Pri izboru psa za stariju osobu važniji su temperament konkretnog psa, njegove potrebe i mogućnosti budućeg vlasnika nego mesto na listi rasa. Treba razmotriti svakodnevne šetnje, negu, troškove veterinarske brige i pomoć u slučaju bolesti vlasnika. Odrastao pas poznatog ponašanja može biti praktičniji izbor od šteneta. Sledeći pregled nije rang-lista: osobine rasa predstavljaju sklonosti, a ne pravila za svakog psa.

  • Korgi može biti privržen i živahan saputnik, ali nije pas sa malim potrebama za aktivnošću. Ovim pastirskim psima obično su potrebni redovno kretanje, mentalna stimulacija i dosledan trening uz nagrađivanje. Mogu živeti u stanu ako su im potrebe zadovoljene, ali treba računati na linjanje i moguću izraženu glasnost. Slaganje sa drugim životinjama zavisi i od iskustva, socijalizacije i pojedinačnog temperamenta.

  • Mops je često društven i vezan za ljude, ali njegova kratka njuška nosi značajne zdravstvene rizike. Otežano disanje, slabije podnošenje napora i vrućine, kao i problemi sa očima, zahtevaju pažnju veterinara. Bučno disanje ne treba automatski smatrati bezazlenom osobinom rase. Mopsu je potrebno redovno, prilagođeno kretanje bez forsiranja, naročito po toplom vremenu. Izrazito otežano disanje ili kolaps zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć.

  • Patuljasti pinč, poznat i kao cvergpinčer, mali je, budan i često veoma energičan pas. Može odgovarati osobi koja uživa u redovnim šetnjama i radu sa psom, ali njegova veličina ne znači da je lak za svakog vlasnika. Potrebni su mu postepena socijalizacija i trening. Povodac omogućava bolju kontrolu, ali sam po sebi ne sprečava sukobe sa drugim psima; važni su i dovoljno odstojanje i praćenje ponašanja.

  • Bolonjezer je mali pas za društvo koji može odgovarati mirnijem domaćinstvu. Naziv „bolonka” koristi se za različite pse i ne označava jednu rasu sa sedam varijacija. Bolonjezeri su često privrženi ljudima, ali i njima su potrebni šetnje, igra i postepeno navikavanje na samoću. Njihova duga dlaka zahteva redovno raščešljavanje i negu, što treba uračunati u svakodnevne obaveze i troškove.

  • Pomeranski špic je mali, ali često živahan, radoznao i glasan pas. Nije opravdano očekivati da će uvek radije ostati kod kuće nego šetati. Potrebni su mu svakodnevno kretanje, igra i trening, a gusta dlaka zahteva redovnu negu. Može biti privržen saputnik, ali vezanost za vlasnika ne znači da će pouzdano ostajati uz njega bez povoca.

  • Mali italijanski hrt, odnosno levretka, nežan je i aktivan pas koji može uživati i u odmoru uz vlasnika i u kretanju. Lovački nagon kod nekih jedinki može biti izražen, pa slobodno trčanje treba omogućiti u bezbedno ograđenom prostoru. Vitka građa traži pažljivo rukovanje i zaštitu od povreda, a kratka dlaka pruža malo zaštite od hladnoće. Trening treba da bude strpljiv i zasnovan na nagrađivanju.

  • Koker španijeli često uživaju u dužim šetnjama, njuškanju i zajedničkim aktivnostima. Mogu odgovarati aktivnoj starijoj osobi, ali nisu nužno dobar izbor za nekoga ko može da obezbedi samo kratke izlaske. Pored kretanja i treninga, treba računati na redovnu negu dlake i pažnju prema zdravlju ušiju. Svrab, neprijatan miris ili bol u uhu razlog su za veterinarski pregled.

  • Čivava može biti odan saputnik i dobro živeti u manjem domu, ali su joj, kao i drugim psima, potrebni kretanje, istraživanje i društveni kontakt. Toalet u kući može poslužiti kao dopuna kada je potreban, ali nije zamena za šetnje i zadovoljenje drugih potreba. Zbog sitne građe važno je sprečiti padove i grubo rukovanje, a strah ili odbrambeno ponašanje ne treba zanemarivati samo zato što je pas mali.

  • Jazavičar može biti privržen i uporan saputnik, često sa izraženim interesovanjem za mirise i lov. Rasa ima povećan rizik od bolesti međupršljenskih diskova, pa su važni održavanje zdrave telesne mase, prilagođena aktivnost i smanjenje rizičnih skokova. Život bez mnogo stepenica može olakšati svakodnevicu, ali ne uklanja zdravstveni rizik. Iznenadan bol u leđima, slabost nogu ili nemogućnost hodanja zahtevaju hitan veterinarski pregled.

  • Kavalirski španijel kralja Čarlsa često je društven i privržen, ali nije pas sa zanemarljivim potrebama za negom i zdravstvenom brigom. Potrebni su mu svakodnevne šetnje prilagođene zdravlju i kondiciji, redovno četkanje i kontrola ušiju. Rasa je sklona oboljenju mitralnog srčanog zaliska i određenim neurološkim bolestima, pa su veterinarski pregledi i podaci o zdravlju psa i njegovih roditelja posebno važni pri izboru.