Pas vodič pomaže slepoj ili slabovidnoj osobi da se kreće i zaobilazi prepreke. Nije svaki druželjubiv ili inteligentan pas pogodan za ovaj posao: potrebni su pažljiva selekcija, specijalizovana obuka i zajednički rad psa i budućeg korisnika.
Šta pas vodič radi, a šta nije njegov zadatak?
Pas vodič uči da zaobilazi prepreke, zastane pred ivičnjakom ili stepenicama i pronađe određene tačke, poput vrata. Korisnik određuje smer kretanja i daje uputstva, dok mu pas pomaže da se bezbednije kreće. Pas ne zamenjuje veštine orijentacije i mobilnosti.
Pri prelasku ulice korisnik procenjuje kada treba krenuti; ne treba očekivati da pas sam tumači semafor i donosi sve odluke u saobraćaju. Važan deo obuke jeste i odbijanje komande kada bi njeno izvršavanje dovelo do neposredne opasnosti. Zadatak psa vodiča nije da čuva ili fizički brani korisnika, niti da služi kao oslonac za njegovu težinu.

Koje osobine su važne?
Dobro zdravlje i fizička sposobnost za svakodnevno kretanje, procenjeni veterinarskim pregledima.
Stabilan temperament, bez izražene plašljivosti, agresivnosti ili čuvarskog ponašanja.
Sposobnost koncentracije i oporavka posle iznenađenja, uz mirno ponašanje u gužvi, prevozu i blizini drugih životinja.
Spremnost na saradnju i učenje, ali i sposobnost da se ne izvrši nebezbedno uputstvo.
Veličina, tempo hoda i nivo aktivnosti koji odgovaraju konkretnom korisniku.
Ne postoji univerzalno pravilo da pas vodič mora biti visok 65 centimetara. Visina i građa biraju se u odnosu na korisnika i način rada. Ni odanost ni pretpostavljena „empatija” neke rase nisu zamena za procenu pojedinačnog psa.
Kako izgleda obuka?
U mnogim programima mladi psi odrastaju u porodicama volontera, gde se postepeno upoznaju sa različitim sredinama i usvajaju osnovne navike. Cilj nije da pas nikada ne primeti buku, ljude ili životinje, već da u njihovom prisustvu može mirno da funkcioniše. Upoznavanje sa novim situacijama treba da bude postepeno, bez zastrašivanja i prisile.

Kada je pas dovoljno zreo, sledi specijalizovana obuka, uz stalnu procenu zdravlja i ponašanja. Uči vođenje u radnom amu, zaobilaženje prepreka, zaustavljanje pred promenama nivoa i snalaženje u svakodnevnim uslovima. Vreme početka i trajanje obuke razlikuju se među programima i psima; ne završava svaki kandidat obuku za vodiča.
Posebno je važna zajednička obuka psa i korisnika. Oni uče da komuniciraju i rade kao tim, uz podršku instruktora. Liftovi, stepenice i javni prevoz uvode se prema programu i potrebama korisnika. Pokretne stepenice nose rizik od povrede šapa i ne treba samostalno vežbati njihovo korišćenje; kada je moguće, birajte lift ili obične stepenice.
Način procene osposobljenosti, dokumentacija i pravila pristupa javnim mestima zavise od zemlje i programa. Uslove treba proveriti kod organizacije koja obučava pse vodiče i nadležnog organa, a za zdravstvene zahteve i putovanja i kod veterinara. Položen ispit nije garancija bezbednog rada u svakoj situaciji: timu su potrebni praćenje i povremena dodatna podrška.
Rase koje se često biraju
Labrador retriver, zlatni retriver i njihovi međusobni mešanci čest su izbor u programima za pse vodiče. Koriste se i nemački ovčari i velike pudle. To nije rang-lista niti potvrda da će svaki pripadnik ovih rasa biti odgovarajući kandidat.
Labrador retriver

Labradori se često biraju zbog spremnosti na saradnju, motivacije za učenje i veličine pogodne za mnoge korisnike. Ipak, mlad labrador može biti veoma živahan, a mirno ponašanje u radu zahteva selekciju i obuku. Dobar njuh nije ono što ga čini psom vodičem: vođenje nije isto što i potraga.
Zlatni retriver

