Dođe trenutak kada pas koji je nekad bez problema prelazio kilometre počne da pokazuje da mu je dovoljno 10 do 15 minuta laganog kruga po kraju. To ume da zbuni vlasnike, naročito ako prvi put žive sa vrlo starim psom. Pitanje tada više nije kako da mu obezbedite „pravu“ šetnju, već kako da izlazak i dalje bude prijatan, smislen i bez nepotrebnog napora. Ako se izdržljivost smanji naglo, nemojte to pripisati samo starosti: javite se veterinaru.
Kod velikih pasa pomoć pri kretanju može biti posebno zahtevna zbog njihove težine. Neki stari psi usporavaju, češće zastajkuju i radije posmatraju ptice, prolaznike i komšiluk nego što hodaju daleko. Ipak, nema jedne univerzalne granice. Neki psi sa 14 ili 15 godina žele samo nekoliko minuta napolju, dok drugi i dalje traže svoju poznatu rutu, samo mnogo sporije nego ranije.
Kad stari pas počne da određuje raspored šetnje
U vrlo poznim godinama često se menja sama svrha izlaska. Šetnja više nije prvenstveno trening ni trošenje energije. Postaje način da pas malo razmrda telo, obavi nuždu, istraži okolinu i provede vreme sa vama. To je važna promena, jer vlasnici često predugo mere uspeh šetnje dužinom i tempom, iako psu u toj fazi više znači udobnost nego kilometraža.
Zato pas koji samo prošeta po ulici, zastane na uglu, sedne i gleda oko sebe ne mora da „dobija premalo“. Za mnoge vrlo stare pse upravo je to odgovarajuća aktivnost. Miran izlazak, malo njuškanja, boravak na prijatnoj temperaturi i vaše društvo mogu biti sasvim dovoljno bogat sadržaj za jedan deo dana.
Kod vrlo starog psa dobra šetnja često se meri po tome koliko mu je bilo prijatno, a ne koliko ste daleko stigli.
Pratite tempo psa, ali i znake umora i bola
Polazna tačka je jednostavna: ne požurujte psa. Ako ide polako, idite polako. Ako dugo njuška na maloj udaljenosti od kuće, ne morate ga podsticati da pređe još jedan krug. Ako posle nekoliko desetina metara zastane, sedne ili jasno pokazuje da bi nazad, prekinite hodanje i procenite kako se oseća. Ne vucite ga da nastavi.
Ovakav pristup traži strpljenje, jer šetnja može da izgleda gotovo nepomično. Pas njuška svaki ćošak, zastane da osmotri okolinu, pa onda stoji bez žurbe. Ali i to je deo aktivnosti. Njuškanje, sedenje i posmatranje sveta nisu nužno „pauza od šetnje“; za starog psa to često i jeste šetnja.

Obratite pažnju na usporavanje koje postaje izraženije nego na početku, nevoljno okretanje, češće zastajanje, nesiguran korak ili odbijanje da nastavi dalje. To mogu biti znaci umora, ali i bola ili bolesti. Neki psi će i dalje imati volju da idu iako im napor ne prija. Zato ne pratite samo želju psa, već i njegovo kretanje, disanje i oporavak.
Kraće šetnje, ali češće tokom dana
Kad duga tura više nije prijatna, mnogim psima više odgovara nekoliko kratkih izlazaka raspoređenih kroz dan. Tako imaju priliku da obave nuždu i istraže okolinu bez jednog velikog napora. Trajanje i učestalost prilagodite njihovom zdravstvenom stanju, uz savet veterinara ako imaju bolove ili teškoće pri kretanju.
Za neke pse prijatan izlazak traje desetak minuta, dok drugi mogu duže ili podnose samo nekoliko minuta uz odmor. To nisu ciljne minutaže: važno je koliko pas može udobno da se kreće i kako se oseća posle. Pored šetnji, omogućite mu dovoljno prilika da obavi nuždu.
