Prednosti i izazovi života sa malim psom

Mali psi mogu dobro živeti i u stanu i u kući, ali veličina nije pouzdan pokazatelj njihovog temperamenta, potrebe za kretanjem ili zahtevnosti nege. Živahan terijer može tražiti više aktivnosti od znatno većeg, mirnijeg psa. Pri izboru su važni i uzrast, zdravlje, prethodna iskustva i karakter konkretnog ljubimca.

  • Manje prostora za opremu: ležaj i transporter malog psa lakše se uklapaju u stan. Ipak, slobodan prostor u domu ne zamenjuje šetnje i istraživanje okoline.

  • Manja ukupna potrošnja hrane: mali psi obično jedu manje od velikih. Troškovi šišanja, stomatološke nege i lečenja, međutim, ne moraju biti mali.

  • Lakši transport: manjeg psa je jednostavnije podići ili smestiti u odgovarajući transporter. U vozilu mora biti bezbedno obezbeđen, a ne slobodno u krilu vozača. Uslove prevoza i putovanja proverite kod prevoznika i nadležnih organa.

  • U proseku duži život: male rase uglavnom žive duže od veoma velikih, ali rasa, nasleđe, zdravstveno stanje i nega utiču na životni vek svakog psa.

Mala veličina ne znači da pas ne može da povredi čoveka ili drugu životinju. I malim psima potrebni su socijalizacija, učenje uz nagrađivanje i poštovanje njihovih granica. Režanje, strah i pokušaje udaljavanja ne treba ignorisati zato što je pas sitan.

  • Osetljivost na povrede: naročito sitni psi mogu se ozbiljno povrediti pri padu, gruboj igri ili susretu sa mnogo većim psom. Podizanje i spuštanje treba da budu pažljivi.

  • Potreba za aktivnošću: mnogi terijeri i špicevi veoma su energični. Uz šetnje im prijaju njuškanje, kratke vežbe i bezbedne igre prilagođene zdravlju i uzrastu.

  • Nega i svakodnevne obaveze: duga dlaka može zahtevati često češljanje i profesionalno uređivanje. Važni su i nega zuba, kontrola telesne mase i postepeno navikavanje na samoću.

Kome odgovara mali pas?

Mali pas može biti dobar saputnik osobi koja živi sama, porodici ili starijem vlasniku, pod uslovom da njegove potrebe odgovaraju njihovom načinu života. Mirniji odrasli pas sa poznatim navikama nekada je prikladniji izbor od šteneta čiji se karakter još razvija.

U porodici sa malom decom potreban je neposredan nadzor odraslih. Dete ne treba da nosi psa, vuče ga, juri ili uznemirava dok jede i spava. Pas mora imati mirno mesto na koje može da se povuče. Nijedna rasa nije zamena za nadzor niti pas može biti zadužen za čuvanje deteta.

Za starije osobe važniji su energija i ponašanje psa nego sama težina. Treba razmotriti vučenje povoca, saplitanje, potrebu za negom i pomoć tokom bolesti ili putovanja. Dvorište može biti korisno, ali ne zamenjuje druženje i redovne izlaske.

Pregled malih rasa i njihovih potreba

Sledeći opisi predstavljaju opšte sklonosti, a ne obećanje ponašanja. Pojam „mali pas” nema jednu granicu: neki ovde pomenuti psi približavaju se srednjoj veličini. Kod retkih lokalnih tipova i novih uzgojnih linija podaci o veličini, poreklu i zdravlju mogu biti manje ujednačeni, pa ih treba posebno proveriti.

Alopecis

Alopecis je mali grčki tip psa. Može biti živahan i pažljiv prema okolini. Pri izboru je posebno korisno upoznati konkretnog psa i proceniti njegove navike, umesto oslanjanja na obećanja o lakoj obuci ili sigurnom slaganju sa svim životinjama.

Američki eskimski pas

Ovaj špic razvijen je u SAD i postoji u više veličina, uključujući male varijetete. Često je aktivan, zainteresovan za učenje i sklon oglašavanju. Gusta dlaka zahteva redovno četkanje, a za život u zgradi korisno je raditi na mirnom reagovanju na zvuke.

Andaluzijski ratonero

Andaluzijski ratonero potiče iz Španije i povezan je sa lovom na glodare. To je obično pokretan pas kome prijaju aktivnosti i učenje. Lovački nagon treba uzeti u obzir pri susretima sa sitnim kućnim ljubimcima i pri puštanju bez povoca.

Praški pacolovac

Poznat i kao praški krysarik, ovaj veoma mali češki pas nekada je korišćen za hvatanje glodara. Njegova veličina zahteva pažljivo rukovanje i zaštitu od grubih igara. Iako je sitan, potrebni su mu izlasci, istraživanje i obuka kao i drugim psima.

Afenpinčer

Afenpinčer je mali nemački pas karakteristične bradate njuške. Često je radoznao i samouveren. Dosledno učenje uz nagrađivanje i pažljiva upoznavanja sa ljudima i životinjama važniji su od njegove reputacije neustrašivog malog psa.

