Mnogo ljudi misli da problemi počinju tek kada pas stigne kući: vuče povodnik, ne može da se smiri, piški gde ne treba, laje na sve živo. Ipak, deo tih teškoća može se preduprediti pripremom. Korisni saveti nisu spektakularni: izaberite psa čije potrebe možete da ispunite, uvedite rutinu od prvog dana, naučite da čitate ponašanje umesto da nagađate i ne pokušavajte da „istrošite“ psa do iscrpljenosti kao jedino rešenje. To ne garantuje život bez problema, ali može znatno da olakša svakodnevicu i čoveku i psu.

Počnite pre nego što pas dođe kući

Jedna od najskupljih grešaka je biranje psa po izgledu, popularnosti ili romantičnoj predstavi o tome kakav će biti. Uzrast, zdravlje, temperament, nivo energije i potreba za radom ili lovom nisu sitnice. Rasa i poreklo mogu dati smernice, ali nisu garancija ponašanja pojedinačnog psa; ni izgled mešanca ne govori pouzdano kakve će mu biti potrebe. Nekome ko vodi mirniji život veoma energičan pas može predstavljati veliki izazov. I obrnuto, aktivna osoba ne treba da očekuje da svaki pas može i želi da prati isti tempo.

Zato priprema ne treba da stane na čitanju opisa rase od dve rečenice. Vredi saznati koliko su konkretnom psu potrebni kretanje i mentalna stimulacija, kako podnosi samoću, da li se često glasno oglašava, juri druge životinje ili teško podnosi vrućinu. Kod rasnih pasa raspitajte se i o češćim naslednim zdravstvenim problemima. Terijeri mogu imati izraženu sklonost ka jurnjavi za malim životinjama, a mnogim radnim psima kratka šetnja neće biti dovoljna. To su sklonosti koje treba uzeti u obzir, ne pravila koja važe za svakog psa.

Isto važi za mesto odakle pas dolazi. Bilo da birate odgajivača ili usvajate, važno je da postavljate pitanja. Odgovoran odgajivač otvoreno govori o zdravlju roditelja, relevantnim zdravstvenim testovima i temperamentu pasa, uz dokumentaciju koju možete razmotriti sa veterinarom. Kod usvajanja tražite što realniju sliku o poznatoj istoriji, navikama i potrebama psa. Neke osobine postaju jasne tek u novom domu, pa ni pažljiv izbor ne uklanja svu neizvesnost. Važnije je dobiti iskrene podatke nego obećanje da problema neće biti.

Priprema je i vrlo praktična stvar. Pre dolaska psa istražite veterinare u blizini, raspitajte se za instruktore koji rade metodama zasnovanim na nagrađivanju i izračunajte troškove hrane, preventive i opreme, uz rezervu za neplanirane preglede. Dobro je unapred smisliti i kako će izgledati dan kada pada kiša, kada je napolju previše toplo, kada ste bolesni ili kada pas ne može da bude aktivan koliko ste planirali. Pas ne živi samo u idealnim okolnostima, pa ni plan ne sme da postoji samo za lepe dane.

Naučite osnove koje svakodnevicu čine lakšom

U prvim mesecima mnogi se usredsrede na trikove i poslušnost „za pokazivanje“, a propuste veštine koje svakodnevicu zaista čine lakšom. Jedna od njih je smirivanje u kući. Nekim psima to ide lako, dok drugima pomažu mirno mesto, predvidiva rutina i nagrađivanje opuštenog ponašanja. Ako se svaki nemir rešava samo sve dužom aktivnošću, pas može postati fizički spremniji, ali ne i sposobniji da se opusti. Vlasniku tada izgleda kao da mora stalno da „dodaje gas“ samo da bi kuća ostala mirna.

Navikavanje na obavljanje nužde napolju takođe traži mir i doslednost. Kažnjavanje, tokom nezgode ili posle nje, može uplašiti psa i naučiti ga da se krije, umesto da mu razjasni gde treba da obavi nuždu. Bolji put su česti izlasci, naročito posle spavanja, jela i igre, nadzor i nagrada odmah nakon obavljanja nužde na odgovarajućem mestu. Kod štenadi će grešaka biti. Ako se nezgode iznenada pojave kod psa koji je već usvojio naviku, ili primetite bol, napinjanje ili krv, obratite se veterinaru; nemogućnost mokrenja zahteva hitnu pomoć.

Kućni boks nekim psima i vlasnicima olakšava odmor, bezbedan boravak i putovanje, ali nije neophodan niti odgovara svakom psu. Treba da bude dovoljno prostran da pas može udobno da ustane, okrene se i legne, a uvodi se postepeno, uz prijatna iskustva. Nije mesto za kaznu niti zamena za kretanje, društvo i izlaske radi nužde. Ne ostavljajte psa zatvorenog duže nego što može mirno i fizički da podnese. Ako paniči, pokušava da pobegne ili se povređuje, ne forsirajte boravak u boksu: potražite pomoć veterinara i stručnjaka za ponašanje. Boks sam po sebi ne leči strah od odvajanja.