Zlatni retriveri često pokazuju druželjubivost i želju za saradnjom sa ljudima. Za rad vodiča ipak se posebno procenjuju koncentracija, stabilnost i reakcije na ometanja. Njihova duža dlaka zahteva redovno četkanje, što treba uzeti u obzir pri izboru.
Mešanac labradora i zlatnog retrivera

Ovaj mešanac, poznat i kao goldador, koristi se u programima za pse vodiče. Kombinovanje dve rase ne garantuje određeni karakter ili zdravlje. Poreklo, zdravstvene provere i procena svakog psa ostaju presudni.
Nemački ovčar

Nemački ovčari imaju dugu tradiciju rada kao psi vodiči. Njihova sposobnost učenja može biti prednost, ali osetljivost na okolinu, energija i sklonost čuvanju zahtevaju pažljivu procenu. Za ovaj posao potreban je stabilan pas koji ne pokušava da štiti korisnika od prolaznika ili drugih pasa.
Velika pudla

Za vođenje se koriste velike pudle, koje se nazivaju i standardnim pudlama. Njihova veličina i sposobnost učenja mogu odgovarati ovom radu. Dlaka zahteva redovno četkanje i šišanje. Slabije linjanje ne znači da pas sigurno neće izazvati alergijske tegobe.
Labradudl

Mešanci labradora i pudle mogu biti kandidati u pojedinim programima, ali se znatno razlikuju po veličini, dlaci i temperamentu. Naziv labradudl nije garancija pogodnosti za vođenje, lake nege ili odsustva alergijskih reakcija.
Zašto duga lista „najboljih rasa” može da zavara?
Inteligencija, snaga ili odanost sami po sebi ne čine psa dobrim vodičem. Izražen lovni ili čuvarski nagon, velika osetljivost na kretanje i buku, kao i dimenzije koje otežavaju prevoz mogu biti prepreke za ovaj posao. Obuka ne može svakom psu da obezbedi potreban temperament.
Koli, australski ovčari, rotvajleri, veliki šnauceri, bokseri, dobermani, nemačke doge, bernardinci, akite, bernski planinski psi i vajmarski ptičari ne treba da budu predstavljeni kao podjednako pouzdan izbor za vođenje samo na osnovu rase. Isto važi za druge ovčarske, lovačke i čuvarske rase. Mogućnost da pojedinačni pas bude uspešan nije dokaz da je rasa uobičajen ili preporučen izbor.











Kako izabrati odgovarajući tim i program?
Prvi korak je razgovor sa organizacijom koja stručno obučava pse vodiče, a ne kupovina šteneta prema spisku rasa. Procena obuhvata potrebe korisnika, njegove uobičajene rute, tempo hoda, veštine orijentacije, uslove stanovanja i mogućnost svakodnevne brige o psu.
Pitajte kako se proveravaju zdravlje i temperament pasa, kako izgleda obuka i kako se bira pas za konkretnog korisnika.
Proverite da li program uključuje zajedničku obuku, podršku posle dodele psa i pomoć kada se pojave teškoće u radu.
Razjasnite troškove, dokumentaciju i lokalna pravila pristupa i putovanja. Ne oslanjajte se na pretpostavku da ista pravila važe u svim zemljama.
Razgovarajte o ishrani, nezi, veterinarskim pregledima, odmoru i igri. Pas vodič ima potrebe i van radnog vremena, a vremenom će mu biti potrebno i povlačenje iz rada.
Ako je budući korisnik dete ili adolescent, proverite da li program radi sa tom starosnom grupom i kakvu podršku porodice zahteva. Manji pas nije sam po sebi odgovarajuće rešenje.
Iskustva drugih korisnika mogu pomoći da razumete svakodnevni život sa psom vodičem, ali ne zamenjuju stručnu procenu. Kada sretnete psa koji radi, nemojte ga dozivati, hraniti ili maziti bez dozvole korisnika: ometanje može da ugrozi koncentraciju tima.