Kod bernskog planinskog psa izbor hrane nije samo pitanje brenda. Važno je da obrok odgovara uzrastu, podržava zdravu telesnu kondiciju i bude dobro podnošljiv. Ne postoji jedna najbolja hrana za sve bernske planinske pse, a proliv ili odbijanje obroka nisu sami po sebi dokaz da treba promeniti proizvođača.
Šta proveriti pre izbora brenda
Na deklaraciji tražite da je proizvod potpuna hrana za odgovarajuću životnu fazu. Za štene je posebno važno da bude namenjen rastu velikih rasa. Dopunska hrana, poslastice i meso sami po sebi nisu zamena za nutritivno uravnotežen obrok.
Royal Canin, Purina Pro Plan, Hill’s, Eukanuba i drugi proizvođači imaju različite linije hrane. Sam naziv brenda ne govori da li je konkretna formula odgovarajuća vašem psu. Proverite namenu, energetsku vrednost, uputstvo za hranjenje i dostupnost informacija o sastavu i kontroli kvaliteta. Bez podataka o prodaji ili istraživanja među vlasnicima nije moguće pouzdano rangirati najčešće izbore za ovu rasu.

Vrsta hrane | Kada može biti korisna | Šta proveriti |
|---|---|---|
Hrana za štence velikih rasa | Tokom rasta | Da je potpuna i namenjena rastu velikih rasa; količinu prilagođavati kondiciji |
Potpuna hrana za odrasle pse | Posle završetka rasta | Energetsku vrednost, podnošljivost i održavanje zdrave težine |
Hrana za osetljivu probavu | Kod pojedinih pasa, nakon procene uzroka smetnji | Nije isto što i terapijska gastrointestinalna ili hipoalergena dijeta |
Veterinarska dijeta | Za određeno zdravstveno stanje, po preporuci veterinara | Namenu, trajanje upotrebe i prikladnost za uzrast psa |
Sveža kuvana ili rashlađena hrana | Kao alternativa granulama, ako je nutritivno potpuna | Potpunost obroka, kalorije, uslove čuvanja i rok upotrebe |
Ishrana šteneta: kontrolisan rast, ne ograničavanje proteina
Cilj nije da štene raste što brže, ali ni da se rast veštački usporava nedovoljnom ishranom. Potrebni su odgovarajuća količina energije i uravnotežen unos hranljivih materija, naročito kalcijuma i fosfora. Potpuna hrana za štence velikih rasa osmišljena je za te potrebe.
Niži procenat proteina nije pouzdan način kontrole rasta. Važnije je izbegavati prekomeran unos kalorija i gojaznost, uz odgovarajući mineralni sastav. Ne dodajte kalcijum niti vitaminsko-mineralne preparate potpunoj hrani bez veterinarske preporuke.

Količina na pakovanju je početna smernica, ne nepromenljivo pravilo. Merite porcije i redovno pratite težinu i kondiciju: rebra treba da se napipavaju bez debelog sloja masnog tkiva, a struk da bude vidljiv. Kod bernskog planinskog psa gusta dlaka može prikriti višak kilograma, pa je opipavanje korisnije od samog pogleda.
Prelazak na hranu za odrasle planira se prema završetku rasta, konkretnoj formuli i savetu veterinara. Kod velikih rasa to je često približno između 12. i 18. meseca, ali vreme nije isto za svakog psa. Prelazak već sa šest ili osam meseci nije podrazumevano rešenje za probavne smetnje; u tom uzrastu nova hrana i dalje mora da zadovoljava potrebe rasta.
Proliv i osetljiva probava: kada promena hrane nije dovoljna
Bernski planinski pas može imati probavne smetnje, ali ne treba pretpostaviti da svaki pas ove rase ima osetljiv stomak. Mekana stolica ili proliv mogu biti povezani sa naglom promenom hrane, prevelikim porcijama, poslasticama, parazitima, infekcijom ili drugim oboljenjem. Nedeljama ponavljati promene brenda bez pregleda nije dobar način da se utvrdi uzrok.
Hrana označena kao „sensitive stomach“ nije isto što i veterinarska gastrointestinalna dijeta. Hipoalergene dijete imaju drugu namenu i mogu biti deo ispitivanja sumnje na reakciju na hranu. Veterinar bira dijetu prema problemu; nijedna od ovih oznaka ne garantuje da će proliv prestati.
Probiotik namenjen psima može biti koristan u pojedinim situacijama, ali izbor treba uskladiti sa veterinarom. Jogurt i bundeva nisu terapija za neobjašnjen proliv. Mlečni proizvodi nekim psima dodatno smetaju, a nasumično dodavanje više namirnica otežava procenu reakcije.