Vreme, temperatura, jutarnja ukočenost i opšti nivo energije mogu promeniti plan. Birajte ravnu, neklizajuću podlogu, izbegavajte vrućinu i obezbedite vodu prema uslovima i trajanju izlaska. Jednog dana pas može želeti više, drugog manje. Blage oscilacije su moguće, ali izraženo ili ponovljeno pogoršanje zahteva veterinarsku procenu.
Pratite kako se pas ponaša po povratku i sutradan. Ako je ukočeniji, sporije ustaje, hramlje ili pokazuje bol, prethodni napor mu možda nije odgovarao. Smanjite aktivnost i posavetujte se sa veterinarom, naročito ako su znaci novi, traju ili se ponavljaju. Nemojte pokušavati da bol „razgibate“ dužom šetnjom.
Pristup | Kada odgovara | Na šta obratiti pažnju |
|---|---|---|
Jedan duži, spor izlazak | Ako pas i dalje ima dobru izdržljivost i lepo se oporavlja, uz druge prilike za obavljanje nužde | Da se kasnije ne pojave ukočenost, hramanje ili preteran umor |
Dva do tri kraća izlaska | Ako psu više prijaju kratke aktivnosti sa odmorom između njih | Fleksibilno menjati trajanje prema vremenu i dnevnom stanju |
Više vrlo kratkih izlazaka | Ako pas ima procenjena ograničenja kretanja, ali mu prija da bude napolju | Ne forsirati hodanje; ako pas jedva hoda, potreban je veterinarski pregled |
Kako sačuvati avanturu i kad pas više ne može mnogo da hoda
Jedna od najlepših stvari kod starih pasa jeste to što radost često ostane ista, samo joj treba drugačiji oblik. Pas koji više ne može na dugu šetnju možda će uživati da leži na terasi i gleda ptice, da sedi u dvorištu na mekanom jastuku dok ste vi napolju ili da sa vama mirno prati šta se dešava u kraju. Obezbedite nadzor, hladovinu i bezbedan prostor.
Nekim psima prijaju i kratke vožnje kolima do mirnog mesta sa zanimljivim mirisima i zvucima, pod uslovom da ih vožnja ne uznemirava i da mogu bezbedno da uđu i izađu. Tokom vožnje pas treba da bude odgovarajuće obezbeđen, bez izbacivanja glave kroz prozor. Ne ostavljajte ga samog u parkiranom automobilu; otvoren prozor ne sprečava pregrevanje.
Tu su i mali „izleti“ koji ne traže mnogo fizičkog napora: odlazak do obližnjeg parka samo da sedite zajedno u hladu, kratko zadržavanje ispred omiljenog mesta ili mirno posmatranje prolaznika. Birajte ono u čemu pas zaista uživa, a ne ono što bi po vašem mišljenju trebalo da mu prija. U toj fazi života sitna zadovoljstva mogu mnogo da znače.
boravak na tremu, terasi ili u dvorištu uz nadzor
kratke vožnje kolima do mirnih i zanimljivih mesta, ako pas dobro podnosi put
odlazak u park bez obaveze da se mnogo hoda
omiljeni mali rituali, poput kratkog stajanja na mestu koje pas povezuje sa nečim prijatnim
Pomagala koja mogu da olakšaju izlazak
Kad hodanje postane nesigurno, to ne mora da znači kraj svih izlazaka, ali zahteva procenu uzroka. Odgovarajuća pomagala nekim psima olakšavaju kretanje ili omogućavaju boravak napolju bez velikog napora. Izbor i način upotrebe uskladite sa veterinarom, naročito kod bola, slabosti nogu ili problema sa ravnotežom.

Potporni pojasevi mogu pomoći psima kojima je potrebna podrška pri ustajanju ili hodu. Dobro odabran i podešen pojas omogućava pridržavanje bez povlačenja za vrat. Zamolite veterinara da pokaže gde i koliko treba podupirati psa; ne pokušavajte da ga pojasom vučete preko prepreka ili stepenica koje ne može bezbedno da savlada.