Još jedna stvar koju početnici često potcene jeste usklađenost svih ukućana. Ako jedna osoba kaže „dole“ kada želi da pas siđe sa kauča, a druga istom rečju traži da legne, pas može biti zbunjen. Pravila ne moraju biti stroga do apsurda, ali treba da budu jasna. Koje reči koristite, da li je dozvoljen krevet, kako preusmeravate skakanje, kada se hrani, ko izvodi psa i kako se vežba hodanje na povodniku — sve to treba da bude makar približno usaglašeno.

Pas ne uči iz povremenih naleta discipline, već iz onoga što mu ljudi oko njega ponavljaju iz dana u dan.

Socijalizacija je više od upoznavanja sa svima

Kada se kaže socijalizacija, mnogi zamišljaju štene koje treba da upozna što više ljudi i pasa u što kraćem roku. To je preusko shvatanje. Dobra socijalizacija podrazumeva postepena, prijatna iskustva sa različitim ljudima, podlogama, zvukovima, vožnjom, blagim dodirivanjem šapa i ušiju i susretima sa drugim životinjama. Nije cilj da pas obožava sve i svakoga, već da se lakše snalazi u svakodnevnim situacijama. Gužva i neposredan kontakt nisu neophodni da bi nešto naučio.

Zato plan pomaže više nego improvizacija. Štene koje se vodi svuda bez pauze može lako biti preplavljeno. Korisnije je osmisliti kratka iskustva i pratiti kako reaguje. Ne insistirajte da ga nepoznati ljudi uzimaju u naručje ili maze; dopustite mu da priđe ili se udalji. Neki psi su spremni za kratku igru sa poznatim, mirnim psom, dok će drugi prvo samo posmatrati. Ako se štene povlači, ukoči ili pokušava da pobegne, povećajte udaljenost ili prekinite susret.

Poseban oprez traže parkovi za pse i prometna mesta. Mladi pas ne bi trebalo samo da se „ubaci“ među nepoznate pse uz očekivanje da sam shvati pravila. Bezbednije je posmatrati sa odstojanja i birati kontrolisane susrete sa poznatim psima sličnog stila igre. Ni slična veličina sama po sebi ne garantuje prijatan susret. Park za pse nije obavezan deo socijalizacije: cilj je građenje sigurnosti, a ne izlaganje svemu po svaku cenu.

Tu postoji i sasvim praktična granica: zdravstvena bezbednost. Štene ne treba izlagati mestima gde se okuplja mnogo nepoznatih pasa pre nego što veterinar proceni rizik od zaraznih bolesti i nivo zaštite vakcinacijom. To ne znači da socijalizacija mora da stane. Uz dogovor sa veterinarom, može da uključuje posmatranje iz naručja ili sa drugog bezbednog mesta, susrete sa poznatim zdravim, odgovarajuće vakcinisanim psima i iskustva bez kontakta sa potencijalno kontaminiranim površinama.

Upoznajte psa koji je ispred vas

Jedan od najboljih saveta za novog vlasnika glasi: ne pokušavajte da pogađate šta pas misli kada možete da naučite da prepoznajete njegove signale. Položaj tela, repa i ušiju, pogled, ukočenost, okretanje glave, oblizivanje njuške i povlačenje mogu pomoći da razumete kako se oseća. Nijedan znak ne tumačite izdvojeno: oblizivanje može pratiti nelagodu, ali i očekivanje hrane, a mahanje repom samo po sebi ne znači da pas želi kontakt. Važni su celo telo, situacija i ponašanje koje je za tog psa uobičajeno.

Nagle promene u ponašanju zaslužuju dodatnu pažnju. Pas koji je odjednom razdražljiv, povlači se, ne želi dodir, počinje da reži u ranije prijatnim situacijama ili odbija kretanje možda oseća nelagodnost ili bol. Dogovorite veterinarski pregled pre nego što to protumačite kao neposlušnost i ne prisiljavajte ga na dodir ili vežbanje. Iznenadna nemogućnost stajanja ili hodanja, kolaps, otežano disanje ili jak bol zahtevaju hitnu veterinarsku pomoć.

Važno je i da se ne proglašava svako glasanje agresijom. Neki psi reže tokom opuštene, uzajamne igre, ali režanje može biti i upozorenje da im je neprijatno. Posmatrajte celo telo i kontekst; ako niste sigurni, prekinite približavanje i obezbedite psu prostor. Ne kažnjavajte režanje, jer time ne rešavate uzrok nelagode i možete potisnuti upozorenje. Ako se ponavlja ili postoji rizik od ujeda, potražite veterinarsku procenu i stručnu pomoć u ponašanju.

Poverenje se ne stvara time što pas samo izvršava komande. Stvara se kada čovek postane predvidiv, strpljiv i dosledan. Uvažavanje signala nelagode i nagrađivanje poželjnog ponašanja pomažu saradnji više nego kažnjavanje zbunjenosti. Obuka je važna, ali odnos nije softver koji se „instalira“. To je svakodnevna razmena pažnje, granica i sigurnosti.

