Štene može da piški ubrzo posle šetnje jer još nema razvijenu kontrolu bešike niti je potpuno naučilo gde treba da obavlja nuždu. Napolju ga igra, mirisi ili strah mogu omesti, pa ne mokri ili se ne isprazni dovoljno. Plašljiva i tek usvojena štenad ponekad se opuste tek po povratku u poznat prostor.
Problem često produžavaju neujednačen raspored, čekanje da se štene samo „javi“, nagrađivanje tek po povratku kući i površno čišćenje mesta nezgode. Važniji su pravovremeni kratki izlasci nego duge šetnje: izvodite štene posle buđenja, jela, pijenja vode i igre, a dok je budno i češće prema njegovim potrebama. Napolju mu dajte vremena na mirnom mestu, a čim završi mokrenje, odmah ga pohvalite i ponudite malu nagradu. Ako po povratku njuška pod, kruži ili čučne, ponovo ga izvedite. Ne kažnjavajte nezgode; očistite ih enzimskim sredstvom namenjenim uklanjanju mirisa mokraće.
Pomaže ograničavanje prostora na ogradicu ili manji deo stana koji se lako nadzire. Boks koristite samo ako je štene postepeno naviknuto na njega, nikada kao kaznu ili zamenu za redovne izlaske. I noću mu, zavisno od uzrasta, mogu biti potrebni izlasci. Ne uskraćujte vodu da biste sprečili nezgode. Ako mokri neuobičajeno često ili u malim količinama, napinje se, pokazuje bol, ima krv u mokraći ili pojačanu žeđ, obratite se veterinaru. Ako pokušava da mokri, ali urin ne izlazi, potreban je hitan pregled. Pregled je koristan i ako uz doslednu rutinu nema napretka.