Širok peškir ponekad može poslužiti kao privremena podrška za kratak izlazak, ali nije pogodan za svakog psa. Tražite da vam veterinar pokaže pravilan položaj, kako ne biste pritiskali bolna mesta, stomak ili genitalije. Ne podižite psa celom težinom na peškiru i ne pokušavajte sami da nosite velikog psa ako postoji rizik da oboje padnete.

Transportna kolica za pse nekima omogućavaju da i dalje obilaze kraj ili park, iako hodaju samo kratko. Birajte stabilan model odgovarajuće nosivosti, sa udobnom podlogom, ventilacijom i zaštitom od ispadanja, pa psa navikavajte postepeno. Ortopedska kolica koja podupiru telo tokom hodanja drugačije su pomagalo i zahtevaju stručan odabir i podešavanje.
Rampa za auto ili pristup kući može olakšati savladavanje visine. Treba da bude stabilna, dovoljno široka, neklizajuća i blagog nagiba, uz postepeno navikavanje i nadzor. Ako pas ni tako ne može bezbedno da pređe prepreku, nemojte ga forsirati; razmotrite drugi pristup ili pomoć pri premeštanju.
Prednosti
Dobro podešen potporni pojas može olakšati pridržavanje psa bez naglih pokreta.
Širok peškir može biti privremena pomoć za kratak izlazak, ako je veterinar pokazao bezbednu primenu.
Transportna kolica mogu sačuvati doživljaj izlaska i kada pas ne može da hoda daleko.
Odgovarajuća rampa može olakšati ulazak u vozilo i smanjiti potrebu za skakanjem.
Ograničenja i mere opreza
Nije svako pomagalo pogodno za svakog psa; uzrok teškoća pri kretanju utiče na izbor podrške.
Veliki pas može zahtevati robusnije i stabilnije pomagalo, više prostora i pomoć još jedne osobe.
Ako pas pokazuje bol ili naglo gubi sposobnost kretanja, pomagalo ne sme da zameni veterinarski pregled.
Navikavanje na kolica ili pojas treba da bude postepeno; prekinite ako pomagalo izaziva bol, žuljanje ili izrazit stres.
Udobnost, bol i ona tiha emotivna strana starosti
Usporavanje može biti povezano sa bolestima zglobova, ali i sa drugim zdravstvenim problemima. Novo ili uporno hramanje, teško ustajanje, izražena ukočenost i produžen oporavak razlog su za pregled, a ne samo za kraću šetnju. Ako pas kolabira, teško diše u mirovanju, iznenada ne može da ustane ili koristi noge, ili pokazuje jak bol, odmah kontaktirajte veterinara ili dežurnu ambulantu.

Veterinar može proceniti uzrok tegoba, preporučiti odgovarajuće kretanje i po potrebi terapiju protiv bolova, rehabilitaciju ili dodatne analize. Krvne analize mogu biti deo procene pre i tokom primene određenih lekova. Ne dajte lekove protiv bolova namenjene ljudima bez izričitog uputstva veterinara. Dodaci za zglobove nisu zamena za procenu i lečenje bola, a njihova korist zavisi od preparata i stanja psa.
Vredi i promeniti očekivanja. U tim godinama izlazak je mnogo više vreme za povezanost nego fizički zadatak. Pas možda više neće praviti duge ture, ali će i dalje uživati da bude sa vama, oseti vazduh, pronjuška travu i zastane tamo gde mu je zanimljivo. To su mali trenuci, ali upravo oni često ostanu najdublje u sećanju.
Život sa vrlo starim psom ume da bude nežan i težak u isto vreme. Ima sporih koraka, dužih dremki i mnogo više prilagođavanja nego ranije. Ali ima i posebne bliskosti. Ako mu više prija sedenje u hladu nego hodanje, ili mu je kratak izlazak dovoljno zadovoljstvo, to ne mora biti manje bogat život. Važno je da mu bude udobno, da se bol i druge tegobe ne zanemaruju i da zajedničko vreme prilagodite onome što sada može.