Kretanje, mentalna stimulacija i odmor podjednako su važni

Šetnja je jedna od najpotcenjenijih navika. Nije važna samo zbog fizičke aktivnosti, već i zbog njuškanja, istraživanja i zajedničkog vremena. Primereni izlasci mogu da ublaže dosadu i frustraciju, ali nisu zamena za rešavanje bola, straha ili drugih uzroka problema u ponašanju. Kratko istrčavanje po dvorištu često ne pruža isto iskustvo kao smirena, sadržajna šetnja. Dužinu, rutu i tempo prilagodite zdravlju i reakcijama psa.

Kod štenadi treba imati meru. Dugi naporni izlasci i nametnuto trčanje uz bicikl ili tokom džogiranja nisu dobar početni izbor za telo koje se još razvija. Mlad pas može delovati neumorno, ali to ne znači da mu prija opterećenje odraslog sportskog psa. Birajte kraće izlaske, slobodno istraživanje i igru sa pauzama. O uvođenju intenzivnijih aktivnosti razgovarajte sa veterinarom, jer uzrast nije jedini faktor: važni su i građa, zdravlje i vrsta opterećenja.

Mnoge porodice se iznenade kada otkriju da deo haosa može biti posledica premora. Umorno štene ponekad više grize, teže se usredsređuje i juri bez prestanka, mada takvo ponašanje može imati i druge uzroke. Umesto još igre, ponudite mirno mesto i priliku za san bez ometanja. Odmor ne znači prisilno zatvaranje uz uznemirenost. Ako pas uporno ne može da se smiri ili se ponašanje naglo promeni, posavetujte se sa veterinarom.

Uz to, vredi rano vežbati dolazak na poziv, opušteno hodanje na povodniku i bezbedne aktivnosti koje odgovaraju interesovanjima psa. Dugački povodnik pričvršćen za odgovarajući am može pomoći pri vežbanju na bezbednom prostoru; puštanje bez povodnika nije početni korak niti je svuda dozvoljeno. Psu koji voli potragu, jurnjavu ili rad mogu prijati igre njuškanja i kontrolisana igra. Potrebe procenjujte prema konkretnom psu, a ne prema jednom propisanom trajanju šetnje.

Situacija

Šta često izgleda kao rešenje

Korisniji prvi korak

Nemir u kući

Sve duže iscrpljivanje psa

Provera potreba i uzroka nemira, primerena aktivnost i učenje smirivanja

Haotično štene koje grize

Još više igre bez pauze

Procena da li je premoreno, mirno mesto za odmor i odgovarajuće igračke za žvakanje

Teškoće u šetnji

Prerano puštanje bez povodnika

Bezbedna udaljenost od okidača, prikladan povodnik i postepena obuka uz nagrade

Dosada i frustracija

Samo fizičko zamaranje

Njuškanje, zadaci, igra i obuka prilagođeni psu, uz dovoljno odmora

Držite očekivanja realnim i uživajte u godinama koje prolaze

Štene ume da bude napornije nego što novi vlasnik očekuje. Nedostatak sna, nezgode po kući, grickanje svega, skakanje i osećaj da ništa ne ide dovoljno brzo sasvim su poznata iskustva. Napredak retko ide pravolinijski. Nekih dana deluje da je sve kliknulo, a već sutradan kao da ste se vratili tri koraka unazad. To ne znači da radite sve pogrešno. Ako ste preopterećeni ili se teškoće pojačavaju, zatražite pomoć pre nego što se potpuno iscrpite.

Perfekcija nije uslov za dobar život sa psom. Mnogo je važnija doslednost. Pas ne traži vlasnika koji će svaki trening odraditi idealno i nikada pogrešiti, već čoveka koji će biti strpljiv, jasan i spreman da prilagodi očekivanja. Malo popuštanja sebi često pomogne i čoveku i psu; iscrpljujući perfekcionizam retko vodi boljem odnosu.

Ponekad se, uprkos trudu, pokaže da potrebe psa i mogućnosti domaćinstva nisu usklađene. Pre odluke o promeni doma korisno je razmotriti zdravstvene uzroke teškoća i realne mogućnosti podrške sa veterinarom i stručnjakom za ponašanje. Ako je udomljavanje ipak najbolje rešenje, sprovedite ga pažljivo, uz potpuno i iskreno prenošenje zdravstvene istorije i problema u ponašanju, posebno eventualnih ujeda. Uključite prvobitnu organizaciju ili odgajivača kada je to moguće. Pronalaženje prikladnijeg doma može biti odgovoran potez, ali nije odluka koju treba donositi na brzinu.

I možda najnežniji savet od svih: pokušajte da primetite fazu u kojoj ste sada, čak i kada je haotična. Štene brzo prestane da bude štene. Odrastao zdrav pas deluje kao da će takav ostati dugo, pa godine ipak prolete. Lakše je to razumeti kasnije nego na početku, kada ste umorni i nervozni. Ali vredi se podsetiti: ne gradite samo navike i saradnju, nego zajednički život koji ćete pamtiti.