Kod ponavljanog proliva, mršavljenja ili promenjenog apetita zakažite pregled. Kod šteneta se javite veterinaru ranije, jer se stanje može brže pogoršati.
Krvava ili crna stolica, ponavljano povraćanje, izražena malaksalost, bol ili nemogućnost zadržavanja vode zahtevaju hitan kontakt sa veterinarom.
Naglo nadut stomak, nemir i pokušaji povraćanja bez izbacivanja sadržaja mogu ukazivati na dilataciju i torziju želuca. Odmah idite u veterinarsku ambulantu; ne čekajte da promena hrane pomogne.
Piletina, drugi proteini i žitarice
Nema osnova da se piletina unapred izbegava kod svakog bernskog planinskog psa. Pojedinačni pas može reagovati na određeni sastojak, ali proliv posle promene hrane ne dokazuje alergiju na protein. Jagnjetina, losos ili pačetina nisu automatski blaži niti bolji izbor.
Ako postoji sumnja na alergiju ili drugu neželjenu reakciju na hranu, veterinar može preporučiti kontrolisanu eliminacionu dijetu, često sa hidrolizovanim ili odgovarajućim novim proteinom. Tokom takvog ispitivanja poslastice, ostaci sa stola i drugi dodaci mogu pokvariti rezultat. Obična hrana sa oznakom „bez piletine“ nije nužno prikladna za dijagnostičko ispitivanje.
Hrana bez žitarica nije po pravilu zdravija, niti je neophodna za osetljivu probavu. Kod nekih načina ishrane, uključujući određene formule bez žitarica, zabeležena je moguća povezanost sa dilatativnom kardiomiopatijom. Odnos između sastava hrane i ovog oboljenja je složen: to ne znači da svaka takva formula izaziva bolest. Izbor razgovarajte sa veterinarom, a nemojte pokušavati da potencijalni rizik rešite prostim dodavanjem žitarica u obrok.

Sirova, sveža i kombinovana ishrana
Sveža kuvana hrana i sirova hrana nisu isto. Potpuna kuvana ili rashlađena hrana može biti alternativa granulama, pod uslovom da odgovara uzrastu i potrebama psa. Pratite uputstva za čuvanje, rok upotrebe i kalorijsku vrednost; izgled obroka i dobar apetit ne dokazuju njegovu nutritivnu potpunost.
Sirova ishrana, uključujući BARF, nosi rizik od mikroorganizama koji mogu ugroziti psa i ljude u domaćinstvu. Kosti mogu izazvati povrede zuba ili probavnog sistema i začepljenje. Nije dokazano da je sirova hrana generalno bolja za probavu ili dlaku, a oznaka „balansirana“ ne uklanja mikrobiološki rizik.

Domaći obroci zahtevaju precizno sastavljen recept stručnjaka za veterinarsku ishranu, posebno za štene velike rase. Kombinacija mesa, povrća i pirinča nije sama po sebi potpuna ishrana. Prelazak na domaću ili sirovu hranu nije zamena za pregled kod dugotrajnih probavnih problema.
Granule i sveža hrana mogu se kombinovati ako ukupna ishrana ostaje odgovarajuća i porcije su usklađene. Poslastice i nepotpuni dodaci po pravilu treba da čine najviše oko deset odsto dnevnog unosa kalorija. Kod eliminacione ili druge terapijske dijete dodaci se daju samo uz saglasnost veterinara.
Kako menjati hranu i pratiti da li odgovara
Kod zdravog psa novu hranu obično uvodite postepeno tokom približno sedam do deset dana, povećavajući njen udeo i smanjujući staru. Osetljivom psu može trebati sporiji prelazak. Ako veterinar propiše drugačiji postupak zbog bolesti, pratite njegovo uputstvo.
Beležite količinu hrane, poslastice, stolicu, povraćanje i apetit. Ne uvodite nekoliko novih dodataka istovremeno.
Pratite telesnu težinu i kondiciju, ne samo sjaj dlake. Dobra stolica i volja za jelom jesu korisni pokazatelji, ali nisu dokaz da je obrok nutritivno potpun.
Dnevnu količinu podelite u više obroka prilagođenih uzrastu i obezbedite svežu vodu. Porcije prilagođavajte aktivnosti i promenama kondicije.
Nagli gubitak apetita nemojte odmah tumačiti kao izbirljivost. Posebno ako je praćen drugim simptomima, potreban je veterinarski savet.