Australijski terijer

Australijski terijer razvijen je od terijera evropskog porekla. Obično je živahan i spreman za istraživanje. Može imati izražen nagon za jurenjem, pa slaganje sa drugim životinjama ne treba podrazumevati ni posle rane socijalizacije.

Batak špic: potreban je oprez sa podacima

Naziv batak špic sreće se za pse povezane sa Indonezijom. Bez pouzdanog standarda ili dokumentacije nije opravdano navoditi precizne mere i predvidljiv temperament. Ako razmatrate psa pod ovim nazivom, proverite poreklo, zdravstvenu dokumentaciju i uslove u kojima je odrastao.

Biver terijer

Biver terijer potiče iz Nemačke i razvijen je iz jorkširskih terijera. Mali je pas sa dugom dlakom kojoj je potrebna redovna nega. Može biti razigran i društven, ali mu treba omogućiti da sam bira tempo upoznavanja sa decom i drugim ljubimcima.

Kovrdžavi bišon

Kovrdžavi bišon, poznat i kao bišon frize, često je razigran pas za društvo. Njegova bela, kovrdžava dlaka zahteva temeljno češljanje i redovno uređivanje. Ne treba pretpostavljati da će lako podnositi samoću ili da je automatski bezbedan saputnik veoma malom detetu.

Bolonjez

Bolonjez je italijanski pas za društvo sa belom dlakom. Često uživa u blizini ukućana i može se dobro uklopiti u stan. Dlaku treba redovno raščešljavati, a ostajanje kod kuće bez vlasnika uvoditi postepeno.

Border terijer

Border terijer potiče iz pograničnog područja Engleske i Škotske. To je izdržljiv terijer kome prijaju šetnje i zadaci za njuškanje. Njegovo lovačko poreklo treba imati na umu u blizini malih životinja. Oštra dlaka zahteva odgovarajuću negu, često i trimovanje.

Brazilski terijer

Brazilski terijer je pokretan pas koji se po veličini približava srednjim rasama. Više odgovara ljudima koji žele aktivnog saputnika nego onima koji traže ljubimca sa vrlo malim potrebama za kretanjem. Kratka dlaka ne znači da su njegove ukupne potrebe male.

Italijanski mali hrt — levretka

Levretka je vitak mali hrt. Može uživati i u odmoru uz vlasnika i u trčanju na bezbedno ograđenom prostoru. Zbog nežne građe treba paziti na padove i grubu igru, a po hladnom vremenu može joj biti potrebna zaštita.

Minijaturni bulterijer

Minijaturni bulterijer je snažan i mišićav pas uprkos manjoj visini. Često je razigran i uporan, pa mu odgovaraju jasna pravila, obuka uz nagrađivanje i redovna aktivnost. Agresivnost nije neizbežna osobina rase, niti se ponašanje može objasniti samo količinom obuke.

Valensijski ratonero

Valensijski ratonero je španski pas povezan sa lovom na glodare. Može biti brz, pažljiv i zainteresovan za pokretne igre. Odnos prema strancima, deci i drugim psima treba proceniti pojedinačno, bez pretpostavke da je svaki predstavnik rase druželjubiv ili rezervisan.

Američki toj foksterijer

Ovaj mali američki terijer može biti veoma živahan i zainteresovan za trikove. Kratke vežbe i igre primerene veličini dobar su deo svakodnevice. Njegovo lajanje i uzbuđenje treba usmeravati strpljivo, bez grubih kazni.

Belgijski grifon

Belgijski grifon je mali pas oštre dlake, često veoma zainteresovan za društvo vlasnika. Potrebni su mu redovno četkanje i odgovarajuće uređivanje dlake. Kao i kod drugih pasa kraće njuške, pri izboru treba obratiti pažnju na disanje, oči i podnošenje toplote.

Još rasa koje vredi razmotriti

  • Vesthajlandski beli, norvič, norfolk i silki terijer: mali psi sa terijerskim nasleđem. Mogu biti živahni i zainteresovani za jurenje sitnih životinja. Vrsta dlake određuje način nege.

  • Džek Rasel i Parson Rasel terijer: dobar izbor za ljude koji žele aktivnog psa i imaju vremena za kretanje i učenje. Nisu podrazumevano laki psi za mali stan.

  • Volpino italijano, mali nemački špic i pomeranac: špicevi sa bogatom dlakom, često budni i glasni. Za život uz komšije korisno je rano raditi na reakcijama na zvono i zvuke iz hodnika.

  • Havanski bišon, koton de tulear, maltezer i mali lavlji pas: psi za društvo kojima je potrebna redovna nega dlake. Ni blaže linjanje ne znači da je dlaka nezahtevna.

  • Lasa apso i ši-cu: dugodlaki mali psi kojima su potrebni svakodnevno kretanje i nega. Kod ši-cua treba obratiti pažnju i na zdravstvene probleme povezane sa kratkom njuškom.

