup krevecu

Beba koja puzi

Odvojene zone za igru i odmor, kontrolisani susreti

Hvatanje psa i praćenje do njegovog ležaja

Obroci i grickalice

Fizičko odvajanje psa i deteta tokom jela

Deljenje hrane iz ruke i prilazak psećoj činiji

Pas se povlači ili ukoči

Odmah prekinuti susret i obezbediti razmak

Forsiranje kontakta ili kažnjavanje upozorenja

Ako dođe do ugriza ili ogrebotine

Odvojite psa i dete, a ranu isperite tekućom vodom i sapunom. Ako krvari, pritisnite je čistom gazom. Za svaki ugriz koji probije bebinu kožu potražite medicinsku procenu što pre, čak i kada rana izgleda mala. Lekar procenjuje rizik od infekcije i potrebu za zaštitom od tetanusa ili besnila prema okolnostima i lokalnim pravilima.

Obilno krvarenje koje ne prestaje uz pritisak, duboka rana, povreda oka ili ozbiljna povreda lica ili vrata zahtevaju hitnu medicinsku pomoć. Zbog rastućeg crvenila, otoka, topline oko rane, gnoja ili povišene temperature takođe se odmah javite lekaru. Bezbedan odnos ne zavisi od toga koliko prizor deluje nežno, već od granica koje odrasli dosledno održavaju.