  • Kontinentalni patuljasti španijel: papijon ima uspravne, a falen spuštene uši. To su varijeteti iste rase, ne tri odvojene rase. Ovi sitni psi mogu biti veoma aktivni i spremni za učenje.

  • Ruski toj, japanski hin i pti brabanson: mali psi za društvo, ali različitih potreba i građe. Sitno telo zahteva pažljivo rukovanje, a kod kratkonjuških pasa posebnu pažnju zaslužuju disanje i podnošenje vrućine.

  • Patuljasti jazavičar: nizak pas izduženog tela i lovačkog porekla. Važni su zdrava telesna masa i razgovor sa veterinarom o zaštiti leđa. Veličina jazavičara ne određuje se samo visinom.

  • Šiperke, mančesterski terijer, lankširski hiler i Tedi Ruzvelt terijer: pokretni psi kojima mala veličina ne umanjuje potrebu za aktivnostima. Kod mančesterskog terijera nazivi i podela veličina zavise od kinološke organizacije.

  • Norveški lundehund: neobična rasa lovačkog porekla. Pre izbora treba razgovarati sa veterinarom i odgovornim odgajivačem o zdravstvenim rizicima rase, uključujući bolesti organa za varenje.

  • Maltipu: mešanac maltezera i pudle, a ne rasa sa ujednačenim standardom. Veličina, tip dlake i temperament mogu se razlikovati; ukrštanje samo po sebi ne garantuje bolje zdravlje niti odsustvo alergena.

Koji mali psi se dobro uklapaju u stan?

Ne postoji univerzalno najbolja rasa za stan. Za suživot u zgradi posebno su važni podnošenje samoće, reakcije na buku, obavljanje nužde i dostupnost redovnih šetnji. Odrasli pas iz prihvatilišta ili privremenog smeštaja, čije su navike poznate, takođe može biti dobar izbor.

Jorkširski terijer, bišoni i drugi mali dugodlaki psi mogu se dobro uklopiti u stan, ali zahtevaju negu i aktivnost. Manje linjanja nije garancija pogodnosti za alergičare: alergeni potiču i iz peruti i pljuvačke. Osoba sa alergijom treba da se posavetuje sa lekarom pre odluke.

Velški korgi pembrok je čvrst, aktivan pastirski pas, a ne tipičan minijaturni ljubimac. Može živeti u stanu uz odgovarajuće aktivnosti, ali treba računati na linjanje, moguće lajanje i potrebu za učenjem. Nijedna rasa ne garantuje da pas neće gristi nameštaj ili druge predmete.

Pekinezer, mops i francuski buldog često se biraju za stan, ali njihove kratke njuške mogu biti povezane sa ozbiljnim teškoćama disanja i pregrevanjem. Ne treba ih birati samo zato što deluju mirno ili malo hodaju. Potrebna im je aktivnost prilagođena zdravstvenom stanju, uz izbegavanje vrućine i napora koji izaziva tegobe. Hrkanje i bučno disanje nisu nužno bezazleni; otežano disanje u mirovanju zahteva hitnu veterinarsku procenu, a plavičaste sluzokože ili kolaps neodložnu pomoć.

Podloga za nuždu može imati praktičnu ulogu u određenim okolnostima, ali nije zamena za šetnje. Izlasci su važni i za njuškanje, kretanje i upoznavanje okoline, ne samo za pražnjenje bešike i creva.

Najmanja rasa: čivava

Čivava se uobičajeno smatra najmanjom rasom pasa. Potiče iz Meksika i ime je dobila po meksičkoj saveznoj državi Čivava. Postoje kratkodlaki i dugodlaki psi različitih boja. Uprkos veličini, potrebni su im obuka, redovne šetnje i bezbedni kontakti sa okolinom.

Izuzetno mala težina nije poželjan cilj uzgoja. Oznake poput „teacup” nisu garancija kvaliteta i mogu prikrivati povećan zdravstveni rizik. Veoma sitni psi, naročito štenci, mogu biti osetljivi na povrede i pad šećera u krvi. Iznenadna slabost, drhtanje, dezorijentacija ili gubitak svesti zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć.

Šta proveriti pre odluke

  • Upoznajte psa i, kada je moguće, njegove roditelje. Pitajte o ponašanju u kući, navikama, strahovima i reakcijama na druge životinje.

  • Tražite zdravstvenu dokumentaciju i podatke o pregledima roditelja koji su važni za konkretnu rasu. Veterinar može pomoći da razumete nalaze i rizike.

  • Procenite vreme i budžet za šetnje, učenje, negu dlake, zuba i veterinarske troškove. Unapred dogovorite ko brine o psu kada ste odsutni.

  • Kod retkih rasa, lokalnih tipova i novih linija proverite šta tačno naziv označava. Ne oslanjajte se na tvrdnje da pas nikada ne laje, ne pokazuje agresiju, ne izaziva alergiju ili nema zdravstvenih problema.